Ronko: Serijal o podignutim spomenicima mog vremena 4. dio: Spomen bista dr. Franji Tuđmanu - prvom hrvatskom predsjedniku
30.11.2024. | 17:40
Redakcija 034
IZVOR: Zdravko Ronko
Pregleda: 5416
FOTO: predsjednik.hr
Preuzimanjem upravljanja našim Gradom 25.09.2002. godine nisam baš ušao zelen u taj časni posao, jer je iza mene bilo i dobranog životnog, profesionalnog i političkog znanja i iskustva, vijećničkog staža u Gradu Požegi, posebno vođenja Međustranačkog oporbenog vijeća, imajući tako dobar uvid i saznanja ne samo u svu tešku i krajnje zamršenu političku i inu(gospodarsku, društvenu, socijalnu, komunalnu…) problematiku, već i u debelo zanemarenu kulturnu dimenziju. Slijedom toga imah gotove i razrađene vizije ciljeva, planova, programa i okvirnih tajminga – što, kako i kad na pojedinim od tih polja činiti, dođem li u časnu priliku kao gradonačelnik služiti svojoj i našoj Požegi, toj Slavonskoj Ateni. Ovaj put biti će riječi samo o spomeničkoj baštini, još točnije, samo o podizanju dijela novih spomenik utemeljenih na biserju iz prebogate požeške riznice:
Matko Peić (2006) neće ići kad bi neko nadobudno piskaralo prigodičarski nešto „dubokoumno našvrljao“ pa prozivao, već kad se cjelovito uredi Trg Matka Peića
dr.Andrija Štampar (2008) ići će tek nakon što će moj prijatelj Milan Bandić gradonačelnik Zagreba dati odliti dvije replike (jednu za 100-tu obljetnicu Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, a drugu meni na poklon) biste dr. Andrije Štampara, rad kipara Antuna Augustinčića koji original se nalazi u predvorju Svjetske zdravstvene organizacije u Ženevi,
Sara Babin vir (Majčin dan 2009) išla je tek kad sam slušajući od mojih dragih Ramljaka o Vran-planini, Kedžari i Divi Grabovčevoj, na neki način parirao snažnom požeškom legendom o borbi dobra i zla -Sara, Zorka i silnik Arslan-aga,
dr. Tuđman (2010) će ići kad se uredi zgrada i okoliš veleučilišta i dovrši nova Gimnazija odakle je dr.Franjo Tuđman 1990. pozvao sve Hrvate na pomirbu,
pl. Kušević i Izidor Lobe (2012) idu po završetku izgradnje novog Vatrogasnog doma i prethodnom uklanjanju politikanata koji razdiraše požeško vatrogastvo,
Nikola Tesla (2012) ide tek u sklopu priprema za obilježavanje 100. obljetnice elektrifikacije Požege kad se „………06.listopada 1912. električna energija razlila mrežom i potpuno rasvijetlila ulice grada Požege, kao nikada do tada“,
Pozlaćeni 9,5 metara križ (2013) tek po uređenju grobnih polja i stvorenih uvjeta za uređenje centralnog polja i središnjeg mjesta groblja Krista Kralja.
Martina (Majčin dan 2020) – taj spomen u čast sporta i majčinske ljubavi, ide tek po suglasju obitelji, brižnom odabiru umjetnika i mjesta postave skulpture.
Ovaj put spomen bista dr. Franjo Tuđman
“Nekoliko godina prije samog otkrivanja spomen biste odlučio sam podići taj i takav spomenik prvom hrvatskom predsjedniku,upravo na prostoru gdje obitava naša znanost, naša mladost, naša budućnost – između Dječjeg vrtića, Osnovne škole, Veleučilišta i nove Gimnazije, uz mjesto nekadašnje Atletskog stadiona s kojega je dr. Franjo Tuđman 14.travnja 1990. pozvao na svehrvatsku pomirbu.
No i za to se moraju stvoriti preduvjeti, a jedan od njih je i uređen prostor. Na mjestu povijesnog stadiona je gradilište nove Gimnazije – hrpa materijala, skela, iskopa, golih čeličnih i betonskih konstrukcija a sve se rasteglo unedogled, pročelje i okoliš Veleučilišta u katastrofalnom stanju i tek kad se sve to privelo kraju pristupio sam onom operativnom dijelu – povod, vrijeme, kipar, rokovi. Novac vam ni ne spomenuh, uvijek sam ga imao, iako europskih fondova tad ne bijaše….prije bih ove koji dođoše iza mene pitao: Pobogu, pa gdje su naši novci, jesmo li mi ovce za šišanje….jelʼ istina kakʼ se priča u novoizgrađenim vilama, stanovima, apartmanima i u dubokim džepovima.
I kako krenuh u taj operativni, evo ga, nitko drugi doʼli perjanica požeškog HDZ-a s punovažnom potvrdom dr. Grudena i dijagnozom definitivnog oštećenja mozga, koji velike životinje piše velikim slovom, male životinje malim slovom, koji se obraća primarijusima i krsti ih primatima i koji je 1971. u Novoj Gradiški za vrijeme dok je dr. Franjo Tuđman držao predavanje o neprirodnim avnojskim granicama predvodio zdrave partijske snage u kamenovanju njegovog automobi i koji uvjeri sad i svog po rangu višeg partijskog šefa, inače izumitelja električne trgovine i apostolata koji sebe krsti „institucijom“ kako onaj antikrist koji vjeruje u sotonu ispred Veleučilišta postavlja, nikog drugog doʼli Nikolu Teslu.
I tad kreće prava haranga protiv mene, a ja s radošću i oduševljenjem prihvatih tu igru dodajući i poneki začin kako bi te „perjanice“ što snažnije uvjerila svoje „talibose“ u Ronkove zle i opasne protukršćanske i protuhrvatske namjere. Glede začina zatražih od Predsjednika Društva energetičara Požege koje okuplja stotinjak inženjera, tehničara i majstora strojarske i elektrotehničke struke da mi upute inicijativu za postavljanje spomen biste Nikoli Tesli ispred Veleučilišta, a koju inicijativu je to Društvo i prezentiralo javnosti.
Bilo je to sasvim dovoljno da se Partija organizira za bojkot otkrivanja spomenika. No, da se apsolutno ne radi o Tesli (koji je planiran za kasnu jesen 2012.) već o dr. Tuđmanu, znao je samo moj najuži krug, a kad sam 04.08.2010. još jednom odlučio otići posjetiti kiparsku radionicu poveo sam sobom, bez da je znao pravi razlog puta, dragog i povjerljivog prijatelja, danas pokojnog monsinjora Josipa Devčića, koji je sve tad saznao, ali se obvezao „tajnu“ i čuvati.
Kad sam prema davno skrojenom planu i programu tempirao 17.rujna 2010. postavljanje spomen biste dr. Franji Tuđmanu, a u spomen na pripadnike Narodne zaštite i otvoriti Spomen park Sokolovac, sve u sklopu obilježavanja 19. obljetnice pada kasarne u Požegi, s mojim prijateljima – general Đuro Dečak i brigadir Krešimir Pavelić – dogovorio sam još 04.10.2009. u Krapini na 14-tom Državnom športskom natjecanju dragovoljaca i veteran Domovinskog rata RH kako ću tog 17. i 18. rujna 2010. kao gradonačelnik biti i domaćin 15. Državnog športskog natjecanja dragovoljaca i veterana Domovinskog rata za njih oko 1200 koji dolaze iz svih njenih podružnica od Dubrovnika do Vukovara i Iloka, a koji će zasigurno svojim prisustvom uveličati svečani čin otkrivanja spomen biste dr. Franji Tuđmanu. Dolazi i vrijeme dovršetka brončane biste dr. Franje Tuđmana i treba je preuzeti. Taj put, točnije 09.09.2010. zamolio sam svog drugog i dragog i povjerljivog prijatelja – ne samo od prije rata, već posebno iz vremena kad smo zajednički iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva uklanjali politiku i remetilačke politikantsko- fiškalske elemente – kojeg sam isto zamolio da krene sa mnom na put i da čuva „tajnu“ iako ni on nije znao svrhu puta sve do dolaska u Ljevaonicu Akademije u Zagrebu. No, imao je povjerenje i poslije se zahvalio na „ukazanoj časti“.
I jedna iskrica, krećući za Požegu bistu smo umotali u dekicu i stavili je na zadnje sjedište. Pokraj nje je sjeo i Tuđmana zagrlio gospodin Matošević ne skidajući više ruku s nje sve do Požege, pa ni u Novskoj, gdje smo stali osvježiti se. Samo je rekao, odite vi, ja ču ga čuvati.
Bistu smo tu večer smjestili u moj ured i nitko više, osim onih iz povjerljivog kruga nije mogao ući sve do 16.09.2010. kad je tvrtka „REZ“ – Barbarić Tadije iz Zagreba izvršila postavljanje ispred Veleučilišta na način da je ista bila umotana u debeli najlon, preko nje i kartonska ambalaža, a koju je do otkrivanja čuvala zaštitarska tvrtka „Buzov“ čime su se i niži i viši šef Partije učvrstili u uvjerenju kako je riječ o Tesli, te se odlučiše na bojkot zabranom članstvu da prisustvuje otkrivanju spomen biste dr. Franji Tuđmanu. Čak je i dekan, kao pravi vojnik partije zaključao Veleučilište i izgubio se u nepoznatom smjeru uskrativši nam spoj na električnu energiju za razglas.
No, njihov nedolazak nije se ni osjetio, plato oko spomen biste zaposjeli su dragovoljci i branitelji iz „ostatka Hrvatske“, a struja …., pa iz drugih izvora.
I da, tog kasnog rujanskog popodneva, gotovo pred samu svečanost Ante Bagarić dobiva neslužbenu informaciju iz policije kako su u Požegi u Uredu gradonačelnika Ankica i Miroslav Tuđman. Sve je shvatio, te je uz par svojih „antiprotivnih“ dojurio na svečanost pozdraviti visoke goste.
A naši „talibosi“ kad shvatiše kakvu si kašu skuhaše i koji fijasko polučiše, počeše lansirati i koje kakve izjave – te nisu pozvani, te ih se zaobišlo, da sam prigrabio HDZ-ove svetinje, iz licemjerja i cinizma im pakostim, ne volim, a oni pak ludo vole Tuđmana itd. itd. … Pametnom
dosta!” - napisao je Zdravko Ronko.
Više o svemu možete pogledati OVDJE i OVDJE.
