Učenici Obrtničke škole na praksi u Njemačkoj: Puno smo naučili, ponudili su nam posao
Učenici Obrtničke škole u Njemačkoj
(FOTO: Obrtnička škola Požega)
Obrtnička škola Požega aplicirala je projekt VOCOS u sklopu programa Erasmus +, odnosno mobilnost učenika strukovnih škola. Nakon što je projekt odobren, 12 učenika ove škole je boravilo u Njemačkoj, u Frankfurtu na Majni, dok je 12 učenica tekstilnog smjera trenutačno u Padovi.
- U Njemačku su išli učenici graditeljske i drvne struke: zidari, tesari, soboslikari i stolari, a dva nastavnika su išla u pratnji.
- Ukupna vrijednost projekta je 50.890 eura od kojih je školi prije odlaska na put doznačeno 70 posto, a 30 posto će biti doznačeno po prihvaćanju završnog izvještaja.
Učenicima i pratiteljima su iz sredstava projekta plaćeni troškovi putovanja, smještaja, prehrane, osiguranja i dnevnice te troškovi kulturološke i jezične pripreme koju su u školi pohađali dva tjedna prije samog polaska - rekla nam je Iva Šnajder, ravnateljica Obrtničke škole u Požegi.
Ovo je prvi projekt mobilnosti u ovoj požeškoj školi i interes učenika i roditelja bio je vrlo velik. Izabrano ih je 12, a oni koji iskažu interes za slične projekte novu će priliku imati već dogodine. Mladi su Požežani prvi graditelji iz slavonskih županija koji su uključeni u projekt mobilnosti.
- Učenici stolarskog smjera su bili uključeni u sam proces rada, odnosno montažu građevinske stolarije i restauraciju starog namještaja, što je u Njemačkoj izuzetno traženo i dobro plaćeno. Pristup radu u potpunosti je pojednostavljen. Bez puno priče dobili su radne zadatke. Ako nešto nisu znali, pokazalo im se i nastavili su dalje s radom - prenosi svoje dojmove Davor Krznarić, stručni učitelj drvnog smjera. On i njegov kolega Ivan Kovačević, tijekom stručne prakse koju su učenici obavljali, nisu imali mogućnost biti uz njih.
- Nismo bili s našim učenicima cijelo vrijeme. Po dolasku na radna mjesta dobili su mentore jer upravo cilj projekta mobilnosti je da se samostalno snađu u novoj i nepoznatoj sredini. Naši su učenici to doista odlično odradili - dodao je.
- Odnos prema učenicima i ljudima općenito, je ono po čemu su nam iskustva iz Njemačke potpuno drukčija od ovdašnjih. Naši su učenici u poptunosti bili ravnopravni s ostalim radnicima i radili su sve što i drugi. Tamo nema razlike između radnika i naučnika. Dobili su konkretne zadatke koje su trebali obaviti. Njemačka je zapadna zemlja gdje je sve savršeno uređeno i radnik za svoj posao na vrijeme uredno dobije plaću - dodao je Ivan Kovačević, nastavnik graditeljske struke.
Kaže kako su vrlo velike razlike u građevinarstvu u Njemačkoj i kod nas, od samog načina gradnje do različitih rješenja energetske učinkovitosti.
Među sedam učenika građevinskog smjera koji su boravili u Njemačkoj, u sklopu projekta mobilnosti, je Stjepan Čolić, učenik trećeg razreda Obrtničke škole, zanimanje zidar.
- Radio sam u građevinskoj tvrtki koja zapošljava oko 300 radnika. Radio sam poslove koje ovdje nisam imao priliku. Zidao sam siporeksom te postavljao gipsane ploče. Fizički nije bilo teško, a u tvrtki je bilo dosta naših ljudi tako da nije bilo problema s komunikacijom - prepričava Stjepan čiji otac već radi u jednoj građevinskoj tvrtki u Njemačkoj. Stoga Stjepan, koji će dogodine napustiti srednjoškolske klupe, već sada razmišlja krenuti očevim stopama.
Naime, požeške učenike, vlasnik tvrtke u kojoj su radili, pozvao ja da po završetku školovanja dođu raditi kod njega.
Iako ponuda za rad u Njemačkoj zvuči vrlo primamljivo, hoće li tamo doista i otići još uvijek nije siguran Luka Kakuk, učenik trećeg razreda, zanimanje stolar.
- Radio sam svašta, poput montaže i demontaže stolarije,a po prvi sam puta restaurirao stari namještaj. To je tamo hit. Mentor mi je bio Nijemac i bilo je u početku malo teže sporazumjeti se s njim, ali ubrzo je sve bilo bez problema - kaže Luka. On je svoju praksu odradio u maloj tvrtki s 13 zaposlenih čiji je vlasnik Hrvat, a susreo je tamo i jednog radnika koji je inače iz Biškupaca.
Dodao je da je posao stolara daleko cjenjeniji i bolje plaćen u Njemačkoj nego u Hrvatskoj.
Mladi su Požežani bili smješteni na tri različite lokacije. Već nakon prvog dana upoznavanja s gradom i javnim prijevozom potpuno su samostalno odlazili na posao, a "preživjeli" su, kažu i četverodnevni štrajk javnih prijevoznika.
Osim što su puno toga naučili, savladali jezične, kulturološke i druge barijere, te se savršeno snašli u stranoj zemlji bez pomoći profesora, slobodno su vrijeme iskoristili za obilazak kulturnih i drugih znamenitosti ovog višemilijunskog grada.
Odlična iskustva i nova znanja razlozi su zbog kojih i učenici i nastavnici bez razmišljanja kažu: Sve bi opet ponovili.
