Darujemo krv jer znamo da svakome može zatrebati (foto)

"Ovo mi je tek drugi put, prvi put sam bio s ekipom iz razreda. Nadam se da će nekome pomoći jer netko uvijek treba krv. Ne boli, a nekome će dobro doći", rekao nam je Filip Štiglić iz Velike, jedan od darivatelja krvi. Danas je prvi dan akcije  u prostorijama Crvenog križa u Požegi, a neslužbeno doznajemo da je odaziv nešto manji zbog velikih vrućina, no također se i manje čeka u redu. Krv se može darovati još sutra od 9 do 15 sati. Popričali smo s još nekim darivateljima.

- Prvi put sam darovao 1975. godine i odmah sam čekao drugi put, da nisam imao pauze nakupio bih preko 90 davanja, nastavit ću do 100 pa i dvostruko. Jednom sam darovao krv jednoj ženi nakon poroda. Darovao sam jednom i u Švicarskoj, tamo ne morate ni pumpati. Jedino nisam još darovao iz vene u venu. Volio bih to da jednom znam tko ju je primio, no to je jako rijetko. Kad moja kćer nije imala ni godinu dana, morala je primiti tri decilitra krvi jer je bila slabokrvna i od onda je dobro, tako znam da krv može trebati stvarno svakome. Kad ne mogu jesti ili mi nešto ne odgovara, onda dajem krv jer mi se pojača apetit. Volio bih da se više ljudi uključi u akciju. Preporučio bih svima koji mogu da daruju barem jednom ili dvaput godišnje, malo pročistite krv, a i pomognete nekom drugom - poručuje Ivica Gril iz Grabarja koji je darovao krv 82. put.

- Uvijek je dobro pomoći nekome. Darujem do tri puta godišnje, prvi put sam darovao krv za vrijeme služenja vojnog roka u JNA, onda su bili slobodni dani i radoznalost u pitanju, a sada me naravno više motivira humanost. Mojoj supruzi je trebala krv poslije porođaja pa znam da se svatko može naći u potrebi. Poručio bih mladima neka dođu i probaju, nije strašno, ne boli i dobro se nasmijemo u društvu - kaže Marijan Križanović, profesionalni vojnik iz Požege.

- Prvi put je to bilo u srednjoj školi, znam da nisu svi mogli dati krv, a ja sam mogla. Stvarno je šteta ne dati, ako možete. Darujem redovito i osjećam se bolje nakon darivanja, ne mogu napraviti nešto veliko, ali tako napravim što mogu. Inače i moja mama je darivala krv i moja kćer je počela darivati na fakultetu. Suprug je negdje vani jer se boji igle - uz veliki osmijeh nam kaže Ljiljana Nikolić iz Gornjih Emovaca.

- Očekivao sam puno više ljudi s obzirom koliko ih zna biti. Vjerojatno ova vrućina utječe na odaziv. Sad sam u interventnoj policiji, prije sam bio u specijalnoj, bio sam u ratu i vidio svašta. Meni, hvala Bogu, nikad nije trebala krv, ali mom ocu je. Ženama se može dogoditi krvarenje prilikom rađanja, ljudi stradaju u prometnim nesrećama. To je najmanja sitnica koju možemo učiniti, kod nas u policiji je uvijek velik odaziv. Kad prvi put daruješ, vidiš da to nije bauk. Mi dobijemo dva slobodna dana, ali ne dajem iz tog razloga, već zbog zdravlja. Krv se analizira pa saznam ako nešto nije u redu, a k tome sam nekome pomogao - rekao nam je Marijan Kovačević iz Trenkova.

- Dobro je dok daruješ, a zlo dok primaš. Svaki put spasite nekome život, posebno ljeti kada su potrebe veće, a s 35 davanja dobijete i karticu dopunskog zdravstvenog osiguranja - kaže Željko Došen iz Novih Mihaljevaca.