Biskup Škvorčević krstio peto dijete u obitelji Mazal
31.10.2016.
M.B./Požeška biskupija
Pregleda: 13103
Krštenje u Pleternici
(FOTO: Požeška biskupija)
Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 29. listopada Župu sv. Nikole Biskupa u Pleternici i tijekom euharistijskog slavlja u župnoj crkvi krstio dječaka Davida, peto dijete Krunoslava i Antonije Mazal iz Gradca. S njim je koncelebrirao Antun Ćorković, pleternički župnik, Ivica Bošnjak, župni vikar.
Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio nazočne župljane, osobito hodočasnike koji redovito svake posljednje subote u mjesecu hodočaste u pleterničko svetište Gospe od Suza, podsjetivši ih da se tijekom povijesti molitvom krunice postiglo puno toga, istaknuvši pobjedu nad osmanlijskim osvajačima 7. listopada 1571. godine, i osobito našu pobjedu u Domovinskom ratu, koja je ostvarena s krunicom oko vrata naših branitelja. Pozvao je nazočne da se uključe u tu molitvenu snagu krunice i u ovom hodočašću sebe povjere Gospi od Suza. Zagovoru Mariji, Majke života osobito je povjerio maloga Davida, pozdravivši njegove roditelje Krunoslava i Antoniju i zahvalivši im za njihovo opredijeljenje za život.
Homiliji je započeo podsjećanjem da je Marija bila slušateljica Božje riječi koja je svoje uši, a još više svoje srce okretala Božjoj riječi. Pohvalio je župljane i hodočasnike koji svake posljednje subote u mjesecu dolazeći u pleterničko svetište otavraju svoja srca da i do njih dopre Božja riječ, naglasivši da se našem hrvatskom srcu onda događa nešto najljepše kad do njega dopre Božja riječ. Govoreći o evanđeoskom ulomku koji opisuje kako Isus na jednoj gozbi promatra domaćina dok za gozbeni stol pokušava rasporediti uzvanike, rekao je da po nekim našim uobičajenim pravilima pristojnosti prva mjesta u obitelji pripadaju ocu i majci. Isus nas u ovoj prispodobi poziva da sjednemo na ono mjesto koje nam je dodijelio domaćin koji nas je pozvao, a ne na ono koje smo mi sami sebi dodijelili. Protumačio je da Isus to čini jer znade da smo mi ljudi bića ranjena zlom i grijehom, i da nas naša sebičnost stalno potiče da sebe stavljamo na prvo mjesto, naglasivši da putem sebičnosti ne možemo daleko stići, već se zatvaramo u neka stanja u kojima malo po malo kopnimo i propadamo. Podsjetio je da je Isus, premda je bio Sin Božji, sebe stavio na zadnje mjesto, na mjesto sluge, i da se upravo na zadnjem mjestu, dok je bio razapet na križu, očitovao najmoćnijim u ljubavi. Podsjetio je također da smo svjedoci kako u Hrvatskoj na različitim razinama, od političke preko gospodarske do obiteljske, mnogi ljudi po diktatu vlastite sebičnosti teže za prvim mjestima i povlasticama, i da je posljedica takvog ponašanja nemoć i neuspjeh pokrenuti društveni život na bolje. Istaknuo je dva primjera ljudi koji su stavljanjem sebe na posljednje mjesto pobijedili svoju sebičnost. Prvi primjer daju nam majke u našim obiteljima koje u posvemašnjem služenju djecu i drugim članovima obitelji sebe uvijek stavljaju na zadnje mjesto. Drugi primjer su nam ostavili naši hrvatski branitelji koji su sebe stavili na zadnje mjesto kad su polažili svoje živote za vrijednost slobode i dostojanstva ljudi u našoj Domovini, i kroz tu svoju žrtvu, po primjeru Isusovu, izvojevali pobjedu. Na temelju tih primjera biskup je zaključio da se Božja pobjeda ostvaruje u ljudima na zadnjem mjestu koji su spremni služiti Bogu i bližnjima, a da se neuspjeh i nemoć uvijek događa ondje gdje progovori sebičnost i gdje se ljudi međusobno počnu natjecati tko će biti prvi. Primijenjujući taj govor na obitelj koja je danas na krštenje donijela svoje peto dijete, biskup je naglasio kako se ona stavila na zadnje mjesto time što se opredijelila za žrtvu i za ljubav, stavivši se u službu novog života. Pozvao je nazočne na molitvu da svatko od njih bude na pravom mjestu, to jest u onom stanju u kojem služi drugima. Tumačeći ulomak iz prvog čitanja u kojem sv. Pavao govori Filipljanima da je on sebe potpuno povjerio Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću, i da njemu zbog vjere u Krista smrt nije gubitak, nego dobitak, biskup je ustvrdio da nas je Krist svojom pobjedom nad smrću smjestio u oslobođenost od prolaznosti i smrti, i time nam dodijelio najbolje moguće mjesto koje nam ne pripada samo kroz neko kratko vrmensko razdoblje ovdje na zemlji, nego za cijelu vječnost.
Završavajući homiliju podsjetio je nazočne da su oni svetom krštenju postali dionici Kristove pobjede nad smrću, pozvaviš ih da se, obnovljeni u svijesti svoje ukorijenjenosti u konačno pobjedničko stanje, ne boje biti na zadnjem mjesti ni u braku, ni u obitelji, ni u politici, niti bilo gdje drugdje. Kao najizvrsniji primjer kako se smješta na zadnje mjesto dao im je Isusovu Majku, koja se je svojom poniznošću savršeno uklopila u Božji plan s njom. Zamolio je Gospodina da im njezinim zagovorom pomogne da znadu živjeti na zadnjem mjestu i da na taj način u konačnici dospiju na prvo mjesto u Isusovoj pobjedi nad smrću.
Na koncu misnog slavlja biskup je Marijinom zagovoru povjerio svakog pojedinog sudionika večerašnjeg slavlja, a osobito obitelj Mazal koja je krstila svoje peto dijete. Čestitao je spomenutoj obitelji i zahvalio joj za svjedočanstvo u prilog života, što su svi nazočni popratili pljeskom.
