Vlasnik oldtimera: ¨Kad ga vide u gradu, stariji ljudi se okupe i pričaju priče iz mladosti¨
27.03.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 17344
Robert Vojvodić s Puchom iz 1957. godine
(FOTO: Tomislav Milanović)
Robert Vojvodić iz Mihaljevaca bivši je član TS Bekrija, ali nije samo zaljubljenik u glazbu, nego i u motocikle. Posjeduje jedan rijedak motocikl marke Puch s dvotaktnim motorom iz 1957. godine.
- Kad se provozam do grada i parkiram ovaj motocikl na trg, često se oko motora okupi nekoliko starijih ljudi i prepričavaju dogodovštine iz mladosti, kad su vozili ovaj motocikl. Imam ga 15 godina, ali vozio sam se na njemu kao srednjoškolac još u vrijeme dok nisam smio voziti motocikl od 175 kubičnih centimetara – priča nam Robert.
Puch je poznata austrijska firma koja je dala licencu firmi Tomos koja je također sastavljala ovaj neobični old timer. Maksimalna brzina Robertovog Pucha je 100 kilometara na sat, ali samo zato što prijenos nije original, inače bi motocikl postizao brzinu i do 130 kilometara na sat.
- Njegovu tržišnu vrijednost jako je teško procijeniti u Hrvatskoj. Kod nas oldtimere kupuju ljudi koji znaju raditi na njima i renovirati ih pa kupe motor u lošem stanju i sređuju ga. Rijetko tko prodaje nešto tako uređeno jer bi to bilo dosta skupo. Kod nas materijalna situacija nije dobra i u inozemstvu to svakako vrijedi puno više nego kod nas – objašnjava nam Robert.
Zaljubljenik je i u trkaće motocikle pa ne vozi često ovaj old timer jer mu je prespor. Za njega se mogu naučiti original dijelovi u Puchu u Austriji za koje kaže da i nisu preskupi.
- Ne znam hoću li ga voziti ove sezone. Ja ga više volim imati nego voziti se na njemu. Registracija nije preskupa, ali nema smisla platiti 700 kuna i provozati se dvaput. Što se tiče vožnje jačih sportskih motocikala po meni sezona još nije počela i treba pričekati određenu temperaturu asfalta – rekao nam je Robert.
Za njegov motocikl kaže da mnogi misle da je mlađi jer je crvene boje, a ljudi oldtimere najčešće povezuju s crnom bojom. Motocikl je u originalu bio svjetlo plave boje i to su jedni od prvih motocikala koji su imali življu boju.
- Nisam još nikada pao s njega. Stabilnost se ne može usporediti s novijim trkaćim motorima i ne možete se naginjati u zavoju u potpunosti, ali je drukčiji. Ugodan je jer ima sjedala kao na biciklu koji su na federe i amortizere i drukčiji je osjećaj. Amortizira sve pokrete i ponekad je osjećaj kao da jašete konja. Tko god se provoza kaže da je super, baš zbog tih sjedala. Napravljen je u vrijeme kad nije bilo baš puno asfalta i rađeni su za prtene puteve – rekao nam je Robert.
