Želimo li da nam djeca postanu poduzetnici ili socijalni slučajevi?
23.09.2015.
Mario Nakić
Pregleda: 25859
Ilustracija
(FOTO: Lidija Galić)
Čitam jučer na vašem omiljenom portalu vijest o stvarno hvalevrijednom projektu o malim poduzetnicima. Zanimljiva je izjava voditeljice projekta koja kaže da se projekt temelji na "socijalnom poduzetništvu" koji stavlja "čovjeka ispred kapitala". Ne znam kakvo je to "socijalno poduzetništvo", ali mi je jasno da je očito morala staviti taj prefiks "socijalno" da barem malo ublaži tu groznu, u našem narodu omraženu riječ - "poduzetništvo" i da se ogradi od još gore riječi koja tek dolazi - kapital. Je li potrebno objašnjavati kako poduzetnik stvara novu vrijednost, otvara radna mjesta (za to koristi kapital) i samim time nije suprotstavljen "čovjeku", čak dapače, kapital je u humanoj funkciji? Zanimljivo je da je kod nas poduzetništvo negativan pojam, a socijalno pozitivan, kao da je pozitivno biti na socijali, a negativno biti poduzetnik i stvarati kapital. Jesam li ja jedini koji u tome vidi izopačeni sustav vrijednosti?
No, to još nije ništa. Ako tako "s rukavicama" o poduzetništvu pričaju oni koji bi trebali obučavati buduće poduzetnike, kako na njega tek gleda običan puk? On vidi pokolj, masakr, tsunami. Pa tako, prvi komentar naših čitatelja kaže: "Ovo je još gore od vjeronauka u vrtićima, djecu u vrtiću učiti kapitalizmu. Mi smo se kao djeca učili radu i poštenju, a danas kako biti školovani lopov i zarađivati na tuđoj muci. Nemam riječi." Uopće ne sumnjam da slično razmišlja ogromna većina našeg naroda, to je očito po rezultatima ovdje, u Slavoniji. Ono, neka mi dijete bude nezaposleno, neka radi cijeli život za druge, samo neka ne bude poduzetnik! Ne daj Bože većeg zla! I onda se pitate zašto nema dovoljno radnih mjesta? Zašto su male plaće? Pa koja bi budala riskirala svoju egzistenciju, zapošljavala druge, da bi ga ljudi onda nazivali lopovom koji zarađuje na tuđoj muci?
Poduzetnik je osoba koja ulaže vlastito znanje, rad, vrijeme i novac da bi stvorila novu vrijednost i zaposlila druge ljude. Ima li išta plemenitije od toga? Takvi su ljudi u civiliziranim zemljama cijenjeni jer su oni stup društva, oni stvaraju radna mjesta. Od njihovih profita se financiraju i škole, i bolnice, i općine, i državne institucije, uredi...Ali ne, kod nas je to sramota. Ne želite da vam djeca uče o tome kako mogu jednog dana biti neovisni, živjeti od svog rada, biti svoji gazde i pomagati drugima? Radije biste ih učili da budu nezaposleni, da se uvlače lokalnim političarima kako bi ih uhljebili u općini ili državnoj instituciji? Ili da ih pripremate da pakuju torbe i idu crnčiti u stranu zemlju, mahom neku u kojoj je poduzetništvo pozitivan pojam, a kapital nije nepoželjan? To se događa, ljudi odlaze odavde jer nema radnih mjesta, a radnih mjesta neće biti dok ih nema tko otvoriti. To neće učiniti nikakvi političari, ni HDZ ni SDP, oni su tu samo da nam zagorčaju život. Čak i da žele, ne bi nam mogli pomoći. Nema te Vladine odluke koja bi mogla pokrenuti gospodarstvo, to možemo samo mi, ali za nas je kasno.
Naše su generacije izgubljene u vremenu i prostoru. Odgojeni smo i obrazovani u sistemu koji nije bio tržišno orijentiran niti mu je privatni kapital bio drag. Uletjeli smo u drugi sistem totalno nepripremljeni i nismo ga razumjeli (očito ga ne razumijemo još uvijek). U međuvremenu smo i pokradeni, tako da si ne možemo puno zamjeriti. Za nas je kasno, ali naša djeca bi već mogla nešto napraviti. Samo trebamo odbaciti sustav vrijednosti iz prijašnjeg vremena i pripremati ih za mogućnosti koje im se pružaju: da mogu raditi ono što vole, da mogu izbrusiti svoja znanja i vještine, da u tome trebaju biti što bolji kako bi konkurirali na tržištu, da jednog dana od toga počnu zarađivati i da, u konačnici, otvore svoj obrt ili tvrtku, ostvaruju profit, zapošljavaju i pomažu drugima. Što je u tome loše?
