Profesor Pero ima zanimljive hobije: bicikl, fotografija i vinil

"Nisam pobornik teorije da je vinil bolji od MP3-a. Nisam imao velike ambicije, samo sam htio pokazati glazbu kakva se nekoć slušala generacijama u svijetu vizualnog. Mladi primaju informacije uglavnom očima, a mi smo ih primali kroz uši", kaže Pero Dupček, veliki entuzijast kad su u pitanju stare gramofonske ploče, fotografija i biciklizam te autor izložbe omota starih ploča u Tehničkoj školi Požega.

- Nije bilo toliko kina i televizije, ploče su se slušale. Meni je omiljena bila velika četvorka Pink Floyd, Genesis, King Crimson, Zeppelini, posebno ova prva tri, njih najviše štujem. Prvu ploču sam nabavio u trećem ili četvrtom razredu srednje škole. Mislim da je to bilo 1976. godine. Ploče su se nabavljale u Jugotonu (današnji Croatia Records), Suzyju iz Zagreba, Helidonu iz Ljubljane i PGP RTB-u iz Beograda - nastavlja ovaj profesor Tehničke škole Požega.

- 1981. godine, kada sam bio u Münchenu, kupio sam 20 ploča, to me je koštalo 400 maraka ili najmanje dvije plaće moga oca. Istovarao sam vreće šećera od 50 kila samo da bih mogao putovati i kupiti te ploče jer volio sam putovanja. Vojnom logikom, slučajno sam završio u mornarici i na školskom brodu Galeb koji je nakon Titove smrti služio za praktičnu nastavu polaznicima vojne akademije. Te godine smo išli u Toulon koji je tada bio najveća vojna luka na Mediteranu. Imali smo izlazak u grad i dobili 12 američkih dolara. Kupio sam tada četiri ploče: Mikea Oldfielda, Kinga Crimsona i Blue Oyster Cult, četvrte se ne sjećam. Ovo nisam uvrstio u izložbu. To je kompilacija koju sam kupio u Trstu. Tu su elektroničari Tangerine Dream. Pogledajte ove lasere još 70-tih godina - Dupček s oduševljenjem pokazuje svoju kolekciju i priznaje da nikada nije bio na velikom koncertu.

Omoti su mala umjetnost za sebe: "Prizori, snimljeni i oslikani na omotima, napravljeni su u vremenu analogne tehnike, dakle bez Photoshopa i ostalih blagodati informatičke digitalizacije. Treba imati na umu da bi cilj glazbe i cilj tih samih omota, bio izazvati u već spomenutoj duši promatrača makar i tračak neke ugode, sekundu vremena u kojem on zaboravi, potisne u stranu, tko je, odakle je i zašto je ovdje", rekao je Pero u svom izvještaju o izložbi.

- Uopće mi nije problem danas poslušati glazbu u digitalnom obliku. Nikad nisam bio zagrižen za pojačala i slične stvari. Meni je bio bitniji doživljaj glazbe. Pojačalo je napravio brat 1985. godine, zvučnike sam napravio sam prije 5-6 godina.

Ljubitelj starog rocka priznaje kako je i njemu bilo sladunjavo slušati o Buddy Hollyju i Elvisu Presleyu. Njegova generacija je uz te ploče učila i engleski jezik, a ova genrcija ima neke druge glazbene favorite. Ponesen uspomenama nastavlja opisivati kako je ploče označavao datumom, mjestom kupovine i cijenom. A njegov žar ne staje samo jednom hobiju, na biciklu je obilazio cijelu bivšu Jugoslaviju i sve to je popratio fotografijama koje objavljuje na blogu.

- Još volim putovanja i pišem blog "Pero i njegov bicikl", čitaju ga i neki učenici. Suprugu sam upoznao dok sam se vozio biciklom na more. To je bilo 1986. godine, kad su ceste bile kao u Afganistanu. Poslije smo išli na medeni mjesec biciklom, a kasnije cijela obitelj na more. Prvu fotokameru sam nabavio 1979. godine. Bio je to ruski Zenit EM. Kasnije sam uzeo Praktiku, baš kad je bila hiper inflacija. To je bio puno bolji aparat. Prije devet godina kad je došla digitalizacija sam uzeo Olympus, mali je ali ima super zoom i makro, dao sam više od svoje tadašnje plaće. Prije digitalca sam napravio pet i pol tisuća dijapozitiva. Kasnije sam ih skoro godinu dana malo pomalo digitalizirao. Samo na jednom CD-u je 1.900 takvih fotografija moje obitelji - priča i pokazuje nam svoje ljubimce Zenita, Praktiku i sortirane dijapozitive.

Na pitanje otkud mu energija za tolike hobije, odgovara: "Jedan je moj poznanik rekao da je problem današnje omladine što nema strasti, strast čovjeka čini živim. Uvijek sam se divio ribičima s kojim žarom započinju svoje priče". Njegov blog s mnoštvom jedinstvenih reportaža i fotografija možete posjetiti na adresi Perinbicikl.blog.hr.