22.4.2024. | 23:51
Redakcija 034
Pregleda: 2993
FOTO: Jean-Léon Gérôme
U mnogim dijelovima Lijepe naše, vidimo sve veći trend u kojem su vodeće društvene pozicije, bilo političke ili one druge, zauzete od strane starih i nezainteresiranih pojedinaca, čije je jedino dostignuće, koje im se može priznati, solidno zarađivanje i briga isključivo i samo za sebe. Umjesto da posjeduju stvarna i potrebna znanja ili želju da nešto stvore, naprave, oni su postali majstori u uhljebljivanju svojih najčešće tupih i glupih prijatelja, rođaka, nećaka, ljubavnica, djece...
Ovi ukruhi, kako bi zapravo trebala zvučati domoljubna verzija ove novotvorenice, koji su bitni samo sebi, osim što troše dane na poslu bez ikakvog stvarnog doprinosa društvu, osim što u svojim glavama smišljaju nove spletke, kako očerupati proračun, dobro mukte pojesti, iscjepkati javnu nabavu da sve prođe preko narudžbenica, za po novom incognito donatore, osim što drugima uzimaju radno mjesto umjesto da uživaju u zasluženim penzijama, tu i tamo pod pritiskom javnosti odrade nešto što moraju… pa se opet nazad vrate svojim neradničkim navikama, razmišljajući što bi mogli napraviti, a da njih “ima tute?!”
Naravno, ovi ego-trip ukruhi sve to vrijeme vjeruju da su najpametniji, najmoćniji, najljepši, da znaju sve, da su nepogrešivi, da se svijet vrti oko njih, da sve smiju kao da im je recimo javno dobro babo ostavio u amanet, a u stvarnosti, često su nesposobni obaviti osnovne zadatke poput slanja e-mailova ili ne daj Bože poslužiti se Excelom, a koji se koristi još od daleke 1985. godine… Oni koji neke vještine i znanja imaju, oni su potrebni glupim zapadnjacima, jer što će nama mladi intelektualci koji znaju kako se stvaraju preduvjeti za uspjeh i razvoj, koji kritički razmišljaju (kritika=neprijatelj) kad mi imamo svoje dobro znane i provjerene metuzaleme… a ako ne njih, tu su njihovi zlatni gojenci koji su zapravo još gori od ovih prvih…
Njihova nesposobnost postaje očitija kada se suoče s izazovima koji zahtijevaju više od nekih osnovnih znanja, kada treba razmišljati izvan ustaljenog kalupa i forme… Koristeći se jedva osnovnim vještinama, takvi ljudi troše znatno više vremena na obavljanje zadataka koji su mlađima rutinske… a šteta koju (ne)svjesno dugoročno čine nemjerljiva je. Posljedice ovakvog stanja su jasne: društvo je osuđeno na stagnaciju, raseljavanje i propast. Nepotizam i negativna selekcija ostavljaju duboke tragove na svakom koraku, ostavljajući općine, gradove i državu u jadu i bijedi, koliko god na to žmirili i zavaravali se govoreći:”dobro je to, neka ga, naš je”, i slične idiotarije…
Iako svatko zaslužuje priliku, sustav koji potiče nepotizam i klijentelizam ne može donijeti ništa osim dugoročne stagnacije i propasti. Dok god ljudska glupost, površnost i favoriziranje na temelju osobnih veza ostaju dominantni u našem društvu, teško je očekivati bilo kakav opći napredak ili prosperitet. U međuvremenu, dok to neki shvate, događa nam se bijela kuga i starački na otvorenom…
Oni iskusni koji su mogli, i koji su logikom stvari trebali biti savjetnici, bilo javni ili nejavni, zbog svoje iskompleksiranosti i pogrešnog tajminga postali su tek obični metuzalemi koji tumaraju bez pravca i puta…