Afera ’Pfizergate’: Što je stvarni skandal, a što internetska laž o Ursuli von der Leyen i nabavi cjepiva u EU?
19.4.2026. | 14:06
Redakcija
Pregleda: 1660
FOTO: Screenshot
Kritike na račun netransparentnosti Europske komisije i istraga europskih tužitelja potpuno su utemeljene, no društvenim mrežama paralelno se šire opasne dezinformacije koje skreću pozornost s pravih problema.
Kada se govori o nabavi cjepiva protiv COVID-19 u Europskoj uniji, granica između opravdane političke kritike i teorija zavjere često postaje nejasna. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen već je godinama pod pritiskom zbog takozvane afere "Pfizergate", a društvene mreže redovito "gore" od objava koje optužuju nju i njezinu obitelj za izravan sukob interesa.
Što je u cijeloj priči dokazana istina o kojoj raspravljaju europski sudovi, a što je klasična internetska laž?
Stvarne brojke: 71 milijarda eura i izbrisane poruke
Temelj kritika na račun Europske komisije leži u izvješću Europskog revizorskog suda ("Special Report 19/2022") iz rujna 2022. godine. Kako je u svom govoru u Europskom parlamentu u listopadu 2022. istaknuo i rumunjski eurozastupnik Cristian Terheș, Komisija je do studenog 2021. godine u ime država članica ugovorila nabavu do 4,6 milijardi doza cjepiva. Ukupna maksimalna vrijednost tih ugovora iznosila je nevjerojatnih 71 milijardu eura.
Matematika je jasna: Europska unija, koja broji oko 447 milijuna stanovnika, osigurala je oko 10 doza cjepiva za svakog svog građanina.
Ono što je izazvalo bijes javnosti i brojnih europarlamentaraca jest način na koji su ti ugovori sklopljeni. Ugovori koji su naknadno pokazani javnosti bili su drastično cenzurirani – ključni podaci poput cijene po dozi, rasporeda isporuke i klauzula o odgovornosti bili su zacrnjeni.
Pravi skandal leži u činjenici da se predsjednica Komisije Ursula von der Leyen uoči sklapanja najvećeg ugovora s konzorcijem Pfizer/BioNTech privatno dopisivala putem SMS poruka s izvršnim direktorom Pfizera, Albertom Bourlom. Te su poruke naknadno "nestale", a Komisija ih je odbila predati javnosti i novinarima. Zbog svega toga, Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u listopadu 2022. službeno je potvrdio da vodi istragu o procesu nabave cjepiva, a Sud Europske unije u srpnju 2024. godine presudio je da je Komisija nezakonito skrivala dijelove ugovora, čime je prekršila pravila o transparentnosti.
Dok pravosudna tijela istražuju stvarne propuste, društvenim mrežama širi se viralna objava koja cijelu priču svodi na navodni obiteljski biznis. U popularnim objavama tvrdi se da je suprug predsjednice EK, Heiko von der Leyen, direktor tvrtke Orgenesis, koja je navodno "u vlasništvu Pfizera", te da je upravo toj tvrtki Ursula von der Leyen osigurala spomenutu 71 milijardu eura.
Ova konstrukcija je školski primjer dezinformacije, u kojoj se točne osobne informacije koriste kao temelj za potpunu laž:
Istina o suprugu: Heiko von der Leyen doista postoji, on je njemački liječnik i znanstvenik, i doista radi na visokoj poziciji kao medicinski direktor (Medical Director) u američkoj biotehnološkoj tvrtki Orgenesis.
Laž o vlasništvu: Tvrtka Orgenesis nije u vlasništvu Pfizera. Riječ je o potpuno neovisnoj kompaniji čijim se dionicama javno trguje na američkoj burzi (Nasdaq: ORGS). Pfizer ne posjeduje Orgenesis, niti je u njegovoj dioničkoj strukturi.
Izvrtanje činjenica o novcu: Europska unija nije potpisala nikakav ugovor s tvrtkom Orgenesis. Također, iznos od 71 milijarde eura nije otišao samo Pfizeru. To je ukupan iznos svih ugovora koje je EU potpisala s čak osam različitih proizvođača (Pfizer/BioNTech, Moderna, AstraZeneca, Johnson & Johnson, Novavax, Sanofi/GSK, Valneva i CureVac). Iako je Pfizer dobio najveći dio, netočno je cjelokupni iznos vezati isključivo uz jednu tvrtku.
Afera oko nabave cjepiva u Europskoj uniji postavlja ozbiljna pitanja o demokratskoj odgovornosti, upravljanju javnim novcem i pravu građana na informacije. Netransparentni pregovori i izbrisane poruke između von der Leyen i šefa Pfizera razlog su za opravdanu sumnju i ozbiljne istrage europskih institucija.
Međutim, izmišljanje dokaza i širenje lažnih poveznica, poput one o vlasništvu tvrtke njezinog supruga, zapravo šteti rasvjetljavanju slučaja. Takve dezinformacije omogućuju birokratima da svaku kritiku, pa i onu potpuno utemeljenu, olako odbace kao "teoriju zavjere". Istina o "Pfizergateu" dovoljno je ozbiljna i bez dodavanja internetskih laži.
