¨Nisam otišla trbuhom za kruhom, živim svoj san i sretna sam¨
14.01.2017.
A.I./M.B.
Pregleda: 21111
Blanka s prijateljima u Berlinu
(FOTO: Privatna kolekcija)
Blanka je rođena u Banja Luci i samo s par mjeseci već je bila prisiljena napustiti dom s obitelji. Zaputili su se u Njemačku, točnije u Berlin gdje je živjela sve do 2000-te godine. Nakon više godina života provedenog u Njemačkoj, odlučili su se na povratak u Hrvatsku. Blanka je završila srednju školu u Daruvaru, bavila se raznim aktivnostima, a posebno sportom. Odbojka je za nju bila više od sporta, osim treniranja stekla je "vječne" prijatelje. Nakon završene srednje škole upisuje fakultet u Zagrebu. A kako kaže, studij planira nastaviti u Berlinu.
"Ja zapravo ne mogu reći da sam otišla trbuhom za kruhom – jer nisam. To je napravio moj tata godinu dana prije, kad se preselio jer je izgubio posao i morao je nešto poduzeti. Ja sam više frustrirana cijelom situacijom. Zbog poslodavaca koji ne isplaćuju ljudima plaće, pa ljude dovode do bezizlaznih situacija. Zbog svega što se događa u Hrvatskoj. Sve mi se počelo gaditi i postala sam bijesna. Bijesna jer je moja obitelj razdvojena, i jer je moja obitelj samo jedna u nizu rastavljenih. Sve to, i moje obećanje dano sebi da ću se jednom vratiti u Berlin, su doveli do toga da se napokon preselim. Da je lako rastati se, nije. Grozno je zagrliti mamu na aerodromu i vidjeti kako se slama jer joj osim muža i kćer odlazi. A to je samo kap u moru primjera rastanaka" – priča Blanka.
"Iskreno, došla sam s određenim predrasudama o "hladnim" Nijemcima. Međutim, ostala sam pozitivno iznenađena. Ljudi su jako srdačni, susretljivi i spremni pomoći – ili sam ja do sad "naletjela" na takve. Na poslu smo od prvog dana svi na ti, grlimo se, idemo poslije posla na pivo, vino... Ne mogu reći, uvijek se nađe neka baba koja se iz nekog razloga izdere na tebe u busu, jer eto, slučajno si se u gužvi naslonio na nju, ali osim toga, imam samo pozitivna iskustva. Bilo da sam došla u banku otvoriti račun ili se prijaviti u neku državnu ustanovu. Način života je drugačiji. Meni se osobno sviđa. Dosta se radi, ali puno više putuje, ide na izlete i sl. Malo im nedostaje spontanosti, obična kava se mora upisati u rokovnik" – priča Blanka.
Za poslodavce ima samo riječi hvale. Pošteni su, a o plaćama se ne treba ni uspoređivati s Hrvatskom. "Smiješno, ali sviđa mi se što nedjeljom ništa ne radi. Ni trgovine, ni pekare, ni shopping centri. I grad od 4 000 000 tako funkcionira. Postoje nedjelje koje su radne, tipa jednom u 2 mjeseca. Međutim ljudi budu nagrađeni za rad i satnice su duplo veće da većina želi raditi nedjelju. I to što se poštiva radnika mi je važno" – ističe Blanka.
Želja joj je nastaviti studij u Berlinu, a njena velika prednost je znanje njemačkog jezika. "Nastavit ću ovdje svoj diplomski studij. Komunikacija je bitan dio integracije u društvo. Mladi su ovdje dosta ambiciozni. Ne idu svi na fakultet, ne mislim na to. Neki se odluče za višu školu, neki za faks, neki izuče nešto drugo. Ali ono što želim reći je da daju sebe u to područje, postaju stručnjaci. Bio to doktor, prodavač ili učitelj. Škola je bolje koncipirana i dosta se fokus postavlja na praksu" – priča Blanka.
Za ostanak na duže vrijeme u Berlinu ni sama ne zna odgovor, jer kako kaže, nikad ne znaš što ti život nosi. Ali sa sigurnošću može reći da se vratila u Berlin i da uživa u svakom trenutku, a ako se vrati u Hrvatsku, nema razloga žaliti.
"Trenutno živim svoj san i sretna sam. Da nisam otišla, nikad si to ne bih oprostila i uvijek bih se pitala što bi bilo... Trenutno, i da se jednog dana vratim ne bih se grizla i žalila. Jer nisam odustala od svoje dugogodišnje želje. Vratiti se u Berlin, gdje sam bila sretna kao djevojčica, a što je najvažnije i sada sam sretna"- kaže Blanka.
