Sjećanje na Miru Matić Primorac
29.8.2024. | 10:15
Vinko Tadić
Pregleda: 4960
Mira Matić Primorac
(FOTO: Facebook)
Prije nekoliko dana ovaj svijet zauvijek je napustila gospođa Mira Matić Primorac. Bila je poznata požeška odvjetnica te istaknuta pripadnica akademske zajednice. Miru sam upoznao još kao dječak. Od našega prvog susreta zvala me Milo. I drugima je davala slične nadimke. Godinama sam se družio s njezinom sinom Pavlom, publicistom i svećenikom.
U višim razredima osnovne škole i tijekom gimnazijskoga školovanja susretao sam se s gospođom Mirom u njezinoj kući. Voljela je govoriti o likovnoj umjetnosti i književnosti. Sjećam se njezinih malih izlaganja o baroku. Jednom smo zajedno putovali od Požege do Zagreba i gotovo cijelim putem razgovarali o djelima Ive Andrića. Bila je odana čitateljica njegova opusa. Pri povratku smo razgovarali o hrvatsko-srpskim odnosima, nacionalizmu, socijalizmu, Crkvi, predrasudama, manipulacijama prošlošću… Njezini stavovi bili su argumentirani i realni. Prilikom tih naših dijaloga uvijek bismo se prisjetili zajedničkoga prijatelja i dugogodišnjega župnika Vjekoslava Marića, njezina sina Pavla te niza drugih nama dragih osoba. Nismo se često susretali, posebno nakon Pavlove smrti, ali uvijek smo mogli satima razgovarati. Imali smo niz zajedničkih tema.
Mira Matić Primorac bila je ličnost širokih pogleda na svijet, tolerantna, puna razumijevanja i suosjećanja, zahvalna sugovornica, a iznad svega plemenita osoba. U životu je mnogo trpjela. Naučila je podnositi patnju. Bila je dostojanstvena u svojoj boli. Prerano je ostala bez oca, supruga i sina. Njezino zdravstveno stanje godinama je bilo narušeno. Uslijed tih nevolja uspješno je davala smisao svome bogatom životu i time potvrđivala riječi Viktora Frankla da život uvijek ima smisla.
Voljela je životinje i divila se ljudima koji brinu o psima i mačkama. Njima je i sama posvećivala posebnu pažnju. Riječ je o osobi visokih emocionalnih i intelektualnih kapaciteta sa širokim poljem različitih interesa i nastojanja te posebnoga stila i ukusa. Zbog svojih stavova nerijetko je nailazila na nerazumijevanje. Hrabro i ustrajno koračala je svojim putem kao slobodna osoba i uzorna građanka bez obzira na zamke naše male patrijarhalne sredine.
Nakon tolikih godina njezina bol je prestala. Pridružila se svojim najmilijima. Ostat će u trajnom sjećanju nas koji smo je poštovali i voljeli. Nećemo zaboraviti njezinu podršku, razumijevanje i plemenitost, a posebno iskrene prijateljske zagrljaje prilikom slučajnih susreta.
