Sve se glasnije spominju strože mjere. Kako će ih provesti Stožer kojem građani ne vjeruju?
FOTO: dulist.hr
Mogu li Beroš, Capak, Markotić, Božinović i ostali biti oni koji će ljude i dalje uspješno pozivati na odgovornost? Ili će, pak, baš oni biti inicijalna kapisla za detonaciju baruta nezadovoljstva čiji fitilj već neko vrijeme glasno šišti?
Promjena u retorici je dramatična, iako naizgled tanušna. Od “lockdown ne dolazi u obzir”, što smo slušali mjesecima, do “napravit ćemo sve da ne dođe do lockdowna”, što od nadležnih slušamo posljednjih dana. Za to vrijeme, “ples s koronavirusom” postaje sve masovnija pojava.
Dosta europskih zemalja već uvodi stroge mjere, Irci zatvaraju sve, osim škola, cijele regije i gradovi u Njemačkoj i Francuskoj uvode karantenu, Slovenija policijski sat… S obzirom na rast broja zaraženih u Hrvatskoj, kao i činjenicu da zima tek dolazi, veliko je pitanje koliko će se dugo moći ostati na maskama, pranju ruku i održavanju distance.
Lako je moguće da će vrlo, vrlo skoro, hrvatska vlast morati razmišljati o mnogo strožim mjerama. A tu bi se mogli naći u dramatičnom problemu, dramatičnijem čak i od onog u zemljama u kojemu su prosvjedi zbog strogih mjera postali nasilni.
KREDIBILITET U MINUSULjudi u Hrvatskoj su, jasno, kao i drugdje, umorni od pandemije i nenormalnog života kojeg sami sebi marketinški uljepšavamo izrazom “novo normalno”. Nesigurnost građana kod nas je, kao i drugdje, ukorijenjena u krajnjoj nestabilnosti u pogledu bliske financijske budućnosti. Ljudi se, kao rijetko u mirnodopskim uvjetima, u isto vrijeme boje za vlastitu fizičku i materijalnu egzistenciju.
Tako je, eto, svugdje. U Hrvatskoj je, međutim, još gore. Glavni Vladin alat u borbi protiv pandemije, Stožer kojem se nekad tepalo da ga vode stručnjaci i da nas spašava od korone, je temeljito potrošen. Kredibilitet ljudi koji pozivaju na ono što nitko ne želi čuti, nova odricanja i još strpljenja, odavno je u minusu.
OTPOR HEROJIMAKrenulo je još u travnju s čudesno dvostrukim kriterijima u vrijeme stroge izolacije, da bi se nastavilo u izbornoj kampanji u kojoj se Stožer sveo na ulogu HDZ-ovog predizbornog pratećeg vokala. Kad se na to nadoda očiti nedostatak predvidive i dugoročnije strategije u borbi s pandemijom i bizarni organizacijski propusti koji rezultiraju, primjerice, biblijskim gužvama na testiranjima na koronu u Zagrebu, slika je potpuna.
Beroš, Markotić, Capak i ostali odavno više nisu heroji nacije, već lica koja izazivaju indignaciju, otpor i bijes. Valja ponoviti da dio krivnje nije samo na njima (i političkoj vlasti), već i na očekivanom i globalnom zamoru ljudi pandemijom i “novonormalnim” ograničenjima. Ali, za dobar dio nepovjerenja su sami krivi.,
FITILJ KOJI ŠIŠTII tu dolazimo do dramatičnog problema koji iščekuje Hrvatsku u tjednima koji slijede. Uvođenje značajno strožih mjera nije isključeno; nije isključeno strogo ograničenje kretanja, zatvaranje svega osim trgovina prehrambenim proizvodima, nije isključen policijski sat, nije isključeno zatvaranje škola.
Mogu li Beroš, Capak, Markotić, Božinović i ostali biti oni koji će ljude i dalje uspješno pozivati na odgovornost? Ili će, pak, baš oni biti inicijalna kapisla za detonaciju baruta nezadovoljstva čiji fitilj već neko vrijeme glasno šišti?
Kako stvari stoje s povjerenjem koje je nužno da bi se od nekoga tražilo odgovorno ponašanje pokazuje potpuni (i potpuno predvidivi) debakl domaće antikorona aplikacije. A instaliranje aplikacije na mobitel je daleko, daleko jednostavnija stvar od prihvaćanja dodatnog ozbiljnog ograničavanja ljudskih sloboda na, lako je moguće, svoja četiri zida. I novo normalno, naime, ima svoje granice, pogotovo onda kad ih rišu ljudi kojima se više – ne vjeruje.
Izvor:www.net.hr
