Fotografijama prenose detalje iz svakodnevice metropole

Gradsko kazalište Požega ugostilo je sinoć u Galeriji Ciraki izložbu "Zagrebačkim ulicama" čiji su autori Davor Curić, Jadranko Markoč, Krešimir Mehičić, Željko Novaković, Neda Rački, Zvonko Radičanin i Vesna Špoljar zarobili svojim objektivima dio svakodnevice s asfalta velegrada i donijeli ga u Požegu. Članovi su to zagrebačkih fotoklubova CroArt i Fotokluba Zagreb osnovanog 1892. godine, jednog od najstarijih na ovih prostorima, ali neki od njih su rođeni u Požegi i Slavonskom Brodu.

- Željko je rođeni Požežanin koji je s 18 godina preselio u Zagreb, u njegovom radu se vidi da Požegu nije nikad zaboravio. Krešo i ja smo rođeni Brođani i uvijek smo povezani sa Slavonijom. Iako volim zagrebačke ulice, ako se mene pita najljepša sjećanja i fotografije su brodskih ulica i šetališta uz Savu. Za nas fotografe svaki izlazak u grad je prilika da snimimo neku neponovljivu fotografiju gdje prepoznajemo važnost trenutka. Arhitektura je komponenta koja se većinom ne mijenja, no lica ljudi i njihova interakcija čini pregršt motiva koji su nama zanimljivi - priča Vesna Špoljar.

Fotografije će ostati izložene u Galeriji Ciraki do 7. studenog. Jedna od zanimljivijih je svakako "Utrka u štiklama" nagrađena na međunarodnom salonu CroArta u Zagrebu kojoj je autor upravo zagrebački Požežanin Novaković.

- Davno sam otišao, ali svaka kuća i "ćošak" su mi ostali u sjećanju. To je nešto predivno, sviđa mi se kako je grad čist, a staze uredne. Svi gradovi u okolici od Nove Gradiške do Pakraca mogu se sakriti prema ovome što mi imamo tu. Najdraže teme su mi svagdje ulica i događaji. Velika mi je želja održati ovdje svoju izložbu "U prolazu" - kaže nam Željko Novaković.

- U Zagrebu sam od 15. godine. Ostao sam uvijek širokog slavonskog srca i duše. "U fotografiji" sam duže nego li što većina ovdje prisutnih ima godina.Krenulo je od svaštarenja. u početku vas sve privlači, a onda nakon toga nastojite naći neki svoj stil. Ovdje sam izlagao panorame, ali ono što najviše radim su aktovi. U Požegi nažalost još nisam imao izložbu, ali mi je ostala u sjećanju. U vrijeme socijalizma smo barem jednom godišnje sa školom išli u Veliku na bazene. Kada smo se vraćali, uvijek smo stali ovdje i sjećam se iz djetinstva da mi je u Požegi uvijek bio najfiniji burek - priča i prisjeća se Krešimir Mehičić.