Zvečevo bi moglo uskrsnuti, hoće li bogati Rus pod sankcijama popraviti što su Hrvati upropastili?
FOTO: Zvečevo dd
U Zvečevu je nekada radilo preko 1400 ljudi, koji su bili gospoda. Danas ih je 150 i status im je puno bliži socijali nego gospodi.
Rijetki su domovi na području bivše Jugoslavije u kojima se nije sladilo čokoladama Mikado, Mond, Seka i Braco, Samo ti, Volim te, Super..., nazdravljalo domaćim brandyjem, likerom Barun, vinjakom Trenk, rumom, pelinkovcem... U kolektivnom su sjećanju na ovim prostorima ostali spomenuti brendovi jedne od najstarijih tvornica čokolade i alkoholnih pića na ovim prostorima, Zvečeva iz Požege. Zvečevo je ovih dana opet u fokusu interesa javnosti nakon što je na Zagrebačkoj burzi objavljeno kako je Zdravko Alvir, njegov većinski vlasnik, prodao više od 75 posto svojih udjela tvrtki Flexway Adriatic, koja se nalazi u sastavu kompanije Flexway sa sjedištem u Dubaiju, a čiji je vlasnik 51-godišnji ruski biznismen, milijarder Denis Štengelov.
Iako se već neko vrijeme znalo da Alvir prodaje svoje udjele u Zvečevu, vijest da ih kupuje ruski poduzetnik odjeknula je svijetom gospodarstva. Zvečevo bi tako, točno na 100. obljetnicu otkako je počelo s proizvodnjom čokolade, moglo dobiti novoga vlasnika, ali i, nadaju se svi u Požeštini, novi zamah. Jer ova tvrtka već godinama živi jedno od svojih najtežih razdoblja u povijesti, na što su utjecali brojni faktori, pa se očekuje da bi s novim vlasnikom za nju mogla doći bolja vremena. Vjerojatno više nikada onako sjajna kakva su bila 80-ih godina prošloga stoljeća, kada je Zvečevo živjelo svoje najbolje dane, zapošljavajući čak 1400 radnika u proizvodnji čokolade, alkoholnih pića i mlijeka te ostalim logističkim radnim jedinicama.
Pad zaposlenih Danas je u ovoj tvrtki deset puta manje zaposlenih, njih oko 150, tvornica mlijeka odavno je ugašena, segment alkoholnih pića prodan je u kolovozu 2021. godine tvrtki Alka, a proizvodnja čokolade primarno se svela na rad za trgovačke lance i druge naručitelje, odnosno njihove robne marke. Istina, u Zvečevu se i danas rade Mikado, Mond, Samo ti, Volim te, Seka i Braco..., ali u daleko manjim količinama nego prije.
Dan nakon što je objavljeno kako Zvečevo mijenja vlasnika, Požega je živjela svojim uobičajenim dnevnim ritmom, a vijest o prodaji Zvečeva nikoga nije baš previše uzbuđivala. Osim zvečevskih radnika i njihovih obitelji, ali od onih s kojima smo stupili ili pokušali stupiti u kontakt nitko nije bio raspoložen podijeliti s nama svoja razmišljanja. Čak su i predstavnici sindikata ostali zakopčani. Zašutjela je i lokalna politika. HDZ-ov gradonačelnik Požege Željko Glavić i stranačka mu kolegica Antonija Jozić, požeško-slavonska županica, nisu htjeli reći ni riječi o Zvečevu. Puno rječitiji nije bio ni Alvir.
"Vezano za prodaju vlasničkog udjela od 75 % Zvečeva, Flexway Adriaticu, mogu Vam kazati da se sve odvija sukladno zakonu. Sve relevantne informacije bit će objavljene na stranicama Zagrebačke banke i HANFA-e. Zvečevo d.d. nastavlja s poslovanjem na svoj uobičajeni način", kratko nam je u SMS poruci odgovorio Alvir. U mailu koji su nam poslali iz Uprave tvrtke dodatno navode kako ne smiju "izlaziti u javnost s bilo kakvim informacijama izvan zakonom propisanih okvira".
"Sukladno tome, a kako bi se omogućila pravodobna informacija svim dioničarima Zvečeva, uprava Zvečeva obavještava javnost da će se očitovati i izraziti svoje mišljenje o obvezujućoj ponudi onda kada društvo Flexway Adriatic d.o.o. izda ponudu za preuzimanje. Ponavljamo, trenutno smo obaviješteni da je nastala obveza društva Flexway Adriatic d.o.o. izdati ponudu za preuzimanje, no postoji zakonom propisani rok od 30 dana za samo izdavanje takve ponude te tek očekujemo dotičnu ponudu", odgovorili su iz Zvečeva.
Alvir je većinski vlasnik tvrtke postao 2001. godine, nakon privatizacije kojoj je prethodila pretvorba na HDZ-ovski način. Svjedok tih vremena bio je i Dražen Pekčec, koji se u Zvečevu zaposlio 1991. godine, po završetku Strojarskog fakulteta. S godinama je dogurao do voditelja Službe održavanja u pogonu čokolade, a bio je i predsjednik Udruženja malih dioničara tvrtke. Iz tvrtke je otišao 1998. godine.
"Ubojstvo Zvečeva"
- Priča o Zvečevu je klasična hrvatska pretvorbena i privatizacijska priča. Početak kraja započeo je negdje ‘96. ili ‘97. godine kada su se pod zaštitom lokalnih političkih moćnika tvrtke dohvatili ljudi nesposobni za bilo što osim učiniti sebe bogatima. Prethodno su otvaranjem tržišta uletjeli veliki igrači poput Milke, s kojima se ne možete nositi, a raspadom Jugoslavije izgubio se veliki dio tržišta u Srbiji i BiH. Uglavnom, problemi su se samo kumulirali - kazao je Pekčec, koji se i danas često sjeti tvrtke u kojoj je započeo svoj profesionalni put i nad kojom je, kako je svojevremeno napisao, "počinjen zločin, najpodmuklije ubojstvo za koje nitko nije kriv!"
- To sam napisao na Facebooku, a tada sam postavio i pitanje kada se zadnji puta u Požegi osjetio miris čokolade. Kada ga se zadnji puta osjetilo, tada je Zvečevo ubijeno, nestalo i propalo. Kako nam je obližnje turističko Zvečevo razoreno ratom tako nam je slatko Zvečevo razoreno privatizacijom i pretvorbom - istaknuo je naš sugovornik, koji se vratio na vrijeme prije nego što je krenuo pad Zvečeva.
- Zvečevo je imalo kompletan tehnološki proces od primarnog ulaska kakaovca do proizvodnje finalnog proizvoda. Primjerice, brod s kakaovcem dođe u Luku Koper i laborantica iz Zvečeva odlazi tamo, uzima uzorke i potom ih analizira u laboratoriju u sklopu tvrtke i kaže je li to ono što se traži ili nije. Imali smo ogromno skladište u koje se kakaovac dovozio šleperima, tu su bili strojevi s kojima se kakaovac obrađivao, pržio, istiskivao kakao-maslac... Bio je zatvoren kompletan tehnološki proces - govori naš sugovornik te ističe kako je s mljekarom bila zaokružena cijela priča, a tvrtka je poticala lokalne poljoprivrednike na uzgoj krava i proizvodnju mlijeka.
- Iz današnje perspektive to sve izgleda kao utopistička priča - s dozom sjete reći će bivši radnik tvrtke koja je bila pravi jugoslavenski brend, prisutan u mnogim domovima, na društvenim, kulturnim, sportskim i inim događajima, a zanimljivo je da je njezina povijest zapravo počela proizvodnjom alkoholnih pića.
Početak s alkoholom
Bilo je to 1921. godine. Lionello Stock, talijanski industrijalac židovskog podrijetla rođen u Splitu, ocijenio je kako je Požeška kotlina idealna za gradnju tvornice alkoholnih pića. Pobliže o tome upoznala nas je Ivana Domanović iz Gradskog muzeja Požega, autorica izložbe "Slatki život" koju je pripremila prije tri godine, na 100. obljetnicu početka rada tvrtke Stock Cognac Medicinal d.d., preteče Zvečeva. Vlasnici tvrtke otkupili su od tadašnje gradske vlasti prostor neposredno uz lijevu obalu Orljave, koji je do danas ostao sjedište tvrtke.
"Požeški Stock imao je prvi moderni industrijski pogon za proizvodnju žestokih pića u kojem je na početku bilo samo desetak radnika. Prvi Stockovi proizvodi bile su dvije vrste konjaka, rum Jamaica i francuska vinovica te malinovac od 1922.", piše Domanović u popratnom tekstu izložbe za koju je pribavila i stare fotografije Zvečeva i etikete proizvoda, koje nam je Gradski muzej Požega ustupio na korištenje. Proizvodnja čokolade u Stocku je počela 1924. godine, a sljedeće godine na tržište su plasirane prve čokolade: de menage, mliječna i vanilija. U pogonu je bilo zaposleno desetak radnika. No vrlo brzo proizvodnja se širi na praline, vale i kakaov prah, raste broj zaposlenih, pa "u jednom periodu na preradu i proizvodnju u Stock dolazi čak 40 % od ukupne količine kakao zrna uvezene u Kraljevinu Jugoslaviju".
Već 1927. u tvrtki je zaposleno 250 osoba, dominantno žena, što je gotovo 30 posto ukupnog broja zaposlenih u Požegi, a proizvodnja sve više raste, pa je u istoj godini iz pogona izašlo 700 tona različitih proizvoda, a Stock je glavni dobavljač slatkiša za područje tadašnje Jugoslavije te ekskluzivni kraljevski dobavljač. Zbog zaštite imena konjak tvornica 1930. godine mijenja ime i postaje Stock Brandy Medicinal d.d. Tvornica je aktivno uključena i u društveni, kulturni i obrazovni život Požege, ali i razvoj gradske komunalne infrastrukture, poput financiranja gradnje mosta preko Orljave, sadnje gradskog parka... Geslo je tvornice tih godina bilo "Budi iskren".
Uslijed velike gospodarske krize u cijelome svijetu početkom 30-ih godina dolazi do brojnih otpuštanja u firmi, a jedini pogon koji opstaje je pogon alkohola. Tako je bilo do 1934. godine, kada veliki švicarski proizvođač čokolade Nestle uzima u zakup dio tvorničkih i stambenih zgrada. Za vrijeme Drugog svjetskog rata opet se značajno smanjio obujam proizvodnje, a nakon rata tvrtka je nacionalizirana i postala društveno vlasništvo, dok je vlasnicima ponuđen simboličan iznos obeštećenja.
Proizvodnja čokolade obnovljena je 1949. godine, a dvije godine poslije tvornica mijenja ime u "Zvečevo, tvornica čokolade, bombona, proizvodnja žestokih pića i voćnih prerađevina sa sjedištem u Slavonskoj Požegi". Sredinom 50-ih godina raste proizvodnja čokolade, a 1958. godine s radom u sklopu tvornice počinje i mljekara Slavonka. Kakao-proizvodi ubrzo zauzimaju 17 posto ukupne jugoslavenske proizvodnje, a proizvodnja alkohola povećana je na dva milijuna litara godišnje. Vrhunski proizvod bio je brandy. Tvrtka dobiva brojna priznanja i izvozi u DR Njemačku, Poljsku, Čehoslovačku, SSSR, Ganu i SAD.
"Čokolada za bogove"
"U Zvečevu je 1965. bilo zaposleno 720 osoba, a velike zasluge za rast tvornice i kvalitetu proizvoda imali su tehnički direktor inž. Zlatko Šimunović, voditelj kontrole i šef laboratorija inž. Ivan Kovačić te čokolad majstor Ivan Tonković. Ulaže se sve više u kvalitetne strojeve, znanje i stručnost, grade se novi objekti, nabavljaju novi strojevi... Zvečevo postaje vodeća požeška industrija", piše Domanović i navodi da se 60-ih pojavljuju današnji najpoznatiji brendovi Seka i Braco, punjene čokolade Volim te (prva čokolada s tri punjenja u jednoj tabli) i Samo ti. Ipak, najvažniji i danas najprepoznatljiviji proizvod bila je čokolada Mikado, prva čokolada s rižom na svijetu, na tržište plasirana 1964. godine.
"Tvornička legenda kaže da je čokolad majstor Tonković napravio probnu verziju čokolade za koju je komercijalni direktor Vuković, nakon kušanja, rekao: ‘To je čokolada za bogove!‘. Tako je nastalo ime Mikado budući da ta riječ na Istoku označava hranu bogova", istaknula je Domanović.
Uslijedilo je razdoblje stabilizacije, a onda i rekonstrukcije i modernizacije pogona, zatim izgradnja novih postrojenja i skladišta, proizvodnja je automatizirana, a kapaciteti udeseterostručeni, te su se 1970. ponovo povezali Nestle i Zvečevo, a ta je suradnja potrajala sve do 1995. godine. Već 1975. počinje proizvodnja čokoladica Super i Mond, koji su prvi pjenasti proizvodi u zemlji. Rekordna proizvodnja cijele tvornice postignuta je 1976. godine. Zvečevo je bilo na drugom mjestu po proizvodnji alkohola i trećem po proizvodnji kakao-proizvoda u Jugoslaviji, a na vrhuncu moći, 80-ih godina, zapošljavalo je 1400 radnika. Pekčec iz tog razdoblja ističe direktora Dragutina Mandića.
- Riječ je o gromadi poštenja i poslovne etike, ali i iznimno uspješnom direktoru, kojemu je valjda jedini krimen bio to što je bio direktor tvrtke i u socijalizmu. Smijenjen je u drugoj polovini 90-ih političkim dekretom HDZ-ovih čelnika i tada kreće duga i bolna agonija Zvečeva. U njegovo vrijeme Zvečevo je proizvodilo gotovo 10.000 tona kakao-proizvoda, 15,7 milijuna litara alkoholnih pića, 16 tisuća tona mliječnih proizvoda... Realizirane su ključne investicije u pogonima alkohola i mljekare, kao i unapređenje proizvodnje kakao-proizvoda, a na Sajmištu su nicale kuće za radnike Zvečeva, kupovani stanovi... U to vrijeme u Zvečevu je radilo preko 1400 ljudi, radnici Zvečeva bili su gospoda. Danas ih je oko 150 i status im je puno bliži socijali nego gospodi. Za vrijeme Mandića Zvečevo je bilo nacionalno prepoznatljiv brend, sponzor i dobročinitelj sporta, svih mogućih sportova na svim razinama, kada pogledate snimke starih nogometnih ili košarkaških prvoligaških utakmica, reklamu Zvečevo ćete vidjeti svugdje - naglasio je Pekčec, koji je svjedočio i početku kraja.
Novi početak
- Krenulo se tobože racionalizirati, pa se odsijecao segment po segment proizvodnje, onda se počela kupovati gotova kakao-masa koju se do tada proizvodilo, pa kupuješ ekspandiranu rižu koju si ranije sam proizvodio... Mic po mic nestaju i radna mjesta i imamo to što imamo - veli Pekčec, koji na dolazak novog vlasnika ne gleda negativno.
- Koliko vidim, potencijalni novi vlasnik ima konditorsku proizvodnju, trgovački lanac i veliki kapital kojim raspolaže. Neki postavljaju pitanje njegova kapitala, no jasno je da živimo u vremenima u kojima nas, po onoj Rojsovoj "tko je jamio, jamio", više ne treba zanimati porijeklo nečijeg kapitala, pogotovo ne stranog. Ako dođe do realizacije, ne bi trebalo biti loše za Zvečevo jer je ono danas nisko pozicionirano, nema značajan udio na tržištu. Tvrtka u principu životari radeći uglavnom uslužne poslove za trgovačke lance i njihove robne marke. Stalno su neka trvenja, pa bi ovo mogla biti prekretnica nabolje - zaključio je naš sugovornik. Slično razmišlja i Goran Šutalo, predsjednik HGK Županijske komore Požega.
- Svi znamo da je Zvečevo jedan od naših najpoznatijih brendova, među 10-15 najznačajnijih tvrtki u Požeško-slavonskoj županiji. No jasno nam je da se već 10 godina pate s pozicijom na tržištu i realizacijom poslova, zbog čega su u konačnici i prodali segment alkoholnih pića, tako da ovo može biti jako dobra priča. Vjerujem da će novi vlasnik uložiti značajan novac u nove tehnologije i modernizaciju poslovanja, ali i pronaći mjesto na tržištu za proizvode Zvečeva - kazao je Šutalo, koji ne vidi nikakav problem u tome što je vlasnik porijeklom iz Rusije i što ga je Ukrajina stavila na popis sankcioniranih osoba.
- To je čovjek koji već godinama živi u Australiji, a za Zvečevo je najvažnije da on postavi kvalitetan menadžment, modernizira tvrtku i poveže je s dobavnim i prodajnim lancima – zaključio je Šutalo.
Zvečevu je proteklih godina najveći problem bilo poskupljenje osnovne sirovine, kakaovca, te činjenica da kao relativno mala konditorska tvrtka nisu mogli financijski konkurirati većim tvrtkama u dobavnim lancima. Puno su izgubili i zbog situacije s Agrokorom jer su radili Konzumovu robnu marku, a na police trgovačkih lanaca u Hrvatskoj bilo im se teško probiti, pa su se orijentirali na proizvodnju za robne marke tvrtki iz Njemačke, Engleske i Izraela, za što su osigurali i sve potrebne certifikate.
U posljednje dvije godine, nakon što su prodali alkoholni segment, Zvečevo je krenulo putem oporavka. Tako su u prošloj godini ostvarili prihod od 14,5 milijuna eura uz gubitak od 174 tisuće eura. Usporedbe radi, u 2022. godini prihod im je bio 10,6 milijuna eura, a gubitak 842 tisuće eura. Tvrtka je ranije prebrodila i najteže razdoblje, koje je kulminiralo 2017. godine, kada su zatražili otvaranje predstečajnog postupka, u kojem su prijavili 230,58 milijuna kuna tražbina. Taj su postupak na kraju uspješno okončali i opstali na tržištu, a radnicima sada ostaje nada da će novi vlasnik donijeti novu energiju i ulaganja.
Bogati Rus pod sankcijama Ukrajine
To je najmanje što se može očekivati od čovjeka čije se bogatstvo procjenjuje na 1,3 milijarde eura. Štengelovljeva KDV grupa bavi se proizvodnjom konditorskih proizvoda i slastica, a vlasnik je maloprodajnog lanca Yarche!, koji u Rusiji ima mrežu s više od tisuću supermarketa. KDV grupa, koju je osnovao 2002. godine, upravlja s pet prehrambenih tvornica u Sibiru i Uralu, a za dvije je godine postala lider u proizvodnji vafla u Rusiji.
Distributerska mreža KDV-a trenutno pokriva više od 100.000 prodajnih mjesta. Od 2010. Štengelov živi u Australiji, gdje ima niz tvrtki i vlasnik je elitnih nekretnina. U gradu Gold Coast u australskoj državi Queensland sa svojom izvanbračnom suprugom Marijom Karzilovom 2016. je uložio 25 milijuna dolara u teniski kompleks KDV Sport, koji je proglašen jednim od tamošnjih najboljih odredišta za odmor.
Inače, to što je Štengelov pod sankcijama Ukrajine nije prepreka za kupnju Zvečeva jer nije pod sankcijama Europske unije, Velike Britanije i SAD-a. Ipak, prije sklapanja ugovora o prodaji nadležne institucije detaljno će provjeriti poslovanje Štengelova i njegovih kompanija, kao i porijeklo novca kojim namjerava platiti Zvečevo.
