Sjećanje na 11 hrvatskih branitelja: ¨Postavili su nam zasjedu na četiri mjesta i gađali raketnim bacačem¨
02.12.2015.
Vesna Milković
Pregleda: 15474
Milan Cavrić
(FOTO: Pleter-portal)
Na današnji je dan prije 24 godine u zasjedi na Papuku ubijeno 11 hrvatskih branitelja. Jozo Koutni, Vinko Tomašević, Davor Dragić, Tomo Perić, Tomislav Pranjković, Tade Nikić, Ivica Zlomislić, Branko Peći i Damir Pišmiš bili su pripadnici požeške brigade, a Tomislav Vužić Mohenski i Anđelko Tule Odreda veze GSHV-a Samobor. Milan Cavrić, danas privatni poduzetnik iz Buka, tada je bio pripadnik 1. bojne 123. brigade i zapovjednik Baze na Papuku kamo su jedanaestorica stradalih branitelja išli.
– Bazu na Papuku koristila je JNA i ona je imala veliku stratešku važnost. Bila je centar za uspostavu radio veza na potezu od Osijeka, preko Požege prema Zagrebu, prislušni centar i centar za navigaciju aviona. Jednog dana mi je general Crnjac, zapovjednik brigade, rekao: Čuj Cavriću, trebaš otići gore i to riješiti. I ja sam otišao. Josip Širić i njegova desetina izviđača prvi su došli na Bazu. Neprijatelj, kad je vidio da ih pritišćemo, dijelom se povukao helikopterom a dio je otišao zemljanim putem. Dosta je toga bilo uništeno od opreme i ovi dečki što su došli iz Zagreba trebali su pokušati to nekako staviti u funkciju – prisjeća se Milan Cavrić.
Hrvatska vojska, prema sjećanju Milana Cavrića, Bazu na Papuku je preuzela 15 ili 20 dana prije tragičnog 2.prosinca. Gore ih je potom bilo stacionirano osamnaest. Dvojica branitelja iz Samobora bili su smješteni u vojarni i u pratnji vojne policije dolazili su na Bazu obavljati poslove.
– Problem je bio u Bazi što je ona bila 10-ak kilometara u neprijateljskoj pozadini. Oni su nas pratili i zna se da je toga dana došla skupina četnika iz Slatinskog Drenovca, s druge strane Papuka. Postavili su zasjedu na četiri mjesta. Jozo Koutni i Tade Nikić su išli prvi u posebnom autu, njih su propustili i oni su došli na Bazu. Iza njih su išli dečki iz Zagreba i naša tri vojna policajca u tzv.pintzgaueru. Njih su gađali raketnim bacačem, nisu imali nikakve šanse. Bilo je oko 10 ili 10,15 ujutro i mi smo čuli da se dolje nešto događa. Iza njih su išli još četvorica naših kuhara, nosili su nam hranu jer je više nismo imali. Negdje između 12 i 13 sati čuli smo opet pucnjavu i tada smo bili sigurni da nešto ne valja. Rekao sam da idemo pogledati što se zbiva, ali su me Koutni i Tade zaustavili. Njih dvojica su otišli sami i oni su ih ubili – pričao je dalje Milan Cavrić.
Dan prije, 1.prosinca, četnici su se neprestano ubacivali u vezu braniteljima na Bazi. Presjekli su je i postavili zasjedu.
– Nismo se mogli nikome javiti. Ja sam samo s Boškovićem uspijevao nešto komunicirati, ali i tu su se ubacili tako da nitko nije znao što se zbiva na Papuku. Desilo se onda da se na Bazu vraćao Krešo Matoković, kojega sam poslao mojim autom da nešto donese iz vojarne i on je naišao na mrtve. Digao je uzbunu i onda su naši krenuli gore nama u pomoć. A mi koji smo bili gore, nas osamnaest, ukopali smo se u zemlju i uspjeli smo se obraniti – završio je Milan Cavrić tužnu priču o 2.prosincu 1991. godine.
Komemoracija za jedanaestoricu poginulih hrvatskih branitelja održana je na središnjem požeškom trgu, a tom prilikom govorili su predsjednik Općinske skupštine Tomo Jelić i zapovjednik brigade Miljenko Crnjac. Za poginule su molili svećenici Josip Dumić, Vjekoslav Marić i Stanko Belobrajdić.
