30.11.2017.
Ante Mandarić
Pregleda: 11056
Župan Tomašević
(FOTO: jutarnji.hr)
Jednog lijepog dana u dalekom velegradu Zagrebu, sjedeći po običaju u lobiju hotela Sheraton, gdje se svi bivši i sadašnji moćnici iz politike, pravosuđa i gospodarstva redovno nalaze i ispijaju pića uz razgovore i lijep ambijent, slučajno sam čuo razgovor za susjednim stolom koji me, moram priznati, malo šokirao.
Moram naglasiti da osobe koje su razgovarale osobno ne poznajem, ali pretpostavljam da se radi ljudima iz uprave nekih velikih stranaka ili Vlade. Isto tako želim dodati da se ne smatram ni intelektualno, a pogotovo ne monetarno kao pripadnik te elite, mene u Sheraton samo poslovi redovno odvedu jer moji poslovni partneri već godinama zalaze u taj hotel- čisto da ne dobijete pogrešnu sliku o ovom članku.
Vratimo se na temu, da vam objasnim zašto sam se zgrozio kad sam shvatio kako se lako može dogoditi da u banalnim razgovorima rješava sudbina i povijest jedne cijele pokrajine.
Te osobe za susjednim stolom pričale su o Požeško-slavonskom županu, našem Lojzi, i naravno da sam malo bolje poslušao. Razgovor se kretao u tom smjeru u kojem se razmatralo o mogućim potezima iz Zagreba da se riješi agonija u Požeštini, a jedan je čak rekao "Na kraju krajeva, Požeško-slavonska županija ima samo 70 tisuća stanovnika i ako bi se ona ukinula i prisvojila Brodsko-posavskoj, nema županije, nema župana i problemi su gotovi!".
WOWWW ja nisam Požežanin, ali ovo mi nije dobro sjelo iako sam i sam svjestan da je veliki problem kad predsjednik stranke nešto naredi, a jedna osoba zbog svog osobnog interesa to jednostavno odbije i s tim dovede to toga da svi vide koliko je vrh HDZ-a nemoćan, mislim da to moćnici sebi neće dopustiti.
Žao mi je župana jer koliko sam ga ja upoznao, iskreno mogu reći da mi je bio simpatičan i iskren u svih nekoliko susreta koliko sam imao priliku da ga upoznam.
Rasplet situacije dobiva toliku dubinu i sa svima polako mora biti jasno kako ova situacija u kojoj je cijela Hrvatska, Zagreb, Vlada pa čak i vlastita stranka van i unutar županije protiv jednog čelnika županije, jednostavno ne donosi boljitku županiji i njenim gradovima. Svi znate da ljudi inače povezuju čelnike gradova sa županijom, a za naše je svima sve jasno.
Neki mediji čak i pozivaju na podršku županu te se pozivaju na njegove uspjehe na izborima i opominju vijećnike da ne zaborave tko ih je stavio na tu poziciju... Slažem se da ima pozitivnih stvari koje je župan zajedno s Franjom napravio za županiju (sjećate se onog članka u kojem sam spominjao koliko je cipela Franjo uništio lobirajući za našu županiju?) i to je sve točno.
Nažalost, ovdje ima ALI. Taj "ALI" je kad odgovoran političar shvati da je uteg za svoju stranku, županiju ili grad, i u normalnom svijetu podvuče crtu i kaže "DOSTA", a u ovom slučaju smo došli do toga da nas ovo "ALI" čak može koštati županije.
Iako ne bi išli tako daleko, sigurno je utjecaj naše županije u Zagrebu i regiji, za projekte i za interese naše županiji, na samom dnu, no cijeli ovaj pritisak bi trebao nekoga potaknuti da podvuče crtu, ovdje ne mislim samo na župana, nego i na druge političare.
Meni bi osobno bilo strašno žao zbog županije ako župan prouzrokuje rušenje županijskog proračuna, samo da bi ga se HDZ riješio, onda bi tek počeli shvaćati realnost politike.
Nadam se da su ovo bile samo mogućnosti rješavanja problema u našoj županiji i da ti nepoznati ljudi s početka članka samo zbijaju šale. Nadam se da neće doći do rušenja proračuna u gotovo najsiromašnijoj županiji u Hrvatskoj. Iako nisam Požežanin, boli me ovo što se događa, a ovo što sam čuo u Zagrebu me čak i uplašilo.
Više nije pitanje je li kriv ili nije, svi znamo d aje stvar otišla toliko daleko da tu više nema spasa ni povratka u normalu jer bio on kriv ili ne, ništa se na kraju neće promijeniti. Ali ima onih koji žele da BRZO HRVATSKO PRAVOSUĐE donese odgovor na to pitanje za nekih 15-18 godina, možda se tada riješi sudbina ove županije, možda...