Da je šutnja zlato, bili bi milijunaši

Možda ste se pitali zašto već više od mjesec dana nismo objavili nikakve informacije o temi privatizacije Zdravstveno-rekreacijskog centra Lipik? Razlog je banalan i pomalo nevjerojatan – o ZRC-u nema nikakvih novih informacija!

Koliko god nevjerojatno zvučalo, ali ni 50 dana nakon najave da će ZRC, umjesto u britanske ruke, ipak u stečaj, kako su nam to službeno javili iz Ministarstva turizma, do danas nema ama baš nikakve konkretne nove informacije. Nepisani zakon šutnje kojeg su potvrdili svi pokušaji da dođem do bilo kakve vijesti.

(Ne)odnosi s javnošću

Nove informacije smo zatražili u Agenciji za upravljanje državnom imovinom, ali čini se da tamo imaju važnijeg posla. Na desetak našim upita mailom nismo dobili niti jedan odgovor, pa je čak i najava stečaja od 8. siječnja stigla s adrese Ministarstva turizma, kao zajednički stav spomenutog ministarstva i AUDIO-a. Stoga se pitamo koja je svrha postojanja službe za odnose s javnošću u spomenutoj Agenciji koja ne komunicira niti s javnošću, niti s novinarima. Ako je suditi po njihovoj dosadašnjoj dinamici rada i načinu rješavanja problema, vjerojatno očekuju da stečaj ZRC-a odradi netko drugi.

O „odnosima“ službi za odnose s javnošću svjedoči i podatak da nikada nismo dobili niti odgovor iz Uprave Hrvatskog restauratorskog zavoda na temu radova na Kursalonu. Više puta su im bila postavljena jasna i konkretna: tko je vlasnik spomenute skele i cerade koja okružuje Kursalon, plaća li se vlasniku najam i u kojem mjesečnom iznosu, koliko se godišnje sredstava izdvaja za radove na Kursalonu i koliko je za te radove uloženo u posljednjih 5 godina?

Nikakve informacije nismo dobili niti od odvjetnice Marine Rukavine, opunomoćenice britanskih investitora s kojom smo o temi ZRC-a imali prilike razgovarati 2. veljače, kada je u Lipiku sudjelovala na prezentaciji idejnog projekta budućeg hipodroma. Niti nakon polusatnog razgovora nismo dobili nikakvu suvislu izjavu o trenutnoj fazi pregovora, usprkos dogovoru, nije niti kasnije poslala službenu izjavu niti je prije nekoliko dana odgovorila na ponovljeni upit.

Direktorica i radnici i dalje „mantraju“

Direktorica ZRC-a Jasminka Stričević od prvog dana od kako je stečaj spomenut kao moguća opcija, ne krije da i dalje vjeruje u engleske investitore o kojima se, ako ćemo pošteno, u javnosti jako malo zna. Ranije je izjavila da je protiv stečaja, a prije mjesec dan je najavila da očekuje da će se cijela stvar oko ZRC-a vrlo brzo riješiti. Brzo je u ovom slučaju relativan pojam i čini se da presporo prolazi pa ni nakon mjesec dana nema nikakvih novih informacija. U sms poruci od prije dva dana nam je napisala „informaciju“ koja sve više podsjeća na mantru: - Čekamo skori, ukupni rasplet situacije, nadamo se pozitivan. Investitori nisu odustali, piše u poruci.

Javila nam se i Katica Mamić, sindikalna povjerenica radnika zaposlenih u ZRC-u koja, zajedno s ostalim zaposlenicima koji nisu dobili 15 plaća, također i dalje mantra. – Uposlenici hrabro čekaju. Nema predaje do zadnjeg dana. Hvala što nas se barem vi sjetite, piše u sms poruci kao odgovor na pitanje ima li kakvih novosti po pitanju isplate plaća.

„Only fools and horses“Zakon šutnje su, čini se prihvatili svi, a ova letargija se duboko uvukla i među same Lipičane. Čini sa da je i njima tema ZRC-a postala preteška pa se o njoj sve rjeđe razgovara, kako na sjednicama Gradskog vijeća (na posljednjoj o ZRC-u nije bili niti jedno konkretno pitanje), tako i u neformalnim druženjima građana, uz piće i kavu. Oni rijetki koji u pauzama između dvije predizborne teme ipak dotaknu ZRC, uglavnom sarkastično spominju kako je sve izglednije da su britanski investitori u stvari Del Boy i Rodney Trotter, junaci britanske serije „Only fools and horses“. Prevedite ovaj naslov i lipička ironija će biti kompletna.