Umjesto da uzme zasluženu vojnu mirovinu, odlučio je vlastitim rukama zaraditi za obitelj
27.12.2015.
Vesna Milković
Pregleda: 17471
Jozo Šugić, poduzetnik iz Pakraca
(FOTO: Anđelko Banović)
Među pakračkim poduzetnicima priča Joze Šugića jedna je od najzanimljivijih. U dvadesetak godina, koliko živi na tom području, prošao je put od ratnog izbjeglice iz Bosne do vlasnika uspješne tvrtke koja se specijalizirala za proizvodnju ogrjevnog drveta, koje isporučuje pakovano na paletama.
- Godišnje proizvedemo 5.600 kubika od čega 99 posto šaljemo u Italiju – pohvalio se Jozo.
Obitelj Šugić je 1992.godine u Hrvatsku doveo rat koji se počeo širiti u Bosnu. Jozo se priključio hrvatskim braniteljima, a kad su došle mirne godine, umjesto da uzme zasluženu vojnu mirovinu, odlučio je krenuti ispočetka i vlastitim rukama, kako kaže, zaraditi za peteročlanu obitelj. Počeo je sjeći drva u šumi i prodavati ogrjev, a s bratom Ivom je 2000. godine osnovao obrt "Šuma Šugić". U proizvodnji ogrjevnog drveta Jozo sada zapošljava 23 radnika, a u ljeti, kada se priprema glavnina drva za zimu, bude ih i 50. S Jozom rade i supruga Mara te sin Ivica koji je u međuvremenu završio šumarsku školu.
- Posao dobro ide, mogao bih i širiti proizvodnju, ali se neprestano mučim s osiguranjem trupaca. Hrvatske šume ne žele sklopiti stalni ugovor kako bih imao sigurnost u proizvodnji, nego trupce moram nabavljati na javnom natječaju pa tko ponudi više. To je skuplje za 30, a nekad i 50 posto. Nešto drva uzimam u privatnim šumama, ali to je malo. S druge strane, nažalost, ima onih koji s jednim zaposlenim uspiju dobiti 500. 000 kubika trupaca, a mi s ovoliko radnika ne možemo. Objašnjenje je da nemamo finalnu proizvodnju što je meni smiješno, trebalo bi im biti bitno platim li ili ne redovito preuzete trupce – požalio se Jozo.
Kada je počeo s proizvodnjom ogrjevnog drveta Jozo Šugić je radio u iznajmljenom prostoru DI Papuk. 2013. godine je uspio izgraditi vlastitu halu od 800 četvornih metara u pakračkoj poduzetničkoj zoni. Kupio je i vlastitu pilanu, a za sve to od HABOR-a je dobio 2 milijuna kuna.
- Nastojim neprestano ulagati u strojeve kako bi bilo lakše raditi i u zadnje dvije godine uložio sam 1,5 milijuna kuna. Imam, međutim, problema s radnicima koji, nakon što ih obučim raditi ovaj posao, odu u Njemačku ili druge zemlje. Plaću dobiju redovito, no misle da će tamo puno više zaraditi i odlaze – kazao je Jozo.
Usprkos svim problemima, dodao je, razmišlja o širenju posla. Već je i poduzeo neke "pionirske" korake u svojoj branši.
- Odlučio sam drva koja već izrežem i pripremim za korištenje, osušiti kako bi bila kvalitetnija. I to na buri. Iznajmio sam prostor u Rijeci i tamo otpremio palete da ih bura osuši. To kod nas još nitko nije radio pa ćemo vidjeti kako će biti – kazao je na kraju Jozo Šugić.
