22.2.2020. | 20:01
M.D.
Pregleda: 4885
Uhljeb
(FOTO: Global)
Svatko normalan će na pitanje iz naslova odgovoriti negativno. Međutim, velika većina, barem ako je suditi po komentarima na razne medijske članke, smatra kako trebaju. Ovi potonji bolje da odmah prestanu s čitanjem ove kolumne.
Bez obzira na način zapošljavanja (preko stranke, rođaka ili javnog natječaja) postoje ljudi koji rade i znaju svoj posao; koji rade i ne znaju svoj posao (op.a zbog njih imamo stotine bespotrebnih propisa…); koji ne rade i ne znaju svoj posao i koji ne rade iako znaju svoj posao.
Kad se zapošljava putem natječaja, teško je zapravo dobiti sposobne. Kad je natječaj pošten, a ima i takvih, onda u sustav ulaze oni koji najviše nauče iz tražene literature, a to nije dokaz sposobnosti. Kad se na natječaju daju „preporuke“ onda je to 'tajno'. Stoga bi puno poštenije bilo ukinuti natječaje i zapošljavati uz preporuke koje treba javno objaviti zajedno sa životopisima. Što god javnost misli, osobe za koje se po 'prezimenu' zna tko ih je „preporučio“ najviše rade i vrlo često znaju svoj posao… (Op.a. Predsjednik RH govori da je u MVP došao po preporuci profesora s Pravnog fakulteta…)
Također, većinu poslova državnih tvrtki treba staviti na tržište pa bi se u konačnici javni sektor sveo samo na državne službe. Tada bi i privatne firme imale manje posla s javnim tvrtkama pa bi političari izgubili utjecaj. To bi u konačnici dovelo do podjele na radnike i neradnike, odnosno na uspješne i neuspješne radnike, a ne kao danas na „uhljebe“ i „poštene“.
Zanimljivo je kako se skoro svaka mlada osoba sa završenim fakultetom (VSS) nakon zapošljavanja u javnu službu ili državnu firmu smatra „uhljebom“, za razliku od onih koji rade „na kantama“, koji „kopaju kanale“ i sl. Zanimljivo je i kako zaposleni preko 'politike' u npr. trgovačke centre nikada nisu „uhljebi“, nego „jadne žene koje rade i nedjeljom“ (a rade jer licemjeri kupuju nedjeljom; da nema prometa, ne bi radile). Međutim, istina je kako je puno više ljudi zaposleno sa srednjom školom i višom, nego s visokom stručnom spremom.
Skandalozno je kada jedan novinar piše politički naručen članak, u kojemu krši ustavom zajamčeno pravo na privatnost (iznošenje osobnih podataka, fotografija i dr.), insinuira svašta, a ne drži se ni osnovnog novinarskog postulata o „drugoj strani“; objavi članak sa zanimljivim naslovom i onda narod „razapne“ osobu, a o istini pojma nemaju.
U normalnim državama bi mediju nakon takvog članka, zbog odštete koju mora isplatiti, prijetilo gašenje, a u RH se osoba koja tuži dodatno viktimizira, a parnicu u pravilu izgubi...
Kada se mlada osoba kao student upiše u neku stranku, pokaže društveni angažman, studira s izvrsnim ocjenama, diplomira i postane magistra, trebala bi moći dobiti posao i u javnom sektoru bez da je itko proziva kako je „uhljeb“, a ako bi imala preporuku, onda bi se trudila opravdati ukazano povjerenje i morala bi moći, ako je sposobna, napredovati.
Na kraju tri pametne:
Prva, opće poznata, koju svi zaboravljaju: Narod je osudio Isusa, a pustio Barabu.
Druga, koju je nekidan na svom FB profilu napisao jedan od rijetkih slobodnomislećih ljudi u RH: Piše kako je svaki antikapitalist veliki materijalist, tj. da ljudi koji nisu opsjednuti materijalnim nemaju razloga 'mrziti' one koji imaju i zarađuju više od njih. (Točan citat i ime autora se navodi, jer isti nema veze s ovom kolumnom te se ne posjeduje dopuštenje za citiranje.)
Treća: Hrvatska je najbolja zemlja za analizu Dunning – Kruger efekta.