4. dio: Pismo, doktor i videosnimak (18+)

UPOZORENJE: Ova priča je potpuno izmišljena i nema veze sa stvarnim osobama i događajima. Svaka sličnost je slučajna. Sadržaj koji slijedi nije za djecu i maloljetnike.

Uspjela sam odoljeti, pobijedila sam žensku znatiželju. Tek sam jutros pogledala u vrećice. Dakle, može se. Samo je potrebno suzdržati se. E to je onaj nivo igre do kojega mnoge žene nikada ne dođu. Nešto ih, kako to u igricama ide, prije ubije. Ovdje je ubojica znatiželja. Sadržaj prve vrećice: crne gaćice u kompletu s crno-bijelim grudnjakom. Aha, da, još malo pa ću početi izgledati kao Bubimir. Genijalno! Nekad se stvarno zapitaš - na što se sve muškarci ne pale? Možda da obučem bumbarov kostim pa da testiram kome će se i koliko dignuti...

Ljubimica omotnica i  čarobni miris novaca

Uh, ono što najviše volim -  Milka čokolade! Opet nekakva kozmetika... Ok, počet ću misliti da mu smrdim kad mi toliko kozmetike kupuje. I to ne bilo kakva kozmetika. Ona najskuplja, one marke koju ni izgovoriti ne znam kako treba. Što ću raditi s tri losiona za tijelo? Pa još uvijek moje tijelo nema četrdeset kvadrata da bi toliko tih losiona trošila! Poklonit ću nekoj prijateljici, ionako uskoro kreće rođendanska turneja. Crna haljina. On baš voli tu crnu! Iako, uvijek sam crninu smatrala elegantnom bojom. Da, i da kravu obučeš u crninu, izgledala bi kao Miss svemira. Kopala sam po vrećici, kopala, nekakve majice, suknje, pola toga sigurno nikada neću nositi, no nema veze. Tražila sam omotnicu. I našla sam je. Ova je podeblja. Uh! Dok sam je otvarala, sjela sam na krevet. Srce mi je ubrzano lupalo. Po ovoj debljini, imala sam osjećaj da sam dobila nekoliko tisuća eura. Držala sam omotnicu pred nosom. Obožavam miris novčanica! Mirišu božanstveno. Mirišu poput mene nakon seksa. Ah, konačno sam novac usporedila s nečim dobrim.

Upute pred akciju

Pažljivo sam otvorila i lova, lova je ovdje. Nisam puno pogriješila dok sam pretpostavljala koliko se krije unutar ove prekrasne ljubimice omotnice. No, nije novac jedino što je unutra. I to me malo omelo u maštanju na što ću potrošiti ovo, za mene, ogromno bogatstvo. Za neke, skromna napojnica koju ostave po kafićima. Hm, nekoliko sam puta naglas čitala pismo pa ću onda i sada pročitati:

"Ako čitaš ovo pismo, znači da si prihvatila moj prijedlog. Znači da pristaješ na sve. Ima nekoliko stvari koje moraš stalno imati u glavi: Mene ne poznaješ. Ako dođe do toga da moj sin poželi upoznavanje, pravit ćeš se kao da me prvi put vidiš. Nećeš mi slati poruke s ovog broja, od novca koje si dobila kupit ćeš drugi mobitel, drugu karticu, i čut ćemo se jednom tjedno, srijedom u 20:00. Ovih dana ću vidjeti hoće li nam odgovarati da se i dalje nalazimo. Moraš znati da će to biti velik rizik, a ovdje ne postoje pogreške. Ili ćeš uspjeti ili...  Novac ćeš dobivati na račun u banci. Kad te nazovem, reći ćeš mi broj računa na koji želiš uplate. Neću te zakinuti ni za što. Dok god igraš po dogovorenim pravilima. U drugoj omotnici je sav materijal koji moraš znati o mom sinu. Prouči ga na miru, ako će postojati nejasnoće, razgovarat ćemo. A možda, ukoliko budem mogao, možda se ovih dana i nađemo... Ugodan dan ti želim."

Kruh da bi te nahranio, mora biti stvaran

I sad bi meni trebao biti ugodan dan?! Pa, ako ne otvorim odmah drugu vrećicu, mogao bi i biti. Ionako sam namjeravala, nakon što ispijem kavu, odjuriti malo do grada, prošetati pješačkom zonom, obići nekoliko trgovina, možda navratim u koju zlatarnu...

Dakle, spremna sam. Lagana haljinica ljubičaste boje, u istom tonu sjenilo za oči, našminkana, nasmijana, lagano hodam do grada. Gušt je isključiti mozak od onoga što me čeka. Neka pričeka. Uostalom, nije on moj vlasnik. Još uvijek pripadam samo sebi. I tako će i ostati. Hodam, pozdravljam ljude, iako ih ne poznam. Pa? Moram li nekoga poznati da mu poželim dobar dan? Mislim da ne. Ljudima to puno znači, a mene ništa ne košta. Valjalo bi prvo promijeniti eure. Jer nekako, nekako mislim da je danas veliki potrošački dan. Barem za mene. Ja sam ipak svaki cent odradila. Nisam dobila na lijepe oči. A onaj tko misli da je seks lagan posao, taj se vara. Jer, zidar dok zida, policajac dok šeće po gradu, oni pritom ne gube ništa. Osim kilograma. Ponekad. A ako do novca dolaziš seksom, moraš puno uložiti. Najviše trud. Moraš biti što bolja. A istovremeno, ovdje puno gubiš. Gubiš vlastite misli, ideale. Jer kruh, kruh da bi te nahranio, mora biti stvaran. Ako ostane samo ideja kruha u tvojoj glavi, kruljit će ti u želudcu. A to nikako nije dobar osjećaj. Znam, prošla sam to pa znam.

Kava s pogledom na doktora

Obavila sam laganu kupovinu i onako ženski pretrpana stvarima sjela u omiljeni kafić u pješačkoj zoni. Želja mi je popiti kavu, prolistati novine. I malo promatrati ljude. Ljude o kojima mnogo znam a oni o meni -  ništa. Ili, barem trenutačno ne znaju ništa. Ima tu svakakvih ljudi, sudaca, odvjetnika, profesora, liječnika. Nekoliko studentica koje se ponašaju kao da nose antičku krunu na glavi pa jadne ne mogu uputiti osmijeh ili se pomaknuti (da im ta krunica ne padne dolje) nego sjede kao voštane lutke s mobitelima u ruci. To ti je današnji studentski život! Družimo se, ali svatko sa svojim mobitelom. Kakav razgovor uživo? To je odavno otišlo u mračnu povijest. Ma ne, nije to samo studentski život. Takav je život većine. Uskoro nitko neće trebati žive prijatelje nego neku tamo desetu osobu koja zna tipkati na mobitel.

Dok ispijam kavu, za oko mi je zapeo jedan doktor. Mislim da ima oko četrdesetak godina. I za svoje godine predobro izgleda. Primijetila sam ja njega i ranije, ali danas nam se pogledi sreću. Ljudi govore da je u teškom postupku razvoda. To je zanimljivo. Danas su svi razvodi teški. A to je vjerojatno zato što su ljudi već u braku zaboravili pričati jedno s drugim. Sve je u životu stvar dogovora. Apsolutno sve. Pa i seks.

Nebo se zacrnilo. Još jedna kiša. A kišu ne volim. Kiša jednostavno ispere trenutke čiste sreće. Ponekad, prije spavanja, sama sebe pitam jesam li zauvijek izgubila tu čistu sreću. Ili ona samo privremeno, duboko u meni, spava. I tako, kad sam u laganoj panici tražila krajnje neljubaznog konobara da mi donese račun, uočila sam zagonetan osmijeh na doktorovom licu. Mislim da znam što znači. Svi muškarci se tako osmjehuju kad vide svoj cilj. Pa, ne bih se bunila da mu postanem cilj. Jer, moram polako razraditi ovaj posao. Ako ne uspijem s gospodinovim sinom, moram se osigurati.

I tako, dok sam ja u glavi maštala, stvari su se odvijale bez ikakvog mog utjecaja. Došao mi je plaćen račun, a s druge strane ispisan broj mobitela i potpis -  Doc. Znači, doktor želi da ga zovem Doc? Hm, može. Večeras mu se javljam. Sad se vraćam u svoju oazu i napokon ću se pozabaviti drugom vrećicom. Projekt „SIN“ može početi.

Kokice, cola i ja -  potpuno gola

Kokice, cola, na sebi nemam apsolutno ništa od odjeće (da, kad gledam film, onda to radim gola) i sjedim pred laptopom. I da, lagano se diram. Jer sin, sin ne izgleda loše. Dapače, uvijek sam maštala o takvima. Uh! Kako ovo pali. Dok si ubrzano zabijam prste u vaginu, gledam snimku njegove obrane doktorata. Iskreno, ne razumijem baš najbolje što lik priča jer mi njemački nije nikad išao, ali jako me napaljuje njegov muževni glas, tako da si zamišljam da gledam pornić. Fokusirana na njegovo međunožje. Nakon što sam pošteno svršila, pustila svoj glas da plovi planetom, nastavila sam dalje gledati snimku i neobrisanim prstima stavljam kokice u usta. Volim taj miris sebe. Ako mi se ne gadi tuđa sperma, ne vidim razlog da mi se gadi nešto moje.

Kviz seksa je na redu -  ako uspijem

Snimka dalje govori  na hrvatskom jeziku, ugodan ženski glas, predstavlja mi Manuela kao da je natjecatelj nekog kviza. Pa i je. Kviz seksa je na redu. Ako uspijem. One formalnosti kao što su datum rođenja, hobiji, obrazovanje, živa dosada. Lagano podrigujem colu kad snimka prelazi na njegovu intimu. Broj cura, razveden, nema djecu, detalji što voli u seksu. Dakle, tati zaista ne može promaknuti nijedan detalj njegovog života. Osim jednog, a tu nastupam ja. Počinjem se ponositi sobom. Ako uspijem u ovome, mogla bih svašta. Tako se gradi karijera. Korak po korak. Upijala sam informacije, gledala slike. Nadalje, u drugoj vrećici sam našla cijeli niz fotografija, pa čak i one na kojima je Manuel gol. Uh!!! Ono se zove k**ac! Ni tata nije za baciti, ali ovo... Ovo je k**ac nad k**cima!

Sve bitne informacije su ispisane i na papirima. Ok! I taman se sad sjetim da nisam mobitel kupila. Dakle, ostavljam sve i trčim prema prvom kiosku. Uzimam neki mobitel, novu karticu. Ovime službeno sve započinje. Ostaje samo čekanje. A tata mi je obećao neki izlet. Negdje.

Pravi užitak je biti sama

Dok čekam, pozabavit ću se Doc–om. Šaljem mu poruku: „Hvala na plaćenom računu. Kako da se odužim?“ Odgovor dolazi nakon pet minuta: „Javim ti se ovih dana. Dogovorit ćemo već nešto. Uživaj!“

Danas nema seksa, danas ću uživati. Sama. Uzet ću neku knjigu, upaliti snimku Manuela i lagano se dirati. A onda ću si s guštom oblizati prste. Jer to je, to je pravi užitak...