Zatvaranje Redovnog jubileja 2025. godine u Požeškoj biskupiji
29.12.2025. | 15:28
Požeška biskupija
Pregleda: 1368
FOTO: Požeška biskupija
Na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, 28. prosinca 2025. godine, požeški biskup Ivo Martinović je u Katedrali sv. Terezije Avilske u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije te vjernicima grada Požege predvodio euharistijsko slavlje zatvaranja Redovnog jubileja 2025. godine za požešku mjesnu Crkvu.
Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Ivo podsjetio je kako je Požeška biskupija tijekom protekle godine živjela Redovni jubilej 2025. u znaku 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, svoga nebeskog zaštitnika, čiji je vrhunac bilo nacionalno hodočašće u Rim. Istaknuo je da je Jubilej bio vrijeme zajedničke hvale, zahvale i prošnje, u kojem se cijela biskupijska zajednica, kao jedan narod, sjedinjavala s onima čiji se glas često ne čuje, bolesnima, starijima, siromašnima i zatočenima, ali koje Bog prepoznaje kao svoju ljubljenu djecu.
Govoreći o duhovnim plodovima Jubileja, biskup je naglasio kako je jubilejski oprost bio izvor posebne milosti, po kojoj je Gospodin vjernicima darovao nadu i mir te ih ohrabrio u svakodnevnim životnim kušnjama. „S pomoću jubilejskoga oprosta Gospodin je dao da poteče rijeka milosti i blagoslova“, rekao je, dodavši da Bog svakomu upućuje poziv povjerenja i hrabrosti: „Hrabro, ne boj se!“
Na kraju je istaknuo kako se, okrijepljeni iskustvom Božjeg milosrđa i susreta s Gospodinom, vjernici okupljaju na blagdan Svete obitelji da bi u euharistiji zahvalili za primljene darove, ali i ponizno priznali vlastitu grešnost. Kao biskupijska zajednica, pastir i narod, željeli su, kako je rekao, „još jedanput zamoliti oproštenje, priznajući se grješnicima“, povjeravajući svoje obitelji i budućnost zagovoru Nazaretske obitelji.
U homiliji biskup je govorio o obitelji kao temeljnom mjestu Božjeg djelovanja i nade u životu Crkve i društva. Na početku je istaknuo kako se Jubilejska godina nade u Požeškoj biskupiji zaključuje upravo na dan kada Crkva promatra otajstvo Isusa, Marije i Josipa, naglašavajući da sva liturgijska čitanja toga dana govore o životu, članovima i odnosima u obitelji, o ocu i majci, mužu i ženi, djeci i njihovoj međusobnoj odgovornosti.
Biskup je podsjetio kako se Bog nije utjelovio izvan ljudske stvarnosti, nego je ušao u konkretnu obitelj, koja je, poput svih drugih obitelji, prolazila svoje hodočašće kroz vrijeme, noseći sa sobom poteškoće, nejasnoće, krize i nesigurnosti. U tom svjetlu Sveta nazaretska obitelj ostaje trajni uzor i svjetlo svim današnjim obiteljima. Govoreći o suvremenim izazovima, biskup je upozorio da su mnoge obitelji opterećene strahovima, materijalnim brigama i raznim krizama, od narušenog zajedništva i individualizma do materijalizma, kao i one koje dolaze od rodne ideologije i digitalne revolucije, konzumerizma, sekularizma i relativizma, te umora roditelja koji često slabi snagu darivanja i ljubavi u obiteljskom životu.
Posebno je naglasio nezamjenjivu ulogu roditelja u životu djece, ističući da se roditeljsko srce ne može nadomjestiti ni kupiti materijalnim dobrima. U tom kontekstu poručio je kako današnjim obiteljima više nego ikada treba uzor Nazaretske obitelji, koja svojim životom svjedoči da se uvijek valja osloniti na Boga i njemu povjeriti vlastiti život i živote svih članova obitelji.
U središtu kršćanskog braka i obitelji, naglasio je biskup, nalazi se Isus Krist. Dodao je da njegova ljubav uči čovjeka kako se iskreno i do kraja ljubi te kako se u ljubavi isplati žrtvovati. Istaknuo je da Isusova ljubav liječi i ozdravlja ljudska srca, donosi mir te osposobljava za vjernost, strpljivost i mudrost, bez kojih nema trajnog obiteljskog zajedništva.
Govoreći o Jubilejskoj godini nade, biskup se osvrnuo na poruke pape Franje iz bule Spes non confundit, naglašavajući kako je nada neizostavna za hod s Bogom, ali i za život svake obitelji. Citirao je Papine riječi, preuzete iz Poslanice Hebrejima: „Nada nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše“, ističući da upravo ta nada daje stabilnost i sigurnost usred nemirnih voda života te omogućuje nadvladati grijeh, strah i smrt. Dodao je kako kršćanska nada nadilazi prolazna zadovoljstva i pomaže čovjeku da se uzdigne iznad kušnji i kriza, usmjeravajući pogled prema konačnom cilju, a to je nebo.
Na kraju homilije biskup je podsjetio da mnogi ljudi danas, u obiteljima, Crkvi i društvu, duboko čeznu za nadom te da se ona ne može živjeti bez molitve, svjedočenja ljubavi i darivanja srca. Pozvao je vjernike da budu nositelji nade onima koji je traže, oslanjajući se na Boga i povjeravajući budućnost svojih obitelji, Crkve i naroda zagovoru Svete nazaretske obitelji. Završno je istaknuo kako je Krist jedina nada Crkve, čovječanstva, svake obitelji i svakog ljudskog bića.
Nakon popričesne molitve, biskup Ivo uveo je vjernike u zahvalnu pjesmu, pozvavši ih da se na završetku Jubilejske godine pridruže zahvali cijele Crkve za dar oprosta i primljeno Božje milosrđe. Istaknuo je kako je jubilejsko vrijeme, obilježeno sakramentima, hodočašćima, molitvom i djelima ljubavi, bilo snažno iskustvo duhovne obnove, u kojem je Gospodin vjernike očistio od grijeha i ispunio svojom milošću.
Naglasio je da se tijekom godine biskupijska zajednica sjedinjavala s cijelim Kristovim otajstvom, proživljavajući ga kroz ritam liturgijske godine u vjeri, nadi i ljubavi. Osvrćući se na završetak Jubileja, biskup je vjernike potaknuo da plodove obraćenja ponesu u svakodnevni život. „Osnaženi tim iskustvom obraćenja, vraćamo se svakidašnjemu ritmu naših života“, rekao je biskup, pozvavši okupljene da poput učenika koji su susreli Gospodina čuvaju radost toga susreta i hrabro svjedoče nadu. Podsjetio je da je Bog vjeran svojim obećanjima te je, dok su zvonila sva zvona požeške Katedrale, potaknuo zajednicu da blagoslivlja i hvali Gospodina pjevajući himan „Tebe Boga hvalimo“, a slavlje je zaključeno svečanim blagoslovom.
