Biskup Škvorčević predvodio euharistijsko slavlje u Okučanima prigodom 25. obljetnice “Bljeska”
1.5.2023. | 15:43
Požeška biskupija
Pregleda: 1642
FOTO: Požeška biskupija
Prigodom 28. obljetnice vojno-redarstvene akcije „Bljesak“, 1. svibnja 2023, spomen-slavlje u župnoj crkvi sv. Vida u Okučanima predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj Jurom Bogdanom, generalnim vikarom Vojnog ordinarijata Markom Medom i svećenicima iz Novogradiškog dekanata na čelu s arhiđakonom posavskim Mariom Sanićem. Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup je kazao: »Mir vama, poštovana i draga braćo i sestre! Riječi su to kojima je uskrsli Gospodin, pobjednik nad smrću pozdravljao svoje prestrašene učenike. Mir vama, okupljenima u okučanskoj župnoj crkvi prigodom 28. obljetnice Vojno-redarstvene akcije „Bljesak” na čelu s vojnim ordinarijem msgr. Jurom Bogdanom i njegovim suradnicima, svećenicima Novogradiškog dekanata i vjernicima Okučanske župe, napose onima koji su prije 28 godina bili protjerani iz svoga banjalučkog kraja. Mir vama, poštovani i dragi hrvatski branitelji, majke i supruge te drugi članovi obitelji vaših poginulih, nestalih ili umrlih suboraca. Mir vama predstavnici državnih, vojnih i policijskih vlasti na čelu s predsjednikom Hrvatskoga sabora i Hrvatske vlade. Mir vama koji ste nam se pridružili putem izravnog prijenosa Hrvatske radio televizije. Sabranim i raskajanim srcem povjerimo u ovom svetom slavlju Isusu Kristu, pobjedniku nad zlom smrću sve poginule hrvatske branitelje i druge stradalnike u Vojno redarstvenoj akciji „Bljesak”.«
Biskup Antun započeo je homiliju riječima: »Naviještena Božja riječ na svoj način postavlja nam izazovno pitanje: „Koji pothvat ili koja pojava zavrjeđuje da je nazovemo događajem? Što ili tko odlučuje o značenju nekog događaja i njegovu dometu? Na koji način je primjereno vršiti spomen na neki događaj? Konačno: po čemu je vojno-redarstvena akcija „Bljesak“ događaj, koje vrste i kakvo mu je značenje? Na navedena pitanja nije jednostavno odgovoriti. No, ohrabruje me Petrovo tumačenje Isusove muke, smrti i uskrsnuća u današnjem prvom čitanju, te mi se ono čini prikladnom paradigmom za pristup događaju kojeg se danas u Okučanima spominjemo.
Želio bih ponajprije istaknuti da smo čuli ulomak iz Petrova govora na dan Pedesetnice. O navedenom Isusovu događaju, ili događaju s Isusom Apostol progovara obasjan u srcu i razumu svjetlom Duha Svetog, nastupa kao vjernik. On podsjeća Židove da je za njih događaj samo ono što su oni odlučili i izveli s obzirom na Isusa, smatrajući da su se njegovim ubojstvom riješili smetnje koju im je on predstavljao. Naglašava da je on razapet po rukama bezakonika, prvenstveno Jude koji ga je izdao za trideset srebrnjaka, za kojeg događaj Isusove muke i smrti završava navedenim činom, ima smisao u novcu koji je za izdaju primio. U kratkoj Petrovoj tvrdnji da je Isus „predan po odlučenu naumu i promislu Božjem“ krije se sva nutarnja dinamika i dalekosežnost događaja Isusove muke i smrti. Naime, dok ga Juda izdaje i predaje Židovima da ga pogube, što je bilo očito svim svjedocima, istovremeno se ostvaruje nevidljivi Božji naum kojim Otac predaje Sina u smrt, a Sin dragovoljno predaje sama sebe za nas i na taj način ostvaruje naum pobjede Božje ljubavi nad zlom i smrću. Petar suprotstavlja ono što su učinili Židovi s Isusom – „Vi ga pogubiste“ – i ono što je učinio Bog – „Ali Bog ga uskrisi, oslobodivši ga grozote smrti“, jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada“. To Petar vjernik spoznaje, naviješta i slavi, pozivajući slušatelje da se pred tim Božjim djelom pokrenu u svojim savjestima, obrate, krste i na taj način postanu dionicima onoga što je Bog u njem omogućio. Događaj Isusove muke, smrti i pobjede nad zlom i smrću ima, dakle, svoje konačno i puno ostvarenje, domet i smisao tek kad se ostvari navedeni preokret ljudskog života, i čovjek zahvaćen snagom Isusove ljubavi s križa bude oslobođen svoje ranjenosti zlom, zarobljenosti prolaznošću i smrću, smješten u zajedništvo Božjega vječnog života. Spomen Isusove muke, smrti i uskrsnuća ne ostaje na vidljivom i površnom, na izvanjskoj strani događaja do koje su doprli Židovi u svom pristupu, nego razotkriva dubinu, širinu, cjelovito njegovo značenje i domet po onome što Bog u njem ostvaruje za nas. Crkva i danas naviješta i slavi Isusovu muku, smrt i uskrsnuće kao svoju prvenstvenu zadaću, pozivajući ljude na obraćenje, sjedinjenje s Isusom Kristom po vjeri i krštenju, euharistiji i drugim sakramentima, te postanu dionici njegove pobjede nad smrću.«
Biskup Antun je potom kazao: »Znakovito je da se Petar u svom pristupu spomenutom događaju nije zaustavio na Judinoj izdaji i zločinu nanesenom Isusu te na zločincima koji su ga razapeli, prenoseći nam o tom pojedinosti. Ostao bi tako na površini događaja a nas učinio tek njegovim promatračima. Otkrio nam je u njem na djelu Božju ljubav, Sina koji se za nas predaje u smrt. Sav smisao svoga poslanja Isus će protumačiti tijelom koje on za nas predaje i krvlju koju za nas prolijeva, ljubavlju kao najdalekosežnijem mogućem Božjem i ljudskom događaju, po kojem se ostvaruje život u njegovim najdubljim i najtrajnijim dimenzijama. I u današnjem evanđelju snažno odzvanja Isusov božanski „Ja sam“, povezan s predanjem njegova života za nas. On tvrdi za sebe: „Ja sam pastir dobri“, razlikujući sebe od najamnika ili kradljivaca kojima nije stalo do ovaca, nego samo do toga da ih sebično iskoriste za vlastitu dobit. On ovcama daje život na taj način što za njih polaže svoj život. U navedenom „Ja sam“ čujemo Božju objavu sama sebe u gorućem grmu na brdu Sinaju kad je uvjeravao Mojsija „Ja sam onaj koji jesam“. S kojom li upornošću Isus predstavlja sebe tim istim riječima. Kao uskrsli pobjednik ukazuje se učenicima, hrabreći ih: „Ja sam, ne bojte se!“ Za vrijeme svoga javnog djelovanja među ostalim će ustvrditi: „Ja sam svjetlost svijeta“, „Ja sam Put, i Istina i Život“, „Ja sam uskrsnuće i život“, „Ja sam kruh života“, „Ja sam vrata“. Spomenuta Isusova svijest upućuje na to da je njegova ljubav na križu stvarnost božanskih razmjera, te njegovo predanje za nas ima uistinu značenje pobjede života nad smrću.«
Zatim je biskup nastavio: »Ljudsko zlodjelo koje je Isusu dodijelilo smrt, očitovanje je nemoći pred Božjom svemoći ljubavi, snažnijom od počinjenog zla, koja se na križu očitovala kao milosrđe i praštanje i za same zločince kad se kaju. Isusova riječ „oprosti im jer ne znaju što čine“, te ona upućena desnom razbojniku s njime razapetom: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju“, oduzela je moć Zlome i paklu, preobrazila osuđenost na smrt u život. Upravo je u tom izazov: Zločin nije Božje polazište u odgovoru na njegovo počinjenje, nego ljubav u kojoj se krije smisao i konačni domet svih zbivanja i našeg postojanja. Nije zločin, zločinac ili nešto drugo ključ razumijevanja Isusove muke i smrti, nego njegova ljubav kojom je sebe dao za nas dokraja, do u smrt i tako nadišla i pobijedila svu negativnost i smrtnost toga događaja. Nije negativnost ta koja daje smisao nekom ubojstvu, nego žrtva i njezina prividna nemoć pred zlom u koju je utisnuta moć Božje ljubavi. Ona je polazište razumijevanja čovjekove osobne povijesti, povijesti čovječanstva i svemira. Navedenu istinu papa Ivan Pavao II. izrazio je riječima: „Ljubav mi je sve pokazala, sve objasnila i sve riješila“. A sveta Mala Terezija je nakon određenih hrvanja sa samom sobom u traganju za smislom svoga postojanja ustvrdila: „Shvatila sam (…) da je ljubav sve, da ona obuhvaća sva vremena i sva mjesta. Jednom riječju, da je ona vječna.“ Zaključila je: „Moje zvanje je ljubav!“«
Zaključujući homiliju biskup Antun je rekao: »U ljubavi pronalazimo ključ pristupa onome što se zbivalo i u Vojno redarstvenoj akciji „Bljesak“. Sva tumačenja tog događaja s vojno-strateških polazišta, analizâ s različitih drugih stajališta samo su djelomično točna. Najdalekosežniju istinu o njem otkrivamo u ljubavi hrvatskih branitelja, koja se očitovala u njihovoj spremnosti položiti vlastite živote za dostojanstvo Domovine, za njezinu sigurnost i mir. U njoj ima smisao njihova žrtva, koja je donijela ponajprije njima pobjedu života, dala cjelovito značenje ratnih događanja, a nama udijelila slobodu kao duboku sastavnicu ljubavi kojoj su oni bili protagonisti. Staviti u središte zlo i zločinca kao ključ prosudbe Domovinskog rata oduzimanje je mogućnosti da prepoznamo ono što je bit i najdalekosežnije njegovo značenje, svojevrsni je prezir žrtve onih koji su sebe položili za našu slobodu. Zločin i zločinci nisu polazište na kojem se nešto može graditi, ljubav je ta koja otkriva konačni domet braniteljskog djela, njome se istinski gradi.
Pored toga, ne smijemo zaboraviti da je ljubav milosrdna, moćna opraštati. Kad poput Isusa praštanjem i milosrđem pristupamo zlu i zločincu, uspostavlja se pravednost koja nadilazi pravednost po načelu odmazde: „Oko za oko, zub za zub“, služimo pomirenju ljudi, izgrađujemo Domovinu kao zajedništvo u slobodi. Po ljubavi ulazimo u Božji svijet, gdje vladaju životvorni odnosi, oslobođeni uvjetovanosti sebičnošću. To je Božji svijet pobjede nad smrću u Isusu Kristu. Ljubav naših hrvatskih branitelja združujemo u ovoj svetoj misi s Isusovom ljubavlju na križu, u kojoj svaka ljudska ljubav i žrtva dobivaju svoje puno ostvarenje i smisao. Molimo Gospodina da nas obdari ljubavlju koja je moćna opraštati neprijateljima i zločincima, pobjeđivati zarobljenost diktatom počinjena zla, te tako današnji spomen na naše poginule branitelje, kao i druge ratne stradalnike bude događaj božanskih dimenzija. Neka tako bude.«, zaključio je biskup Antun homiliju.
Nakon popričesne molitve nazočni su, predvođeni biskupom Antunom, uputili Molitvu Majci Božjoj za Domovinu u kojoj je biskup sve poginule i one koji još uvijek trpe od posljedica ratnih nevolja povjerio Marijinoj majčinskoj ljubavi. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je ustvrdio kako odlazimo s ovoga slavlja obnovljeni u svijesti da je naša Hrvatska zagrljena ponajprije Božjom ljubavlju a potom ljubavlju naših branitelja koji su za nju položili svoje živote. Zahvalio je Gospodinu na braniteljskoj nesebičnosti, zamolivši ga da podari utjehu onima koji tuguju za svojim najbližim poginulima. Zaželio je svima da nastoje u suradnji i slozi ostvarivati svatko svoje poslanje, napose oni koji obnašaju javne službe za opće dobro hrvatskih građana. Zazvao je Božji blagoslov na sve prisutne, na Hrvatsku domovinu i sve koji u njoj djeluju kako bi bili sposobni surađivati s Božjim djelom ljubavi ostvarenim u njegovu Sinu koji je za nas umro i uskrsnuo. Slavlje je pjesmom obogatila Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sv. Juraj“ i Klapa Hrvatske policije „Sveti Mihovil“.
