Čovjek u materijalnom izobilju, ali bez ljubavi - ostaje siromašan

Antun Škvorčević, požeški biskup
(FOTO: Dušan Mirković/PIXSELL)

25.12.2012. | V.B.
Pregleda: 6787

Radosna srca čestitam vam Božić u Godini vjere! Neka i vas, poput pastira u noći Isusova rođenja, »slava Gospodnja obasja« (Lk 2,9) te vjerom dohvatite dubinu betlehemskoga događaja i budete dionicima velike Božje ljubavi darovane u Sinu.

1. Pastirski božićni izazov

Na božićnoj misi polnoćki svečano naviještamo zapis sv. Luke o Isusovu rođenju. Evanđelist, naznačujući povijesni okvir toga događaja, tek usput spominje rimskoga cara i još neke svjetske moćnike, a jednostavnim i siromašnim pastirima posvećuje posebnu pozornost. Po čemu bi oni bili važniji od drugih? Pomnije promotrimo evanđeoski zapis kako bismo se u Godini vjere snažnije uključili u otajstvo Božića.

Evanđelist Luka svjedoči da je u noći Isusova rođenja, Gospodnja slava najprije obasjala pastire. Pristupio im je anđeo i obznanio blagu vijest, veliku radost za sav narod. Protumačio im je kako je rođeno dijete – Spasitelj, Krist, Gospodin. Ta anđeoska vijest pokrenula je pastire te su pohitali, pronašli Mariju, Josipa i novorođenče, a potom započeli prenositi i svjedočiti ono što su vidjeli i što im je rečeno o tome djetetu. Vratili su se, kaže evanđelist, »slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je rečeno« (Lk 2,19). Cilj je, dakle, svetoga pisca posvjedočiti da su pastiri – prosvijetljeni svjetlom odozgor – postali ljudi velike nutarnje sposobnosti, ljudi pronicljiva duha koji u događaju Isusova rođenja prepoznaju Božji zahvat koji nadilazi naravni svijet te ga prihvaćaju vjerom i postaju dionicima djela spasenja.

2. Pogledom vjere do istinskoga Božića


Papa Benedikt XVI. u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Djetinjstvo Isusovo (Split, Verbum, 2012.) na jednostavan ali snažan način tumači određene pojedinosti o pastirima u Lukinu evanđelju. Činjenicu da su pastiri prvi došli k jaslicama, Sveti Otac obrazlaže njihovom blizinom mjestu Isusova rođenja izvan grada. Ali, papa dodaje važnu napomenu: »Oni su ne samo izvanjski, nego i iznutra živjeli bliže događaju od građana koji su mirno spavali. Ni iznutra oni nisu bili daleko od Boga koji je postao dijete. S time se podudara i to da su oni pripadali siromasima, jednostavnim dušama, koje je Isus proglasio blaženima, jer je poglavito njima dan pristup Božjoj tajni (Lk 10,21s). Oni predstavljaju Izraelove siromahe, siromahe uopće: prvu Božju ljubav« (nav. dj. str. 84).


Pastirsku nutarnju blizinu Bogu valja prepoznati i u odlučnosti kojom oni idu prema jaslicama uzajamno se bodreći: »Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin« (Lk 2,15). O kakvome je pogledu riječ? Iskustvo čovječanstva svjedoči nam da se čovjeku i stvarnosti može pristupiti na različite načine, ali da su oni na najdubljoj razini dohvatljivi samo onom moći duha koju zovemo vjera, odnosno – darom Božjim koji nije u suprotnosti s razumom nego mu je potpora u traganju za cjelovitom istinom – kako svjedoče mnogi veliki umovi do danas. Na pojavnoj razini betlehemski događaj nije neobičan i privlačan. Sve izgleda prozaično do nepoželjnosti: staja, skromna obitelj koja nema mjesta u svratištu, rođenje djeteta položenoga u hladne jaslice. No, anđeo naviješta prave dimenzije zbivanja i proglašuje da se u novorođenome krije Spasitelj, Krist, Gospodin, a dijete povijeno i položeno u jasle znak je velikoga Božjeg zahvata. Pastiri su u štalici pronašli nemoćno dijete u kojemu je na djelu nevidljiva Božja ljubav što nas je pohodila. Sveti Otac kaže: »Oni vide iznutra. Vide ovo: ono što je anđeo rekao, istinito je. Stoga se pastiri vraćaju radosni. Slave i hvale Boga za ono što su čuli i vidjeli (usp. Lk 2,20; Nav. dj. str. 92)«. Oni vjerom prihvaćaju anđeosku riječ pa je njihov nutarnji pogled duha na Isusovo rođenje bio prodorniji od pogleda onih koji su ostali na pojavnoj razini. Vjerom su dokučili domet, značenje i smisao događaja koji mu daje Bog.

3. Pastirska evangelizacija

Zapažamo da evanđelist Luka iskustvom pastira oslikava put kojim se dolazi do vjere u Isusa Krista i pokazuje način kojim se postaje dionikom spasenjskoga djela. Pastiri su prvi evangelizirani ljudi koji potom postaju evangelizatori. Sveti Pavao u Poslanici Rimljanima navodi svojevrsni evangelizacijski redoslijed kako ga ostvaruje Crkva nakon Isusova uskrsnuća. »Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. (…) Jer: tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? (…) Dakle, vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom« (Rim 10, 13-17).

Evangelizacija poslanjem i služenjem Crkve neprekinuto traje u svijetu već dvije tisuće godina. Crkva ustrajno naviješta Isusa Krista, kojega prihvaćaju brojni ljudi potpomognuti Božjim darom nutarnjega svjetla. Oni vjerom vide i čuju objavu Božju, krste se, u svetoj euharistiji hvale i slave Boga te Isusa Krista svjedoče životom. Drugi nas vatikanski sabor podsjeća da su uz zaređene službenike, biskupe, svećenike i đakone, svi kršćani uspostavljeni za navjestitelje i svjedoke Isusa Krista, poslani za evangelizatore koji uvijek moraju biti svjesni da nisu oni ti koji daju snagu svome govoru i svjedočenju, nego je to sam Isus Krist. Godina vjere potiče nas da se obnovimo u toj svijesti i dostojanstvu te da ispitamo nastojimo li naše kršćansko poslanje u obitelji i društvu ostvarivati zauzetošću i uvjerljivošću pastira. Potaknut njihovom hitnjom k jaslicama Sveti Otac postavlja pitanje i nama: »Koji to kršćani danas hitaju kada se radi o Božjim stvarima? Ako nešto zaslužuje hitnju – jamačno nam to evanđelist želi potiho reći – onda su to upravo Božje stvari« (nav. dj., str. 91). Vjerujem da je među ostalim pastoralnim programima i čitanje ulomaka iz Katekizma Katoličke Crkve – u našim župama svake nedjelje prije svete mise tijekom Godine vjere – izraz svojevrsne hitnje glede Božje stvari, da je to očitovanje gorljivosti za Isusa Krista i nastojanje da se što bolje osposobimo za vršenje krsnoga evangelizacijskoga poslanja. To je naš odgovor na poziv pape Benedikta XVI. i poticaj Opće biskupske sinode, održane u Rimu u mjesecu listopadu ove godine.

4. Evangelizacijska snaga ljubavi

Braćo i sestre. Na Božić u Godini vjere svrstajmo se među jednostavne i siromašne pastire te svjetlom vjere iznova otkrijmo bogatstvo i izazov ljepote, radosti i smisla Božje ljubavi, objavljene u nemoćnome djetetu siromašne betlehemske obitelji. Pomoći će nam to da svoju vjeru uvjerljivije pretočimo u život te svjedočimo evanđeoske vrijednosti – središte kojih je ljubav. Zacijelo ste se puno puta uvjerili da čovjek u materijalnom izobilju ali bez ljubavi – ostaje siromašan. Jedino ga Božja ljubav može uzdići do punine postojanja, istinske slobode koja uz ništa nije vezana. Mogli ste to iskusiti i u pripravi za ovogodišnji Božić tijekom Tjedna siromašnih u našoj Biskupiji, napose vi koji ste se odazvali mojemu pozivu te ste u središte uma i srca stavili siromašne, starije i bolesne, posjetivši ih s ljubavlju. Tim ste činom promijenili sebe i njih, ostvarili ste Božić betlehemskih pastira u čijim je srcima zasjala Božja ljubav očitovana u Sinu, Spasitelju, Kristu i Gospodinu. Božić pomaže shvatiti koliko nam je danas u Hrvatskoj potreban upravo takav pristup svakodnevici. Požurimo se odjelotvoriti ga!

Uz molitvu da Bog blagoslovi sva vaša plemenita nastojanja u 2013. godini i učini ih uspješnima, srdačno Vas u Gospodinu pozdravljam.

Vaš biskup Antun.



Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Podržavate li porez na nekretnine?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI