Sprovod Fra Flavijana Šolca u Virovitici
23.11.2017.
biskupija.hr
Pregleda: 8108
Sahrana Fra Flavija
(FOTO: biskupija.hr)
Član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda Fra Flavijan Šolc preminuo je 16. studenog u Varaždinu a pokopan 22. studenog na Mjesnom groblju u Virovitici. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević uz asistenciju fra Ilije Vrdoljaka, provincijalnog ministra spomenute Provincije te Ivana Ćurića, generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, brojne redovničke i dijecezanske svećenike, napose iz Virovitičkog dekanata na čelu s dekanom Pavlom Filipovićem te rodbinu i prijatelje. U kratkoj homiliji na groblju biskup Antun je istaknuo kako smo i mi ljudi dionici zakonitosti zrna koje mora pasti u zemlju da bi se pokrenula klica, izrasla stabljika te donijela bogatiji život. Istaknuo je kako je fra Flavijan u krštenju bio sjedinjen s Isusovim umiranjem i smrću te da je svojim opredjeljenjem za život po Isusovu modelu na način sv. Franje bio duboko sjedinjen s njime, te vjerujemo da odloživši u smrti prolaznost, sada uživa puninu proslave u Isusovoj pobjedi nad smrću. U utjehi te nade izrazio je svoje suosjećanje prigodom smrti fra Flavijana provincijalu fra Iliji i drugoj franjevačkoj subraći, sestri, bratu te ostaloj pokojnikovoj rodbini.
Od subrata Flavijana prigodnim riječima oprostio se fra Robert Perišić, koji je prikazao njegov svećenički i redovnički život i djelovanje. Potom je Ivan Ćurić, generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije pročitao sažalnicu Đure Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita te Marina Srakića, nadbiskupa i metropolita u miru, spomenuvši da je fra Flavijan većinu svoga pastoralnog djelovanja proveo na području Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Nakon ukopa, u franjevačkoj župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici biskup Antun je predvodio misu zadušnicu u zajedništvu s fra Ilijom Vrdoljakom, provincijalnim ministrom, Ivanom Ćurićem generalnim vikarom, te brojnim drugim svećenicima. U uvodu biskup je podsjetio nazočne da je fra Flavijan od djetinjstva dolazio u ovu crkvu, u njoj uzdizao svoju dušu Bogu, u njoj se rodilo njegovo svećeničko i redovničko zvanje, za njezinim oltarom je slavio Isusovu žrtvu na križu, kojoj sada pridružujemo njegov život i smrt.
U homiliji biskup je rekao da nam naviještena Božja riječ otkriva pojedine crte fra Flavijanova života koje nadilaze neke njegove životne datume, napose prispodoba o gospodaru po zapisu sv. Luke evanđelista, koji je slugama razdijelio blago, nazvano neobičnom riječju mna ili mina, slično Matejevom zapisu koji smo čuli minule nedjelje a govori o talentima. Spomenuo je da se u riječi »mna« nalaze ista slova kao i u riječi »amen«, koju svakodnevno izgovaramo više puta, a koja označava čvrstinu našeg opredjeljenja, našu životnu sigurnost i oslonac na Boga. Kad gospodar u prispodobi, a to je Bog Otac, svojim slugama, a to smo mi ljudi, daje mne, on im pruža ono što daje čvrstu i trajnu vrijednost njihovu životu na koju se mogu osloniti ne samo ovdje na zemlji, nego i za vječnost, a ona se naziva »kraljevstvo nebesko«, koje je Isus došao uspostaviti.
Biskup je rekao da se otac Flavijan u svom životu oslanjao na Božju čvrstinu, na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće, njegovu ljubav koja je preobrazila našu smrtnu nemoć u pobjedu života. Podsjetio je da su pobožni roditelji i drugi članovi obitelji pomogli fra Flavijanu da u Bogu pronađe istinu o sebi, i da se u svom životu za nju opredijeli. Ustvrdio je da je fra Flavijan, dok su mnogima u vrijeme Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega, crna i crvena ideologija pomračile oči srca, on prepoznavao sebe u Božjem svjetlu i istini. Pozvao je nazočne da zahvale Bogu što mu je udijelio dar vjere. Vrijeme u kojem je živio fra Flavijan biskup je usporedio s vremenom u kojem je živio izraelski narod, o čemu govori ulomak prvog čitanja iz Druge knjige o Makabejcima. Naime, bezbožni kralj Antioh tražio je od Židova da se odreknu saveza s Bogom i počnu štovati poganske bogove. Majka Makabejka potiče i hrabri svoga sina da se ni pod cijenu vlastitog života ne odrekne Boga, jer ona dobro zna da je Bog uvijek bio njihova čvrstina i oslonac, onaj koji daje vječni život. Ona svoju vjeru potkrjepljuje dokazima Božje moći, i poziva sina da pogleda stvoreni svijet očima vjere, da se zadivi nad činjenicom vlastitog postojanja, da uvidi kako je njegov život dokaz da postoji Bog, koji ga je smislio i stvorio. Kaže mu da ga je ona mogla roditi zato što ga je Bog satkao u njezinu majčinu krilu, i uvjerava ga da on kao Božje stvorenje vrijedi više od svega što mu bilo tko, pa i sam kralj, može ponuditi; i zato ga hrabri da bude vjeran Božjem djelu u sebi, i u toj vjernosti bude spreman položiti i svoj život, siguran da je on u Božjim rukama. Biskup je ustvrdio da je fra Flavijan, čvrsto opredijeljen za Boga, amen Božji, poput hrabre majke Makabejke poticao i hrabrio tijekom domovinskog rata prognane Iločane, Slavonce i Srijemce, podsjećajući ih da su Božji, i da unatoč zločinu koji je na njima počinjen, ostanu vjerni Bogu i dobru, i na taj način budu pobjednici. Izrazio je uvjerenje da ga je Gospodin Isus Krist kao dobrog i vjernog slugu pozvao da uđe u radost njegova nebeskog kraljevstva. Još je rekao nazočnima da im je jednostavni život fra Flavijana velika poruka vjernosti Bogu do kraja.
Na svršetku misnog slavlja provincijalni ministar fra Ilija Vrdoljak zahvalio je biskupu Antunu na predvođenju sprovodnih obreda i mise zadušnice za fra Flavijana, generalnom vikaru Đakovačko-osječke nadbiskupije Ivanu Ćuriću, ostalim svećenicima te nazočnim vjernicima. Osobitu zahvalnost izrekao je braći franjevcima koji su se brinuli za fra Flavijana u njegovoj bolesti i nemoći te braći franjevcima iz Virovitičkog samostana za organiziranje sprovoda. Zahvalio je Bogu za dar života fra Flavijana, a njegovoj rodbini što ga je darovala Crkvi.
