Svibanj u Hrvatskoj
18.5.2020. | 10:11
Ante Mandarić
Pregleda: 5156
FOTO: Direktno.hr
Svibanj u mojoj Domovini je mjesec opterećen tiranijama 20-og stoljeća. Često se u svibnju različito i nerazumno govori o oba čina tragedije 2. svjetskog rata. Ipak pročitah ovih dana nešto razumno. „Nitko nema moralno pravo biti antifašist tko nije istovremeno i antikomunist“-Hannah Arendt.
Tako je govorila ova njemačka filozofkinja uhapšena i mučena od Gestapa, ali ipak nasreću pobjegla u tada još neokupiranu Francusku i dalje u SAD. Za vrijeme svog života i tada u Americi bila je aktivna u raznim židovskim organizacijama, pratila je i izvještavala sa suđenja Eichmannu u Jeruzalemu, predavala je na univerzitetu u Chicagu i New Yorku.
Ne znam u kojoj mjeri ćete se složiti s mojim mišljenjem, ali stječe se dojam da su kod nas antifašisti protiv antikomunista i obrnuto. Zlo drugog svjetskog rata na surov način je opečatilo gotovo sve hrvatske obitelji. Vjerujem kako ćemo se složiti s papom Ivanom Pavlom II. kad govori kako je 20. stoljeće obilježeno zlom dva totalitarizma. Pa ipak dio medija i dio politike nastupa van zdrave pameti. Kao da pravda manje zlo i kao da postoji neko mjerilo opravdane tiranije, pljačke i svirepog ubijanja. Neki lideri stranaka idu i korak dalje pa govore kako su bili nemarni krajem rata i još koješta! Dosta !
Zlikovci i jedni i drugi. Krali i otimali i jedni i drugi! Totalitaristi i jedni i drugi. Moji nisu i ne mogu biti ni jedni ni drugi. Ne treba mi samoglasnik ni geometrijsko tijelo na kapi! Imam Hrvatski grb i pod kojim smo 90-ih pobijedili one zvijeri s geometrijskim tijelom. Tako je bilo devedesetih, a danas Hrvatskoj i mladima treba mir i posao. Vi što govorite i navijate za neku od tih strana baš nikome ne trebate. Nepotrebni ste, a vaša moralna nakaznost je odbačena baš svugdje u demokratskom svijetu.
Koji sustav vrijednosti ima čovjek koji je spreman veličati bilo koji totalitarizam. Jedino homocidomanična rugoba može pravdati zločine protiv djece, nevinog naroda i pljačke njihove imovine za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata. Kako pravdati logore poslije logora i žrtve poslije žrtava. Zar postoji pobjednik u disciplini tiranija s bjesomučnim ubijanjem i pljačkom. Jesu li prvi logori bili zločesti, a drugi dobri? I u jednim i u drugim logorima su umirala djeca. I u Jasenovcu i u logoru Krndija. U oba je bio nevin narod čiji je krimen bio dio njegovog identiteta. Nađoše zlikovci pravni okvir za ubijanje i pljačku kao što su rasni zakoni, diktatura proletarijata, nacionalizacije, konfiskacije i razne druge gadosti.
Žrtve oba čina ove tragedije zaslužuju pijetet. Brojne su nepravde i zločini učinjeni i svaka naša obitelj ima svoju priču i svakoga nešto peče u toj priči. To je tužna priča mog podijeljenog naroda u vihoru 2. svjetskog rata, stradanju nakon 2. svjetskog rata i totalitarističkoj tiraniji u 2. polovici 20. stoljeća. Snažnim represivnim aparatom držan je moj narod i kadgod bi nešto poželio na nos mu se nabacivao nekakav kolektivni krimen. Priča ima sretan završetak! Bar meni, a siguran sam i za većinu Hrvata. Dr. Franjo Tuđman nas je ujedinio, bez obzira na različite obiteljske priče. Moja Hrvatska nastala je voljom naroda na referendumu, dakle demokratski! Moja Hrvatska odmah je napadnuta i obranjena u Domovinskom ratu. Moja Hrvatska bi morala biti bolja, ali oprostite to ovisi o nama samima. Znam da ima onih koji ne žele ni moju ni bilo kakvu Hrvatsku.
E za njih me baš briga.
Baš me briga kad nostalgično evociraju uspomene na trenutke u kojima su sve hrvatsko zazirali, pljačkali, zatvarali, ubijali, a svoju domovinu zvali Jugoslavijom. Baš me briga za njih i zato što među njima ima najviše onih koji ne razumiju kako nitko nema moralno pravo biti antifašist, a da istovremeno nije i antikomunist. Baš me briga za njih i što prigodno koriste antifašizam i antikomunizam kako bi prikrili nešto jako ružno, totalitarističko i u cijelom demokratskom svijetu prezreno. Hrvatska zaslužuje bolje, a da bi bilo bolje ona mora postati i ostati zemlja u kojoj mladi mogu i žele živjeti. Mladi zaslužuju bolje, ali mladi neće dobiti ništa od nikoga. Nikada nisu i nikada neće. Mladi to moraju učiniti sami. Mladi moraju poslati stara blebetala, ma znate već gdje ih treba poslati i izgraditi Hrvatsku sa sustavom vrijednosti civiliziranog demokratskog svijeta.
Tada ćemo biti i antifašisti i antikomunisti i to nikome neće biti sporno, niti će biti potrebe to posebno isticati. To je nešto što se podrazumijeva!
