
FOTO: D. Mirković, arhiva
Na današnji dan, prije točno 40 godina, dok je Europa u tišini i neznanju strepila od nevidljivog oblaka iz Černobila, u požeškoj tiskari „Aleksandar Tajkov“ rađao se jedan od najvećih fenomena jugoslavenskog stripa. Bio je to Prvi svibanj 1986., praznik koji će povijest pamtiti po mirisu olova, znoju entuzijasta i nevjerojatnoj nakladi od 10.000 primjeraka.
Kako u svom istraživačkom tekstu na portalu MojStrip.eu podsjeća Veljko Kruljčić, požeški „Patak“ bio je profesionalni pothvat bez presedana. Iza cijelog projekta stajao je agilni Klub novinara Požega-press, a ne neka apstraktna institucija. Bila je to ekipa ljudi koja je točno znala kako od lokalne inicijative napraviti nacionalni brend.
Glavni motori ove operacije, ljudi koji su „iznijeli“ projekt na svojim leđima, bili su Dušan Mirković, Jelenko Topić, Vlatko Brozović, Ivan Jakovina, Željko Lukić. Njihova vizija i organizacijska sposobnost omogućile su da se u srcu Slavonije pokrene revija koja je estetikom i nakladom parirala velikim izdavačkim kućama.
Scenarij tog Prvog svibnja 1986. bio je ravan filmu katastrofe s sretnim završetkom. Dok su službeni mediji još uvijek dozirali informacije o nuklearnoj eksploziji u Černobilu, a građani nesvjesno uživali u neradnim danima na otvorenom, u tiskari „Aleksandar Tajkov“ odvijala se prava drama. Dok je grad slavio, tiskari su radili u tri smjene.
U tim trenucima, dok je radioaktivni oblak nevidljivo prelazio preko ovih prostora, požeški su strojevi, unatoč prazniku, izbacili nevjerojatnih 10.000 primjeraka „Patka“. Kruljčić ističe kako je upravo ta hrabrost, tiskati toliku nakladu u maloj sredini u trenucima globalne krize, učinila „Patak“ fenomenom.
Danas, četiri desetljeća kasnije, taj „černobilski broj“ stoji kao spomenik profesionalizmu Kluba novinara Požega-press. Imena Dušana Mirkovića, Jelenko Topić i Vlatka Brozovića, ostaju upisana kao dokaz da se uz pravu izdavačku strategiju i vrhunsku tiskarsku izvedbu, povijest može pisati i u najtežim okolnostima