Motociklom kroz Afriku: Pogledajte što je sve snimio (foto)
19.11.2013.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 17531
Davor Rostuhar je s Majom Tanasovski proputovao dobar dio Afrike
(FOTO: Iz priv. kol. D. Rostuhara)
"Od Kaira do Cape Towna vam nedostaje nekih 1.000 kilometara asfalta. Nama, hvala Bogu, tijekom 14 mjeseci putovanja nikad nije pukla guma, a motociklistu Chrisu iz Hamburga je pukla 88 puta. U trenutku kada smo ga sreli nisu mu radile ni kočnice ni svjetla, mogao je voziti samo u četvrtoj brzini, ali uspio je završiti putovanje vespom kroz Afriku" - opisuje zagrebački putopisac Davor Rostuhar koji je sinoć u Gradskoj knjižnici Požežane poveo na multimedijalno "Putovanje do Zanzibara motociklom". Njegova družica Maja Tanasovski, koja ga je pratila na pravom putovanju, nije mogla doći u Požegu.
Rostuhar nas potom upoznaje s Kairom i Koptima Zabalinima koji preživljavaju reciklirajući smeće ovog velegrada te drugim posebnostima Egipta. U Egiptu shvaćaju i da nemaju dovoljno goriva za put između dvije benzinske postaje. Slijede preinake na motociklu, kako je Egipat "birokratski najkompliciranija zemlja u Africi", svoje prijevozno sredstvo moraju ponovno registrirati i prevesti dokumente na arapski. Slijedi Sudan.
- Tamo su ljudi čak i u gradovima gostoljubivi i topli. Pozvali su nas na tradicionalnu svadbu da vidimo kako se vesele. Tamo je zabranjen alkohol i nema ga čak ni "na crno" na svadbama, a slave samo po dva sata kroz sedam dana. Tamo smo vidjeli autentične derviše koji se pokušavaju na razne načine približiti Bogu. Imaju rituale poput vrtnje, vježbi disanja, glazbe i plesa sve dok ne padnu u trans. Iako se to ne čini kao neka duhovnost već "tulum", to je jednostavno afrički oblik duhovnosti. Sudanske piramide možda nisu toliko velike i senzacionalne kao u Egiptu, ali tamo ih ima više i drugačijeg su oblika. U njima su pokopani vladari moćne kušitske dinastije. Fasciniralo nas je da malo koji Sudanac zna za njih, čak i u glavnom gradu Kartumu. Tamo u školama ne uče ništa o povijesti prije nastanka Islama - priča Rostuhar.
Potom neuspješno traže dozvole da posjete Darfur, pokrajinu pogođenu ratom. Ne uspijevaju, no pronalaze organizaciju koja se brine o djeci žrtvama rata. Njihova misija je i humanitarna. Osmislili su projekt "Afrika aktiva", kojem je svrha u svakoj zemlji proučiti jedan afrički problem, izabrati jednu organizaciju, ispričati njihovu priču te podržati ih donacijama koje su prikupili u Hrvatskoj.
- U Ugandi smo se bavili djecom vojnicima, u Tanzaniji zaštitom životinja od krivolovaca. U Malaviju smo imali akciju vezanu za sidu, a u Mozambiku smo jedno selo opremili mrežama za borbu protiv malarije. Sada je to stalo, ali nadam se da će nam ostati iskustvo za sljedeći put kako to napraviti učinkovitije jer planiramo još jedno putovanje kroz srce Afrike - nabraja Davor.
Prolaze potom kroz Etiopiju, drugu najmnogoljudniju zemlju u Africi, prvu koja je prihvatila kršćanstvo, zemlju kave i zanimljivih običaja.
- Gdje god smo prilazili, skoro nije bilo mjesta gdje se nije okupilo barem 100 ili 200 ljudi. Čak kada bismo u prirodi htjeli naći mjesto za vršenje nužde, ne možete naći privatnost. Nigdje nije bio problem naći mjesto za kampiranje dalje od ljudi osim u Etiopiji. Tamo nam je jedan momak ukrao torbu. Osim toga, djeca imaju običaj gađati motocikle kamenjem pa nam prvi dojam i nije bio baš najbolji. Zanimljiv običaj je ceremonija kave koja traje tri sata. Žene prvo svježe ubranim biljkama počiste prostor od duhova. Kava se prži i servira u tri seta. Iako ceremonija traje tri sata upoznali smo neke ljude koji je ponavljaju triput dnevno.
U Etiopiji uz rijeku Omo susreću i mnoštvo plemena koja imaju vrlo neobične običaje. Mursi su poznati po ženama s glinenim tanjurima u usnicama.
- Ne zna se kako je došlo do tog običaja. Jedno je objašnjenje da su se žene namjerno poružnjivale kako bi bi izbjegle da ih odvedu u roblje. Već i prije dolaska Europljana jača plemena su porobljivala slabija. Drugo je objašnjenje kako je to bio simbol ljepote i žena koja je imala veći tanjurić je mogla dobila veći miraz.
Istražuju i pleme Karo koje je sve donedavno žrtvovalo mingije - djecu odabranu za ritualno čedomorstvo. Došli su podržati organizaciju "Omo Child" koja je uspjela spasiti 37 mingija, prije nego li je uspjela prekinuti praksu. Taj običaj je skoro istrijebio pleme od 1.500 pripadnika.
- Došli smo istražiti običaj žrtvovanja djece. Čedomorstvo je prisutno u svim kulturama i to je stvar razvoja. Kad ljudi nisu poznavali kontracepciju ili druge oblike planiranja obitelji, rađali su puno djece. Ako ih je bilo previše, onda su smislili čedomorstvo radi pritiska na resurse. Ovo pleme je ubijalo djecu koja su blizanci, vanbračno rođena ili nisu dobro provedeni određeni ceremonijali prilikom rođenja. Ako bi djetetu gornji zubi izbili prije donjih, onda bi ga bacili u buš zvijerima. Ovo pleme je zaustavilo taj običaj prošle godine pod utjecajem udruge OMO Child koju je osnovao prvi obrazovani član plemena nakon što je saznao da je tako izgubio dvije sestre.
Ovo je samo manji njihovog dio Davorovog i Majinog puta po Africi. Nakon podužeg predavanja je uslijedilo je čak pola sata pitanja. Davor i Maja trenutno rade na otplati putovanja prodajom knjiga, fotografija i putopisa. "Džunglu", "Na putu u skrivenu dolinu", "Degustaciju slobode" i "Samo nek se kreće" mogli su kupiti i Požežani. Planiraju još jedno putovanje u Afriku.
- Sve pripreme i 8 mjeseci tamo su nas koštali 320.000 kuna. Sponzori su pokrili polovinu troškova, ali druga polovina je rad. Nisam se još odmorio, sada mi je super skakati s predavanjima po Hrvatskoj jer svaki grad ima drugu "vibru". Maja i ja se još nismo uspjeli skućiti u zadnja tri i pol mjeseca nego samo jurimo. Treba nam još godinu dana odmora, a onda ćemo ponovno u središnju Afriku, takozvano "Srce tame". Prije toga planiram jedan fotografski projekt u Hrvatskoj koji još nije ispečen pa ne bih pričao puno o njemu - rekao nam je Rostuhar na kraju.
