¨Prvi roman bio je o vampirima; sad su moderni i izgubili su draž¨

Viktoria Faust, pravim imenom Sanja Petriška, jedna je od najplodnijih spisateljica horor romana i priča, pa je nazivaju "Kraljicom hrvatskog horora". Osvojila je nagrade Gaia i SFera. Mnogi je znaju po romanima "U anđeoskom liku zvijeri", "Neizgovorena priča" i "Anđeo na mome grobu"... ili pričama poput "Sanjaju li vampiri zaklane ovce?", ali ne znaju da je rođena Požežanka koja je svoje prve početke ostvarila upravo u ovom gradu.

- Rođena sam i odrasla u Požegi, otišla sam u Zagreb zbog posla. Prije 11 godina sam se preselila u Samobor, koji je dosta nalik Požegi, iako ima prednosti koje nažalost Požega nema. Dolazim u Požegu samo ponekad, zbog obaveza. Zapravo, dolazim rijetko, zadnji sam puta bila prošle godine u rujnu. U svakom slučaju Požega je uvijek bila i ostala moj grad. Kao klinku me je dosta inspirirala Tekija, okolne šume i barokne zgrade Požege - ispričala nam je Sanja.

- Svoj prvi "roman" napisala sam s 12-13 godina, čak i tad je to bio horor, jer sam se valjda našla u tom žanru. Počela sam pisati jer nisam mogla naći knjigu koju sam čitala kao sasvim mala. Sad znam da je to bio Jan Bibijan od bugarskog pisca Elin Pelina. Na osnovi stvari kojih sam se sjećala, napisala sam svoju prvu priču. Vampirski roman je bio prvi koji sam objavila, ali ne mogu reći da su mi oni najdraža tema. Možda sam najpoznatija po njima, jer prije 14 godina nije bilo toliko vampirskih knjiga kao danas. Sad su moderni pa su mi malo izgubili draž. Ime Viktoria sam smislila kao klinka, kad sam počela pisati. Danas ga smatram poprilično djetinjastim, ali ono je do te mjere postalo dio mene da ne mogu pisati pod svojim pravim imenom. To bi bilo ravno plagiranju, potpisati nešto što je napisala Viktoria Sanjinim imenom - otkrila nam je Sanja ili Viktoria.

- S obzirom na to da sam rano počela pisati svi su već odavno navikli na moj "čudni hobi" i mislim da ga ne doživljavaju drukčije nego samo kao hobi. S obzirom na to da tako malo pisaca u Hrvatskoj piše ovaj žanr, nije teško biti "kraljicom" pa ne pridajem toj tituli neko značenje. Da nas je određeni broj, a da me netko proglasi "kraljicom", onda bih mogla reći da taj naziv ima neku težinu. To što sam jedina u pravilu me je učinilo "kraljicom". Pa to, zar ne, nije neki veliki uspjeh - komentirala je Petriška

Od pisanja se u Hrvatskoj teško može živjeti. Sanja radi u financijskom sektoru, a pisanje joj je hobi. Unatoč svemu i dalje stvara.

- Radim u financijskom sektoru s kompenzacijama. Od pisanja ne živim ni približno. Sve je to i dalje na razini hobija i ne samo da se od pisanja ne može živjeti. Financijska kompenzacija za taj posao poprilično je smiješna. Ako to ne radiš zbog toga što voliš, ne moraš ni raditi. Dobar prijevod je uvijek najveći problem kod probijanja na neko tržište i košta puno više nego što dobijem kao honorar za neku knjigu. Do sada mi je samo "Anastazija" objavljena na slovenskom. O engleskom prijevodu postoje neki dogovori, ali o tom – potom - objašnjava Sanja.

- Stalno nešto objavljujem, pišem, jer pisanje je za mene život. Dok živim pisat ću. Do kad će to biti? Da sam vjernik pozvala bih se na volju nekog superiornog bića, ovako je to odgovor koji ćemo dobiti negdje u budućnosti. Naravno, sad pišem o Samoboru jer uvijek je zanimljivije staviti stvari u prostor koji poznaš. Često se ono što se događa oko mene odrazi u onome što pišem. Kad sam prepravljala po tko zna koji puta "U anđeoskom liku zvijeri", pala je ledena kiša i smrznula grane drveća, ostaklila ih, zarobila one koji žive na brdu staklenim sklizavim ulicama... stoga taj početak - dodaje spisateljica.

- Ima budućnosti u kreativnosti jer vas izdiže iz mnoštva i daje vam prilike koje drugi nemaju. Bliže istini bi ipak bilo: radite ono za što ste nadareni jer to volite, učinite da vaš dar bude svrha samom sebi. Ako volite ono što radite, manje je bitno što drugi misle o tome. Najbitniji je osjećaj stvaranja koji vas prožima kad ste zadovoljni stvorenim. Taj osjećaj nije ravan ničemu drugome - poručila je Sanja na kraju mladim kreativcima.