12.12.2015.
Tomislav Milanović
Pregleda: 19420
Sanja Živković
(FOTO: Tomislav Milanović)
"Došla sam na odmor u Požegu iz Njemačke s jednim koferom. Vidjela sam da se nudi posao profesorice. Ponuda je bila primamljiva i ostala sam. Sretna sam i ne bih se mijenjala ni s kim", rekla nam je profesorica engleskog jezika na Tehničkoj školi u Požegi, Sanja Živković.
Sanja je odrasla u Požegi, ali u sedmoj godini je otputovala s obitelji u gradić Kunzelsau pokraj Stuttgarta. Tamo je završila osnovnu i srednju školu i fakultet. Nije radila u svojoj profesorskoj struci nego u proizvodnji. Budući da mnogi tvrde da je Njemačka "zemlja snova" odlučila je ukazati na to da i Hrvatska i Požega imaju svojih prednosti.
- Unatoč lošijoj financijskoj situaciji u Hrvatskoj se kvalitetnije živi. Ljudima treba biti jasno da se 50 eura u Njemačkoj "istopi" brže nego 50 kuna u Hrvatskoj. U puno slučajeva ljudi daju otkaz u Hrvatskoj i idu zaraditi koji euro u Njemačkoj. Nisu svjesni da se uvijek priča o bruto plaćama, a neto je znatno manji. Prođe mjesec dana i ne ostane puno više novaca nego kod nas – rekla je Sanja
Živi u Kujniku kod Oriovca, ali više vremena provodi u Požegi. S vremenom se planira preseliti u Požegu. O gradiću Kunzelsau koji ima tri posto nezaposlenosti nema puno ružnih riječi, ali ono na što želi ukazati je ljepši i bogatiji društveni život u Hrvatskoj.
- U Njemačkoj se radi od jutra do sutra i prođe ponekad i dva tjedna da ne vidite svog susjeda. Moja susjeda tri godine nije znala da ja živim pokraj nje. Ako se želim naći na kavi s prijateljicom moramo dogovoriti termin, a ovdje je to malo ležernije. Ako mladi ljudi u Požegi nemaju izbora svakako neka pokušaju ići raditi u Njemačku. Nakon određenih nekoliko godina sami će procijeniti ima li to smisla – dodaje Sanja.
Dodaje kako sve više ljudi koji imaju posao ovdje, daje otkaz i odlazi, a nisu dovoljno razmislili. Svjesna je činjenice da je Požega izolirana i da je teško naći posao u struci, ali da se uz trud rad i volju može ostvariti kvalitetan život. Po njoj nije vrijedno "za koji euro više" platiti cijenu ubrzanog, radnog načina bez društvenog života.