03.03.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 11586
Marko Duvnjak
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Po novom zakonu dobio sam 480 kuna vojne opskrbnine, a skroz sam nesposoban. Evo vam rješenja", kaže nam Marko Duvnjak iz Poreča kod Kutjeva. 46-godišnjem invalidu na dvije štake i njegovoj supruzi Ankici to je jedini izvor prihoda osim 133 kune invalidnine. Marko Duvnjak za vrijeme Domovinskog rata ozlijeđen kao pripadnik HVO-a, ali u BIH ne ostvaruje nikakva prava. Ankica vrlo rijetko uspije nešto zaraditi nadničareći što joj je teško jer Marka ne može ostaviti samog.
- Prije par dana me je odvezla hitna pomoć. Tlak mi je bio 90/100 i stalno mi curi krv iz nosa, a imam vojnu opskrbninu kao i oni koji mogu trčati. Prije sam dobivao 1.097 kuna i invalidninu 133 kune. Imam ortopedske cipele, obje noge su mi nastradale. Triput sam operiran na kvadricepsima. Četvrti put ne smiju operirati, osim na moju odgovornost. Živim s rupom u nozi i proširenim venama. Stalno sam u boli. U Posavini sam ratovao u HVO-u. Imam rješenje da sam ratni vojni invalid, ali rekli su mi neka mi Hrvatska da mirovinu jer sam nosio njezinu zastavu. 1992. sam prebačen na liječenje u Hrvatsku i tada sam se preselio u kutjevački kraj, točnije u Poreč. Supruga također nema prihoda, a sada tri mjeseca moramo čekati da se riješe papiri za opskrbninu - jada se Marko Duvnjak.
Marko i Ankica preživljavaju zahvaljujući povremenoj pomoći Centra za socijalnu skrb te 81-godišnjih Markovih roditelja koji i sami jedva preživljavaju. "Uskače" u pomoć i sestra koja živi u Švicarskoj, no od devetero braće i sestara, petero su invalidi.
- Imamo tri četvrtine jutra zemlje na kojoj ne radim jer ne mogu. Sad sam od Centra za socijalnu skrb dobio 500 kuna za lijekove. Dali su mi i 300 kuna za osnovne namirnice. Što da kupim time? Deset godina pokušavam dobiti toplice, uvijek dobijem odbijenicu. Ne tražim ništa nego samo da imam od čega živjeti - nastavlja Marko.
Obitelji koja životari od 600 kuna mjesečno može se pomoći oko plaćanja duga za struju koji iznosi 700-tinjak kuna, osnovnim namirnicama, odjećom (papuče, pidžama, ogrtač za bolnicu) i udobnijim krevetom za Marka. Njihova adresa je Poreč 67, a broj telefona 091-5630-346. Kontaktirali smo i Centar za socijalnu skrb Požega gdje su obećali razmotriti kako mogu pomoći.
- Poznata mi je ta situacija, već smo mu pomagali. Ne znam zašto gospođa ne ostvaruje pravo na opskrbninu, vjerojatno se mora voditi kao radno sposobni član obitelji na Zavodu za zapošljavanje. Ne mogu napamet reći, ali trebaju nam se javiti. Ako imaju osnove, trebaju predati zahtjev za doplatak za pomoć i njegu. Doplatak iznosi 350 kuna za smanjeni opseg invalidnosti, a za puni je 500 kuna. Reći ću stručnom radniku da pogleda njegovo stanje i dokumentaciju pa se možemo onda čuti - obećala je Martina Vlašić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Požega.