Petra na Tajlandu
(FOTO: nasice.com)
Našičanka Petra Visković provela je 3 mjeseca na Tajlandu volontirajući, učeći djecu engleski jezik te upoznavajući život na istoku. Na put je krenula iz Zagreba, preko Beča i nakon 20 sati stigla je u Bangkok gdje započinje njezina životna avantura. Bila je smještena unutar fondacije Father Ray u Pattayi udaljenoj sat vremena od Bangkoka. Petra je provodila dane volontirajući od ponedjeljka do petka, učeći engleski jezik djecu s posebnim potrebama i studente strukovne škole. Uz to je i dva puta tjedno volontirala i u dječjem vrtiću.
“Fondacija je poput internata, djeca dolaze sa svih krajeva Tajlanda i pruža im se smještaj, hrana i obrazovanje.” – rekla je Petra i naglasila kako su svi volonteri jako cijenjeni, a učitelji jako poštovani. Petra navodi kako je život na Tajlandu znatno usporeniji i opušteniji. Tajlanđani su nasmijani, miroljubivi i uvijek prijateljski raspoloženi. Otkrila nam je i neke razlike od života u Hrvatskoj. “Tajlanđani jako poštuju hijerarhiju, ujutro dižu zastavu, a od malih nogu roditelji im usađuju ljubav prema domovini. Riječi protiv kralja i kraljevine se ne mogu čuti jer su strogo kažnjive. Većinom su budisti, a najčešći izraz im je “mai pen rai” što znači bez brige/nema na čemu/sve je dobro.” – rekla je Petra.
Na Tajlandu nitko ne hoda, svi se voze motociklima koje im je glavno prijevozno sredstvo. Iako je velika gužva, nitko ne trubi jer je to nepristojno. Petra nam je rekla kako Tajlanđani dane provode u hladu, odnosno u sjeni, a izlaze kada sunce zađe. “Tajlanđani su ljubomorni na bijelu put te koriste svakakve preparate za izbjeljivanje. Dok mi imamo solarije oni imaju kremu za sunčanje sa svojstvom posvjetljivanja.” – rekla je Petra nadodajući kako se preferira svjetla put jer daje određeni status u društvu. Hrana se isto dosta razlikuje od one u Hrvatskoj. Poznati su po uličnoj hrani, a u pripremi koriste čili papričice. Svježe voće i povrće prodaje se na svakom koraku među, a mnoge voćke je prvi put u životu vidjela i okusila. Jela su uvijek narezana na veličinu zalogaja, a korištenje noža u restoranu nije opcija jer se smatra ubojitim oružjem.
Petru je na Tajlandu zatekla i epidemija koronavirusa koja joj je skratila boravak za mjesec dana. “Sve škole su se preventivno zatvarale pa tako i naša. Iskoristila sam te dane za put na jug zemlje. Uvelo se evidentiranje ljudi i mjerenje temperature po dolasku i odlasku s otoka, dezinfekcija ruku ispred svih trgovina, obavezno nošenje zaštitnih maski te ograničenje izlaska poslije 22 h. Turisti su počeli odlaziti svojim kućama te se počela osjetiti briga stanovnika koji se bave turizmom.” – rekla je Petra koja je imala u planu posjetiti i Vijetnam, Kambodžu i Bali, ali zbog zatvorenih granica nije mogla nastaviti svoje putovanje. Zbog nastale situacije, ukinut je gradski prijevoz, ograničene su brodske linije, aviokompanije su ukinule neke letove te je Petrin povratak doma trajao 35 sati.
Unatoč nedaćama koje su ju snašle, rekla je kako bi ovo životni iskustvo opet ponovila. “Iskustvo je životno, a uspomena je bezbroj, od djece s kojom sam se zbližila te ljudi i kulture koju sam upoznala. Ovo iskustvo se ne može ponoviti te se ne može prepričati niti dočarati riječima već samo proživjeti.” – rekla je Petra i naglasila kako joj je ovo iskustvo obogatilo život i dušu.
izvor: www.nasice.com