Trgovci su posljednji u lancu do potrošača, glavnu zaradu imaju dobavljači i proizvođači
27.1.2025. | 16:35
I.S.
IZVOR: I.S./I.B.
Pregleda: 857
FOTO: statista.com
Prošloga tjedna mediji su bili preplavljeni vijestima o bojkotu trgovina održanom u petak, kao reakciji građana na rast cijena i općenito visoke troškove života. Prema dostupnim podacima, bojkot je u smislu odaziva građana bio uspješan. Porezna uprava objavila je kako je broj izdanih računa u trgovinama 24. siječnja bio 44% manji u odnosu na petak tjedan dana ranije, dok je ukupni iznos računa pao za čak 53%.
Dodatno, ni promet zabilježen tijekom razdoblja od četvrtka do subote nije uspio u potpunosti „nadoknaditi“ propuštenu potrošnju dan prije ili poslije bojkota. Ovi podaci ukazuju na to da su potrošači svjesni svoje moći – odbijajći kupovati po visokim cijenama, poslali su jasan signal svim sudionicima u lancu, od proizvođača do trgovaca, o potrebi pažljivijeg formiranja krajnjih cijena.
No, postavlja se ključno pitanje – može li bojkot trajno promijeniti stvari ili riješiti problem inflacije? Nažalost, odgovor je negativan. Inflacija je rezultat kompleksnih uzroka koji nemaju puno veze s navodnim „ekstraprofitom“ trgovaca, kako to vole reći građani, ali i mediji. Gramzljivost u trgovini nije nova pojava, ali visoke stope inflacije u godinama prije pandemije nisu bile prisutne. Trgovci, iako posljednja karika u lancu, nisu glavni krivci. Njihove profitne marže uglavnom su niske, što se može provjeriti u godišnjim financijskim izvještajima tvrtki iz tog sektora.
Građani, međutim, vide samo krajnju cijenu na računima, pa je razumljivo zašto trgovce doživljavaju kao glavne odgovorne za rast cijena. Ipak, dobavljači i proizvođači često imaju nešto više marže, iako ni njihova uloga u inflaciji nije presudna – gramzljivost ili pohlepa u tom sektoru također nije od jučer. Dakle, bojkot možda može marginalno pomoći, posebno u pogledu smanjenja inflacijskih očekivanja, ali neće ukloniti inflaciju kao širi problem.
Jedan od glavnih argumenata protivnika eura jest da je upravo prelazak na zajedničku valutu kriv za porast cijena. Međutim, usporedba s članicama EU-a koje nisu u europodručju odnosno koje ne koriste euro – poput Češke, Rumunjske, Poljske ili Mađarske – pokazuje da te zemlje bilježe još višu inflaciju od Hrvatske. Podaci jasno pokazuju kako je Hrvatska, označena plavom linijom, imala nižu inflaciju od navedenih zemalja na vrhuncu inflacijskih pritisaka krajem 2022. i početkom 2023., a ta situacija vrijedi i danas.
Unatoč emocijama koje takvi potezi poput bojkota izazivaju, ključ rješenja inflacije leži u dubljem razumijevanju i adresiranju stvarnih ekonomskih uzroka.
Kretanje stope inflacije u zadnje 3 godine u Hrvatskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Poljskoj i Mađarskoj (izvor: tradingeconomics)
Na kraju, ostaje za vidjeti koliko će potrošači biti uporni u svojim bojkotima i hoće li se i kako cjelokupna situacija odraziti na sektor trgovine kao i same krajnje cijene proizvoda koje potrošači plaćaju.
