5.7.2023. | 12:44
Kristina Šimić
Pregleda: 6119
Čitatelji ocijenili:
FOTO: Ustupljene fotografije
Čitatelji ocijenili:
Parketi Sportske dvorane Tomislav Pirc dobro poznaju ritam koraka i doskoka Zlatka Sliška požeškog taekwondo trenera i majstora borilačkih vještina te nosioca crnog pojasa 7. dan koji je cijeli svoj život posvetio ovoj plemenitoj vještini.
U sport se zaljubio još kao desetogodišnji dječak pa je nakon treniranja streljaštva i nogometa jedno gledanje akcijskog filma "U zmajevu gnijezdu" gotovo sudbinski odredilo daljnji tijek njegova života.
„ Nakon što sam odgledao film "U zmajevu gnijezdu" u kojem glavnu ulogu ima Bruce Lee zaljubio sam se u borilačke vještine. Počeo sam trenirati 1976. godine, a sretna okolnost je bila prijateljstvo s dječakom požeških korijena koji je živio u Zagrebu i trenirao taekwondo. Zapravo, on me je uvjerio kako me podučava osnovnim karate pokretima, a tek kad sam se pridružio lokalnom klubu shvatio sam da me cijelo vrijeme vježbao taekwondo. Odlazak u vojsku nije me spriječio u vježbanju, a po dolasku na studij u Zagreb upisao sam se u Taekwondo klub Jelenovac gdje sam napredovao uz trenera Antu Nobila. Ostalo je povijest“ govori Zlatko Sliško.
Nakon povratka sa studija iz Zagreba u Požegi osniva Taekwondo klub Požega koji kasnije mijenja ime u Taekwondo klub Gimnazija koji će taj naziv zadržati do današnjih dana. Ono što Zlatko Sliško tijekom našeg razgovora opetovano naglašava jest to da je suprotno uvriježenom mišljenju o borilačkim sportovima kao tučnjavi, taekwondo vještina u kojoj dominiraju uglavnom nožne tehnike, ali i jedna životna filozofija koja uči poraze i pobjede podnijeti s jednakim dostojanstvom.
„Isprva smo pripadali ITF grupaciji koja podrazumijeva rukavice i nanožnice, dok je tijelo nezaštićeno. Udara se u glavu i tijelu laganim kontaktom. Takva su pravila. Taekwondo koji sad treniram dio je WTF organizacije te je u ovom stilu tijelo zaštićeno prslukom ili oklopom crvene ili plave boje i kacigom, a udarane površine su nezaštićene. Zabranjeno je udaranje rukom u glavu, već nastojite pogoditi oklop koji se kreće. U sport je ušla i znanost pa je to sve dodatno usavršeno. Na oklopima i kacigama se nalaze senzori, male srebrne točkice i vi zapravo udarate u to, a na PowerPointu se prikaže bod pri svakom udarcu. Tu nema varanja od strane sudaca, i sve to je jedna igra jer sport u svojoj suštini jest igra. Tehnike su uglavnom nožne i dosta se kompliciraju, upravo da bi se spriječio dolazak avanturista koji žele nekog udariti. Kad skočite i okrenete se u zraku za dva kruga i udarite u oklop to je uživanje i gracioznost pokreta i tehnike, a ne besmislen udaranje čovjeka“, napominje Sliško.
Kroz svoju dugu trenersku karijeru raznim tehnikama učio je mnoge, no ipak rad s djecom i mladima nešto je što ga posebno oplemenjuje i dodatno motivira jer taekwondo mladoj osobi koja se karakterno razvija usađuje moralne principe i životne kompase koji im služe kao putokaz čak i kad napuste dvoranu ili prestanu aktivno trenirati.
„Mlada osoba uči se uljudnosti i poštenju. Načela Taekwondo-a su ustrajnost, nesavladiv duh i samonadzor. Danas je svijet postavljen tako da se od mladih ljudi puno zahtjeva, i to se zove autoritativni odgoj. Nema empatije i traži se samo uspjeh pa je samonadzor od krucijalne važnosti. Mlada osoba naučit će se poštivanju drugih, jer pri ulasku u dvoranu se pokloni i poštuje se svi prisutni pa čak i prostor u kojem se vježba. Bitan je sportski odgoj koji se može nositi cijeli život. Mislim da Irska ima savršen školski sustav jer tamo ako jedan nešto ne može, svi mu pomažu, a onda zajedno napreduju. Takvim načelom vodimo se i dok vježbamo pa ako netko nešto ne može savladati svi mu pomažemo“, pojašnjava trener Sliško.
Osim što svoje znanje i iskustvo nesebično nastoji prenijeti mlađim generacije, ponešto od vrlina ovog gospodskog sporta nastoji usaditi i u svom profesionalnom radu socijalnog radnika za kojeg kaže da je profesija koja se savršeno nadopunjava sa životnom filozofijom usađenom u taekwondo.
„Radim s djecom koja imaju probleme u ponašanju. Ako mlada osoba u obitelji ne dobije ono što treba, ona će to tražiti negdje drugdje. Roditelj koji ne sudjeluje u životu svoje djece gubi autoritet u njihovim očima pa se dogodi da ulogu autoriteta preuzima trener. Ako je mlada osoba sklona agresivnosti i tučnjavi pozovemo ga na trening kako bismo ga naučili da tu agresivnost kanalizira u nešto pozitivno. Kasnije će i sam shvatiti da će za svoj rad dobiti medalju ili sportsku stipendiju, a pri tome će imati mogućnost i druge naučiti ponešto. To nije univerzalni recept, ali je moj skromni doprinos“, ističe Sliško.
A dio njegovog skromnog doprinosa su i besplatni treninzi za djecu, mlade, ali i sve zaljubljenike u ovu plemenitu vještinu duhovne i fizičke ravnoteže te sklada uma i tijela, koja sa svakim svojim pokretom nosi i pouku. Ustrajan je Zlatko Sliško čak i kad ga bliski ljudi nastoje posramiti jer svoje znanje i vrijeme besplatno daruje onima koji su željni učiti. Tajna je možda u duboko usađenim načelima taekwondo-a kojem je slijepo odan gotovo pedeset godina, a možda i upečatljivosti riječi njegovog profesora književnosti koji je svojim učenicima prije odlaska na studije poručio neka svatko od njih iz Zagreba donese nešto u Požegu. On je donio taekwondo, do tada isključivo zagrebački sport, kao poklon rodnom gradu.
U svom sportskom i profesionalnom radu odgojio je generacije i generacije Požežanki i Požežana, zahvaljujući natjecanjima proputovao pola svijeta, od kojih mu je odlazak u Australiju jedna od najljepših uspomena, upoznao različite kulture i sklopio brojna prijateljstva pa je sada sa svoje pune 62 godine sretan što promiče kulturu sporta i zdravog načina života.
„Dok moje vršnjake muči kostobolja i misle kako će operirati kuk, ja se pitam je li moj udarac za 540° u zraku, je li dobar te mogu li još bolje?“, govori Zlatko Sliško, dugogodišnji taekwondo trener dok s nestrpljenjem iščekuje neke nove učenike koji će njegovom rodnom gradu, kojem je toliko dao, možda jednog dana donijeti prvo olimpijsko zlato.