Spomen na poginule hrvatske branitelje s pleterničkog kraja
24.2.2020. | 10:21
Požeška biskupija
Pregleda: 2619
FOTO: Požeška biskupija
U župnoj crkvi sv. Nikole Biskupa u Pleternici, u nedjelju 23. veljače požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje za hrvatske branitelje iz pleterničkog kraja poginule u Domovinskom ratu. S njim su koncelebrirali pleternički župnik Antun Ćorković i župni vikar Tomislav Dokoza, a služio đakon Matej Siluković. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao da je već postala tradicija posljednje nedjelje u mjesecu veljači okupiti se u župnoj crkvi u Pleternici i spomenuti svih onih koji su iz pleterničkog kraja položili svoje živote za našu Domovinu. Kazao je da kroz ovaj molitveni spomen želimo posvjedočiti da kao vjernici njegujemo kulturu spomena, i da se molitvom želimo približiti onima za koje neki smatraju da su daleko, a oni su nam uvijek blizu po Božjoj blizini. Dodao je kako ovom svetom misom želimo svima našim poginulima na molitveni način zahvaliti za djelo njihove plemenitosti. Izrazio je poštovanje roditeljima i drugim članovima obitelji poginulih, te ih pozvao na molitvu da Božja blizina bude i njihova utjeha, zbog toga što njihovi životi nisu izgubljeni, jer su uloženi u slobodu naše Domovine i u naše dostojanstvo.
U homiliji biskup je izrazio radost što su na ovako važnoj postaji u Pleternici nazočna djeca i mladi, te im zahvalio što u spomen na naše poginule hrvatske branitelje ulažu svoju pažnju, molitvu i sve ono lijepo što nose u svom srcu za njih. Povezujući naviještenu Božju riječ biskup je ustvrdio kako su sva tri nedjeljna misna čitanja izazovna. U prvom čitanju iz knjige Levitskog zakonika Bog je preko Mojsija pripadnicima svoga izabranog izraelskog naroda zapovjedio da budu sveti kao što je on svet, kazao je te podsjetio kako je Bog svoju svetost očitovao kad je u događaju oslobođenja svoga izabranog naroda iz egipatskog ropstva posvjedočio da je on Bog slobode, i da se on kao takav ne može pomiriti s time da ljudi, bilo kao pojedinci, bilo kao narod, žive u nekom porobljenom stanju. Pojasnio je kako ta čovjekova porobljenost nije samo izvanjska, fizička, nego i nutarnja, duhovna, na razini njegova srca i savjesti. Svetost na koju nas Bog poziva jest naša oslobođenost od svakog zla koje nam sapinje tijelo i dušu, i naše uzdignuće na Božju razinu kojoj pripadamo, ustvrdio je biskup. Zahvalio je Bogu što nam je objavio da mi njemu pripadamo i da možemo biti sveti, to jest oslobođeni od svega onoga što nas porobljava.
Nastavljajući razmišljanje o naviještenoj Božjoj riječi, biskup je rekao da Isus u evanđeoskom ulomku ide dalje i više od Mojsija, tražeći od nas da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski. Protumačio je kako Božje savršenstvo na koje nas Isus poziva nadilazi starozavjetnu svetost po kojoj je bilo dovoljno osloboditi se od mržnje prema pripadniku vlastite obitelji i vlastitog naroda, sunarodnjaku, i traži od nas da se oslobodimo i od mržnje prema pripadnicima bilo kojeg naroda na zemlji. Drugima riječima, Isus nas božanskim autoritetom svoga «A ja vam kažem» poziva da prestanemo živjeti po zakonu odmazde i počnemo živjeti po zakonu ljubavi. Zakon odmazde ili recipročne pravednosti, pojasnio je biskup, jest ponašanje po načelu «kako ti meni, tako ja tebi», bilo da je riječ o dobru ili o zlu. Naprotiv, zakon po kojem se ravna Bog jest pravednost ljubavi. To znači da Bog nije pristran u svom odnosu prema ljudima, već da u svakom čovjeku vidi svoje ljubljeno stvorenje koje je zavrijedilo živjeti u ljubavi i praštanju, a ne u mržnji i osveti, istaknuo je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da o našim hrvatskim braniteljima razmišljaju s evanđeoskih polazišta, kao o velikim i jakim ljudima, koji su iz ljubavi prema svojim bližnjima i prema domovini bili spremni dati svoj život. Ustvrdio je zatim kako pobjeda koju su hrvatski branitelji izvojevali u Domovinskom ratu nije ponajprije rezultat ono malo oružja kojim su raspolagali, a još manje njihove mržnje prema neprijateljima, nego plod njihove požrtvovnosti i velikodušne ljubavi koja nije uzmakla ni pred opasnošću da poginu u časnom i plemenitom nastojanju obraniti svoju Domovinu i njezino dostojanstvo. Stoga je Isusova zapovijed da ljubimo svoje neprijatelje najveća revolucija Božje savršenosti u našim ljudskim nesvršenostima, ustvrdio je biskup. Naglasio je da mi ljudi ne možemo izvršiti Isusovu zapovijed ljubavi prema neprijateljima iz svojih vlastitih mogućnosti, nego samo zahvaljujući činjenici da Bog u snazi svoga Duha prebiva u nama, kako nas uvjerava sv. Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima, podsjećajući nas da smo hram Duha Svetoga. Još je kazao, ako se u molitvi otvaramo Bogu i surađujemo s njegovim moćnim Duhom Svetim koji prebiva u nama, i mi postajemo moćni ljubiti svoje neprijatelje i opraštati im. Pozvao je sudionike slavlja da sebe i Hrvatsku ne prepuste nemoćima zla i sebičnosti, baveći se negativnostima na političkoj, medijskoj i drugim razinama, kad postoje mogućnosti da s Bogom i u Bogu budu moćni jedni drugima činiti dobro, jedni o drugima dobro govoriti, jedni drugima praštati i jedni druge ljubiti. Izrazio je uvjerenje da je Riječ Božja ove nedjelje sudionike slavlja uvjerila u ono što ih ljudske riječi koje do njih dopiru putem različitih medija neće uvjeriti: koliko su veliki u Bogu i koliko su moćni s njime. Potaknuo ih je da pred žrtvom naših branitelja odluče da ne žele biti nemoćni ljudi, nego da i oni poput branitelja, koji su pobjeđivali svojom ljubavlju prema Domovini i slobodi, budu moćni svojom založenošću za ono što je dobro, plemenito i nesebično, za ono što je ljubav. «To je najbolji i najljepši spomen. Tako se Bog spominje svih nas, i to za vječnost. Bog nas nije upisao u knjigu zlog pamćenja – Bog nije zlopamtilo – nego nas je upisao u pamćenje svoga srca i svoje ljubavi, koje je veće od našeg zla i naših nemoći. Zato Bog, njegova ljubav i njegovo savršenstvo ostaju neprestano šansa našeg ljudskog dostojanstva», ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da se ne odreknu tog i takvog Boga, koji se u Isusu Kristu položio do kraja za nas na križu. Dodao je kako Bog tu svoju savršenu ljubav za nas obnavlja u svakoj svetoj misi, i uključuje nas u dinamizam svoje božanske savršenosti života. Pozvao je sudionike slavlja da, dok žele našim poginulim hrvatskim braniteljima da se u punini nađu u toj savršenosti Božje ljubavi za svu vječnost, i oni već ovdje na zemlji nastoje biti dionicima one Božje savršenosti koja je za nas ostvarena u Isusu Kristu. Zamolio je Isusovu majku, koja se ovdje u Pleternici štuje kao Gospa od suza, da svojim zagovorom pomogne da nakon slušanja Božje riječi ne ostanemo nemoćni, nego joj dopustimo da ostvari u nama ono što je obznanila. Uz to, zamolio je da ona moli za naše hrvatske branitelje i za sve nas da budemo vrijedni Božje ljubavi ovdje na zemlji i u vječnosti.
Na koncu misnog slavlja biskup je svim poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima poželio vječni mir u Božjem zagrljaju ljubavi, a njihovim najbližima obilje Božje utjehe. Zahvalio je sudionicima što su svetim slavljem posvjedočili hrvatskim braniteljima, osobito poginulima, da ih nisu zaboravili, nego da ih se sjećaju i pamte na najbolji način – svojom molitvom. Potaknuo je vjernike da ih se češće sjete u svojim srcima i molitvama, jer je naše hrvatsko zajedništvo utemeljeno u žrtvi i ljubavi mnogih ljudi, među kojima su i hrvatski branitelji. Također ih je pozvao da ne dopuste da ta povezanost oslabi u javnom prostoru zbog nekih drugačijih pristupa i procjena. Zahvalio je nazočnim prvopričesnicima i krizmanicima za sve što uz pomoć i potporu svojih roditelja nastoje činiti u pripravi za Svetu pričest i Svetu potvrdu. Na sve sudionike slavlja, osobito na početak njihova korizmenog hoda u Godini Božje riječi, zazvao je Božji blagoslov.
