¨Tonuo sam sve dublje i uništavao sebe i sve oko sebe¨
16.12.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 19538
Heroin - ilustrativna fotografija
(FOTO: Wikimedia Commons)
"Shvatio sam jako brzo da imam problem. Znao sam da ga imam, ali sam mislio da se mogu nositi s njime. Godine su prolazile, a ja sam tonuo sve dublje", kaže 34-godišnji Zadranin, korisnik stambene zajednice Udruge "Pet plus" u Novom Zvečevu kod Brestovca u kojoj se već sedam mjeseci pokušava izliječiti od ovisnosti. Svojom životnom pričom je danas Luka (pravi podatci poznati redakciji) učenicima prvih razreda Tehničke škole Požega pokušao opisati zlo koje donosi zloupotreba droga i spriječiti ih da pođu njegovim putem.
Na tribini u povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti, održanoj u Policijskoj upravi požeško-slavonskoj, o tome su im govorili još socijalni radnik Zlatko Sliško, policijski službenik za kriminalitet droga Ivan Zeljko i Dejvid Zombori, psiholog Zavoda za javno zdravstvo PSŽ. Svjedočenje bivšeg ovisnika je ipak bilo najdramatičnije.
- Bio sam i prije na liječenjima, ali bezuspješno. Život me jednostavno stisnuo, nisam imao gdje pobjeći od razrušene obitelji i narušenog zdravlja. Supruga mi je preminula i došlo je vrijeme za nešto napraviti. Počelo je s alkoholom pa ljepilom, preskočio sam neke faze i odmah sam prešao na heroin i kokain. Već se 18 godina borim s time. S voditeljem zajednice sam se upoznao prije par godina u drugoj komuni. Bolnički sam se već više puta pokušavao liječiti. U zajednicama sam već bio dvaput, ali tad sam išao radi pritiska okoline i zakona. Ovo je iskreno prvi put da sam sam donio odluku. Imao sam naravno podršku obitelji, prije svega majke i brata. Jednostavno su tu i godine, valjda mi je napokon došlo u glavu. Njima je isto bilo jako teško jer svojim načinom života nisam uništavao samo sebe, nego i sve oko sebe - ispričao je Luka što ga je motiviralo se pridruži zajednici na obroncima Papuka.
- Svi koji se susreću s drogom ne gledaju crnu stranu, nego samo uživanje i zabavu koje traje jako kratko, a poslije toga je agonija i patnja. Kad si konzument moraš dilati, ne radi zarade, nego da bi pokrio svoje potrebe. Kreneš u kriminal raznih oblika, radiš sve, od prevara i krađa do provala, samo da dođeš do cilja. To je život usko povezan s kriminalom. Još sad imam suđenja i probleme sa zakonom koje moram rješavati. Kad prestaneš koristiti drogu, ima svega. Apstinencijske kriza je prvo fizička pa onda psihička. Zapravo je najlakše u svemu tome se skinuti s droge fizički. Puno je teže promijeniti neke oblike ponašanja i stavove - opisuje Luka svijet narkomana.
- Radnim danom se dižemo u 7 sati, obavimo higijenu i doručak. Poslije toga imamo sastanak na kojem dijelimo poslove i organiziramo radnu terapiju. Tu se i suočimo jedni s drugima, kažemo što u prijašnjem danu nije bilo uredu kod nekoga ili općenito. Onda slijedi radna terapija, ručak pa slobodno vrijeme koje si organiziramo po slobodnom izboru, od gledanja televizije do slušanja glazbe ili čitanja. Onda opet slijedi dva-tri sata radne terapije. Poslije imamo grupe samopomoći na kojima pričamo o svojim problemima. Ako je netko u lošem psihičkom stanju, pokušavamo mu pomoći razgovorom - opisuje potom tipičan dan u komuni.
Program u zajednici je individualan, a u njoj mogu ostati do otprilike godinu dana, ponekad i malo više, ovisno o napretku. Trenutačno ima sedam muških korisnika iz cijele Hrvatske koji traže drugu priliku. Luka se nada kako mu je ovo posljednji put u komuni.
- Cijela koncepcija ove komune je drukčija i meni osobno više odgovara. Nema nekakvih pritisaka. Sve nam je dano na izbor. Ako imaš malo volje i želje za promjenom, uspjet ćeš. Bilo bi svakako bolje, samo ne onako kako je bilo prije. Napravit ću sve što je u mojoj moći da mi život napokon dobije smisao. Želim potražiti posao i osnovati obitelj - rekao nam je na kraju Luka.
