Mislite da je prevruće: Što biste na njihovom mjestu?

Josip Benković, lipički meteorološki motritelj je danas u 14 sati u Lipiku izmjerio 35,3 stupnja Celzijusa u hladu, što je najveća temperatura koja je u ovom gradu izmjerena ove godine.

Većina ovakve temperature prilično teško podnosi, ali ima i onih kojima je priroda posla takva da rade na mjestima gdje su temperature i znatno više i uvjeti rada znatno teži pa smo se danas odlučili obići neke od njih.

Asfalt na 180 Celzijusa

Među onima kojima rade na vjerojatno najvišim temperaturama su „cestari“, a radnike pakračke „Nadcestarije“ smo zatekli na asfaltiranju ceste u Donjoj Obriježi. Asfalt pod nogama doslovno „cvrlji“.

– Asfalt je temperature od oko 180 stupnjeva Celzijusa i možda se, dok ga se doveze do mjesta asfaltiranja, ohladi nekih desetak stupnjeva. Ovdje nema ni hlada za skloniti se i jedini spas je hladna voda, tvrdi Drago koji dnevno popije i do 5 litara vode. Obilno znojenje znači i da preko dana i smršavi.

– Ne znam točno koliko kilograma izgubim, ali znam da ih navečer vratim jer sutra treba ponovno iznova raditi. Mi cestari smo specifični po tome što u vrijeme vrućina, dok svi love hlad, mi se pržimo na cesti, a u zimi, kada se svi sklanjaju unutra, u toplo, mi smo opet na cesti gdje se smrzavamo, pojašnjava Drago.

Zajedničko svim „cestarima“ je i ten -  preplanula koža boje čokolade na čemu im vjerojatno zavidi većina pripadnica ženskog spola.

Braća po tenu cestarima su i radnici koji u ove vruće dane obavljaju poslove bojanja horizontalne signalizacije. U središtu Lipika smo zatekli radnike „Ceste“ iz Slavonskog Broda. Na više retoričko pitanje: - Je li vruće?, Anton, veteran u ovom poslu, kroz smijeh odgovara: - I nije kako može biti!

Ergela: Spoj vrućine i „mirisa“

I on tvrdi da je jedini spas velika količina vode koju moraju unijeti u tijelo, a osim vrućine, djelomični problem stvara im intenzivan miris asfaltne boje na nitro bazi. Za razliku od nas civila, cestarima je taj miris uobičajen i vjerojatno im ne predstavlja prevelik problem, a slično vrijedi i za radnike u ergeli Lipik.

– Naša je prednost što nismo direktno izloženi suncu, ali zbog visokih temperatura je intenzivniji vonj konja u štalama. Za razliku od vas koji to osjetite odmah prilikom ulaska u štalu, mi s tim nemamo problem jer se nos već odavno navukao, tvrdi Franjo koji je za vrijeme našeg posjeta odrađivao četkanje konja.

Kuhaju se i strojovođe

Za ovih velikih vrućina vjerojatno rijetko pomišljamo na zaposlenike u javnom prijevozu, a uvjerili smo se da ni njima nije lako. Na željezničkoj postaji u Pakracu smo u vlaku zatekli strojovođu Marija.

– Ovisi o tome ima li kompozicija klimu ili ne. Ako nas dopadne ona bez klime, temperature se u kabini penju i preko 45 Celzijusa. Neki kolege to rješavaju da otvore prozore i naprave propuh, ali ja ne smijem jer odmah dobijem glavobolju pa je puno tekućine i ručnik jedini način da se koliko-toliko rashladim, tvrdi Mario i dodaje kako sudbinu strojovođe dijele i svi putnici vlakova na relaciji B. Jaruga – Daruvar koji su u pravili stariji od 30 godina.

Usprkos činjenici da je radni prostor uređen prema svim normama, „kuhaju“ se i u Lipik Glasu, a posebno u pogonu kalionice. Kod peći za kaljenje zatekli smo Davora koji ističe kako temperature dosežu i do 45 Celzijusa. – Dnevno popijem barem 3 do 4 litre vode, a jedina kakva takva pomoć su nam ventilatori, ističe.

Umjesto kupanja, u bazenu se „kuhaju“

Nije lako ni radnicima javnih radova Grada Lipika koji već danima neumorno rade kako bi Lipičani i Pakračani što prije u funkciji imali bazene. Njima je vjerojatno još teže zbog podsvjesne činjenice da se „prže“ dok uređuju bazene koji služe upravo za osvježenje.

– Hladna voda za piće je jedino rješenje, a zbog visokih temperatura radni dan započinjemo već u 6 sati jer se posao mora odraditi bez obzira na vrijeme i vrućine, pojašnjava Ognjen.

Nema sumnje da postoje i mnogi drugi nespomenuti poslovi koje obavljaju poljoprivrednici, građevinari, šumari, vatrogasci i drugi, a koji nisu ništa lakši.

Rad u autopraonici – idealan posao

Kako bi vam koliko toliko olakšali ovaj temperaturno pakleni dan, za kraj ovog obilaska smo ostavili Darka koji radi u pakračkoj autopraonici i koji vjerojatno ima trenutno najpoželjniji posao u gradu.

– Naravno da je po ovim vrućinama pravi užitak raditi s vodom i da se vrućina puno lakše podnosi. Osvježavajuće je i ugodno i to je sigurno prednost ovog posla, ali sve one koji bi se sa mnom sada mijenjali, pozivam da dođu u praonicu u zimskim mjesecima, ističe Darko koji tvrdi da je aute prao i na temperaturi od -22 stupnja Celzijusa.

Što god radili i u kojim god uvjetima, na kraju ostaje zaključiti da će vjerojatno neki od vas čitatelja od sutra bolje znati cijeniti svoj radni prostor i posao. Ako ga imate.