Borba s birokratima: Imaju pune ribnjake, a ne smiju uzgajati ribu
14.01.2013.
Domagoj Katić
Pregleda: 17075
Nataša Abramović
(FOTO: Domagoj Katić)
Imaju ribnjak, tržište, prostor, kvalitetan proizvod, voljni su raditi, ali očito svi ti razlozi nisu dovoljni da bi im Ministarstvo poljoprivrede izdalo dozvolu kako bi ostvarili pravo na korištenje kopnenih voda radi uzgoja ribe. Deset godina im je trebalo da saznaju kakva im dokumentacija treba, a sada već više od 3 godine čekaju jedan papir. Sve što je potrebno napraviti, prema riječima Nataše Abramović, vlasnice OPG-a "Ribnjaci Abramović", je postupak koji traje 14 dana.
- Ministarstvo treba zatražiti mišljenje Hrvatskih voda, nakon što oni daju svoje mišljenje ministarstvo izdaje potvrdu i mi počinjemo funkcionirati. Sada ne smijemo ni pokloniti ribu, a o prodaji ne smijemo ni pomisliti - prepričava nam Nataša, koja je s ovim problemom izašla u javnost još prije dvije godine, ali ništa se od tada nije promijenilo.
- Došla sam u Ministarstvo, a oni su mi rekli da sam luda što to želim prijaviti, neka radim na crno. Da tako radim, odmah bi došli i kaznu mi napisali. Saznala sam i da su im podrumi puni neurudžbenih predmeta. Onda govore kako lokalna samouprava ne radi, to nije istina jer sam kroz ove godine stekla potporu i Bagarića (op.a. bivšeg župana) i Ronka (op.a. gradonačelnika Požege) i Đurine, načelnika općine Čaglin.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća napravili su prvi ribnjak iz hobija, a kasnije došli na ideju da ga komercijaliziraju. Ono što ovu priču čini još fascinantnijom jest činjenica da se na ribnjacima obitelji Abramović događaju neke stvari koje postoje samo u teoriji. Šaran im se mrijesti dvaput godišnje, ekstremno visok postotak preživljavanja mlađi zbog kojeg su bili prisiljeni ubaciti soma u ribnjak kako bi prorijedio ribu, bjelorepi orao kojih ima samo 50-ak u Europi dolazi sa svojoj ženkom...
- Ljudi iz Njemačke su nam rekli kako bi nas tamo držali kao kap vode na dlanu jer uzgajamo mlađ prirodnim putem i takvog uzgoja nema u ovom dijelu Europe. Sravnili smo brda kako bismo došli do ovoga, a u vrijeme najveće suše 31.8. prošle godine smo pronašli izvor. Prošao nam je i IPARD 302, jedini program za ribnjačarstvo na koji se nismo mogli prijaviti jer nemamo dozvolu Ministarstva poljoprivrede - kaže vlasnica i navodi kako ribolovni sportski savezi iz 3 županije žele takvu kvalitetnu mlađ.
Iako u poprilično teškoj situaciji, Nataša kaže kako ne odustaje od uzgoja šaranove mlađi.
- Sin mi je upisao poljoprivrednu školu, želi i na fakultet kako bi studirao ribnjačarstvo i ostao u ovom kraju. Radili smo koliko smo mogli, puno je uloženo, ne znam točno koliko jer smo dugi niz godina ulagali. Planiramo i smještaj za 60-ak ljudi napraviti, ali tek kada dobijemo odluku da možemo raditi - zaključuje.
