¨Ljudi prose jer nemaju što jesti, a ovdje je puno neiskorištene zemlje¨

Urbane vrtove prepune povrća i voća nekad su obrađivali mnogi stanovnici požeškog Babinog vira. I dok su u drugim gradovima poput Zagreba, Osijeka i Varaždina ponovno postali trend, kod nas je priča drukčija. Ipak, još uvijek nije rijetkost vidjeti vrijedne stanare kako kopaju i plijeve usred ovog najurbanijeg dijela Požege, barem po broju nebodera. Jedna je od najvrednijih 82-godišnja Ana Hodak.

- Došla sam 1974. u Babin vir. Vrt smo dobili nešto prije rata, radimo ga sigurno 30 godina. Vidi koliki je tu orah narastao, a vidi tamo što sam srušila veliki orah. Govorilo se da će se graditi dječji vrtić i škola. Nakon te najave tri godine nitko nije ništa radio. Samo sam ja radila bašču. Kad su vidjeli da nema ništa od toga i ostali su ponovno počeli. Ljudi prose, ljudi traže okolo, a ja imam sve iz svog vrta. Imam krumpire, evo imam i lozu, višnju, orah. Vidi kolike su mi jagode. Susjeda isto ima sve - priča baka Ana.

- Ovaj zarasli dio je kupio neki privatnik iz Slavonskog Broda. Trebao je graditi neko skladište, trgovinu ili tako nešto. Nisu mu dali i to tako leži neiskorišteno, raste trava, a ljudi neće raditi. Rekla sam otvoreno kad su rekli da će se graditi: nisam pjevala kad su mi dali vrt, neću plakati ni kad mi ga uzmu - nastavlja Ana.

I nekoliko mlađih Požežana je uvidjelo prednosti vrtlarenja. Kažu nam kako bi tog trebalo biti pun više i u drugim dijelovima grada jer je to trend u većim mjestima.

- Ovo je prekrasno. Baš je sad aktualno da se ljudima daruje gradsko zemljište. Grad bi negdje trebao ljudima dati zemlju da oni koji hoće raditi imaju gdje. Meni je ovo sport i rekreacija, ljudima treba dati da rade. Evo tu luka i salate, a pošto je na tržnici? Ne morate ni ići na tržnicu - kaže Vinko Lešić dok sa sinom obrađuje vrt.

- Bolje je raditi vrtove, nego da nam se zmije legu. Ovo nam je dnevni boravak na svježem zraku. Samo nas je jedne godine prekinuo Grad. Stavili su table i rekli: ništa ne radite. Na kraju mi i dalje radimo i uživamo u prirodi - dodaje vrijedna Mirjana Matić.

I dok će većina po voće i povrće morati na tržnicu ili trgovačke centre vrijedni stanovnici Babinog vira sami će ih uzgojiti. Osim što će uštedjeti, to im je, kažu, odmor i relaksacija.