¨Trener je dobar, puno viče, ali nam uvijek sve objasni¨
27.08.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 15675
Karlo Franić i Vilim Gotal
(FOTO: Aleksandar Grlić)
Požeška škola rukometa jedna jeod jačih u Hrvatskoj, organizira se već 11 godina, a vodi je trener Hrvoje Jurković. Od ove godine je novost da se mogu upisati i polaznici od prvog razreda osnovne škole.
Kroz istu su školu prošli mnogi članovi prve postave Rukometnog kluba Požega, a neki su se kasnije probili i u prvu ligu, čak i u reprezentaciju.
- Svi iz prve ekipe prošli kroz školu rukometa zadnjih pet godina. Status rukometa je oduvijek bio dobar u Požegi. Izbacili smo dva reprezentativca u zadnje tri godine, mali Potnar je u Zagrebu, braća Antunović igraju u Medvešćaku, Raguž je igrao u Varaždinu. To su sve dečki koji su prošli kroz školu. Po prvi put od ove godine imamo mini rukomet i super mini rukomet. Spuštamo što niže ta godišta jer jednostavno moramo pratiti trendove drugih sportova u kojima se počinje već s pet-šest godina. S djecom se treba što ranije specijalizirati, inače vam dođu djeca u petom-šestom razredu koja se nisu bavila nijednim sportom i onda treba od njih napraviti nešto - rekao nam je trener Hrvoje Jurković.
Djece je ove godine toliko puno da do kraja školske godine planiraju podijeliti ekipu na mlađu i stariju skupinu, no mjesta još uvijek ima i svi su dobrodošli. Trenira se ponedjeljkom, srijedom i petkom u osam sati u sportskoj dvorani Grabrik. Karlo i Vilim treniraju već dvije godine i oduševljeni su.
- Trenirao sam sve sportove - nogomet, gimnastiku, plivanje i nije me se ni jedan dojmio kao rukomet. Sviđa mi se jer je agresivniji, dopušteno je udaranje, podbadanje, malo je za jače momke. Dobro se "ispucamo". Sad će biti dvije godine kako treniram. Trener je dobar, viče puno, ali zato što želi da se pokažemo u najboljem svjetlu. Uvijek nam sve objasni. Prošle godine smo igrali u ligi za naše godište, bilo je 13 ekipa i nismo postigli dobar rezultat, ali se ove godine nadamo boljem rezultatu. Omiljeni rukometni uzor mi je Marko Kopljar. Požežanin je i visok kao ja. U samom klubu mi je uzor Marko Didić koji je došao iz Slavonskog Broda i isto je malo višlji momak. Igram srednjeg ili lijevog vanjskog. Rekao bih mladima da dođu i probaju. Nemate što za izgubiti. Zanimljivo je, uvijek radimo nešto zabavno i poučno - ispričao nam je 14-godišnjak Karlo Franić.
- Mama me je cijelo vrijeme nagovarala, ali nisam htio. Onda sam probao i svidjelo mi se, sada treniram dvije godine. Trener je dobar. Najviše mi se sviđa što se zabavljamo i učimo neke nove stvari i akcije, poligone ili fizičke stvari, odnosno vježbe mišića. To je dobra priprema i za druge sportove. Osim rukometa volim nogomet i gimnastiku. Inače igram desno krilo. Uzori su mi Domagoj Duvnjak i tu iz Požege Luka Jurković. Omiljeni su mi igrači jer se dobro kreću, ne rade prekršaje i cijelo vrijeme asistiraju drugim igračima. U školi se stekne i puno prijatelja. Krenemo trenirati, upoznamo se i družimo izvan treninga. Dođite jer je zabavno, radimo puno stvari, igramo se lovice, vježbamo i radimo poligone - kazao nam je godinu dana mlađi Vilim Gotal.
