FOTO: Buzzara.rtl.hr
Tekst prenosimo s portala Buzzara.rtl.hr
"Već par dana pišemo o vremenima kad se ljudi nisu vrijeđali na sve i svašta. Danas je sve seksizam i homofobija, i onda kad nije.
Ne branimo Bandića i slične koji bi 'svima dali', no govorimo o slobodonom kretanju šala koje nekad zalaze u porugu, ali najčešće samo u krugu vaših poznatih jer ako ono što iskreno mislite kažete javno ili ispišete svoje misli na recimo Facebooku, odmah će vas pribiti na Zid srama.
Nekada je u narodskim krugovima bila popularna ona stara izreka francuskoga filozofa René Descartesa 'Mislim, dakle jesam'. Sve je popularnija i ona 'Bunim se, dakle jesam'. No, ona koju svi žive, a malo je tko priznaje pod svoju je 'Rugam se, dakle jesam'.
Stranica pod tim imenom na Facebooku okuplja više od 80.000 fanova, što nije puno na nekoj regionalnoj bazi, ona nije niti pokazatelj koliko zapravo ljudi zapravo živi tu filozofiju. Njih, barem u Hrvatskoj ima puno više od brojke 80.000. Onaj ostatak koji se takvim ne priznaje, ionako je pomalo licemjeran i bitnije mu je javno hihotanje, lažno ljubazni small talk sa svima te filozofija 'ne zamjeraj se nikome'. Ukratko - 'Glumim, dakle jesam'.
Ljudi se rugaju od malih nogu. Što zato što su ih krivo odgojili roditelji, što zato što su im roditelji dali sve najbolje od sebe što se tiče odgoja, ali su oni zastranili negdje putem, želeći se istaknuti u društvu. 'Povodljiv sam, dakle jesam'.
Postojala je jedna djevojčica u mojoj osnovnoj školi koja je tada bila jedno iskonsko zlo biće. Sada je ful pobožna, barem koliko vidim po FB-u koliko se slika s najboljom frendicom Djevicom Marijom i 'čekina' u crkvama. Iskompleksirana vlastitim izgledom (čitaj: debljinom), tada je na drugima nalazila mane i rugala im se na dnevnoj bazi. To je radila i onima koji ju ama baš nikada nisu nazvali debelom, kao npr. meni. Ali zato sam ja redovito bila na tapeti zbog svog rotacizma. Nije bilo dana da od nje nisam čula onu, već mi dosadnu, 'Ajde reci riba ribi grize rep', a ona nije bila jedina. Koliko god me pogađalo, toliko sam joj puta mogla vratiti natrag istom mjerom, ali nisam. I danas sam ponosna na to.
Odavno se zna da su djeca ponekad najokrutniji 'bullyji', no da ne generaliziram i konstatiram nešto što je očigledno... Ni ona starija djeca, odnosno odrasli ne mogu se otarasiti te ponekad ružne navike.
Mediji svakodnevno provode tu praksu. Kao da Belindu Bedeković prenose zbog njezine glazbene karijere i virtuoznosti... Dovoljan je samo jedan pogled na njen FB profil pa će vam sve biti jasno.
Svi naši i strani reality showovi, i oni ultra i manje gledani, što im je svima zajedničko?
Pa ruganje, ofkors! Nešto najsočnije gledateljima (iako većina to ne želi priznati) na malim ekranima upravo su wannabe selebritiji upitnog morala i IQ-a. Zašto su te emisije toliko gledane? Pa jer su u njima redovito toliko osebujne osobe upitnog glumačkog i zavodničkog talenta, upravo uvjerene u suprotno, u šarm i talent kojeg imaju koliko i ja pazušnih dlaka upravo pod pazuhom (nula). Ljudi vole biti mazohisti, vole gledati takve, ismijavati im se, da oprostite na riječniku 'Čuditi se kao pura dreku'. Zašto si to volimo raditi, ne znam, ali nekako se čini da se svi smiju i da je sve to ultra zabavno.
Oni, filozofski nastrojeni, često znaju reći da smo toliko rugalački nastrojeni zbog uvjeta u državi u kojoj živimo. 'Da bismo lakše mogli podnijeti ovo podneblje i njegove jadne (ne)prilike, okrećemo se humoru, ruganju, ironiji, sarkazmu', kažu mudraci.
Ja bih i to uzela u obzir, ali neminovna je činjenica da nam je to u krvi. Ljubomora, potreba za iščuđavanjem 'drukčijima', i najčešće dosada, glavni su razlozi zašto to radimo. Češće u svoja četiri zida, samo nekolicina hrabrih javno. Samo sad ima sve više ljudi 'pahuljica' koji se na to vrijeđaju jer se ne znaju šaliti na vlastiti račun.
Poanta priče - rugajte se drugima, ali iza leđa. Čovječanstvo jedino tako može napredovati! U suprotnom ćete se nekom zamjeriti i stvorit će se uvjeti za novi svjetski rat. A to nikome nije u interesu..."