Publika oduševljena: Uvjerljiv i brutalan prikaz ratnog pakla

Impresivno, potresno, žestoko, brutalno, fenomenalno, uvjerljivo, realistično, teško, napeto - reakcije su gledatelja koji su sinoć u prepunom kinu u Hrvatskom domu u Pakracu imali prilike pogledati pretpremijeru igranog filma "Broj 55" koji je inspiriran stvarnim događajem i pogibijom bjelovarskih branitelja u Kusonju nedaleko Pakraca.

Pakračko kino je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta. Bila je ovo prva javna projekcija filma koji je na nedavnom filmskom festivalu u Puli osvojio čak 8 Zlatnih arena, a na pretpremijeri je bio i Goran Radman, glavni ravnatelj HRT-a u čijoj produkciji je film snimljen.

- Ovim filmom je kroz umjetničko i stvaralačko viđenje sačuvana uspomena na Domovinski rat, herojstvo i mučeništvo ljudi koji su u njemu sudjelovali. Ovaj film je mučan film o ratu i svima nama koji smo u njemu sudjelovali će vratiti sjećanja i uspomene. Istovremeno je to poziv na vrijednosti koje svi želimo imati i u njemu gledajmo nešto što svi želimo, a to je da se ovako nešto nikada više ne ponovi - rekao je Radman uoči same projekcije filma.

Ratna drama "Broj 55" režisera Kristijana Milića koji je s djelom glumačke ekipe i producentima pozdravio publiku nakon završetka filma, doista je bio težak i mučan film. O tome svjedoče i reakcije onih koji su ga pogledali. Jedan od njih je i branitelj Ante Brkljačić koji je fim već ranije pogledao u Puli.

- Bez obzira što sam ga već gledao, film mi je i večeras bio jako težak. Autentičan je i budi sjećanja na to teško vrijeme u kojem smo svi doista bili takvi kako je prikazano u filmu, mladi i neustrašivi, nesvjesni opasnosti i bez straha. Teško mi je jer me živo podsjeća na neke suborce koji više nisu s nama - rekao je Brkljačić.

Film je pogledao i Zoran Josipović koji je 1991. godine imao 17 godina i bio je pripadnik "Tigrova". - Film je fenomenalan, a u meni je pobudio sjećanje na te dane, na suborce, na one kojih više nema. Puno puta sam prolazio onakve scene borbe kakve su prikazane u filmu i mogu reći da su napravljene uvjerljivo i autentično - tvrdi Zoran.

Pod dojmom je bio i Vjekoslav Varat. - Impresivno, ali i teško jer je to vrijeme kojeg se sjećaš, sve se to dogodilo ovdje, u ovom gradu u kojem živimo i danas. Taj oklopnjak je na putu prema Kusonjama prošao kroz moju ulicu - kaže Varat.

- Nemam riječi - kratko je rekao Ante Duvnjak, pokazujući na naježene ruke. - Pokušao sam ovaj film gledati kao kao igrani film i uspio sam možda prvih 20 minuta. Nakon toga sam ga ponovno i proživio jer sam bio u sličnim situacijama kada sve oko tebe grmi i fijuče. Odlično je sve dočarano, gluma je uvjerljiva, a redatelj je uspio i stvoriti tu napetost koja ne prestaje tijekom cijelog filma. Posebno je potresna posljednja scena. Neće mi biti svejedno nakon ovog filma - rekao je Duvnjak. S njim je film pogledao i Stjepan Benković, profesor povijesti. - Podsjetio me na američki film "Pad crnog jastreba" koji je po meni jedan od najboljih ratnih filmova. Pribojavao sam se da će u filmu biti patetike, ali je u ovom filmu uopće nema - rekao je Benković.

Film je bio težak i gradonačelniku Davoru Huški. - Pretežak je film. Preteško se tih dana sjetiti na ovakav način. Ali neka ljudi vide i podsjete se što smo mi ovdje proživjeli prije 23 godine. Jedno je gledati filmove o Vijetnamu, Iraku i navijati za Amerikance, ali kad čovjek ovo vidi, ovo je strašno. Ne mogu ni zamisliti kako je teško bilo gledati ovaj film roditeljima čija su djeca poginula u Kusonjama - rekao je Huška.

Među roditeljima poginulih bila je i Zorica Posarić koja je 8. rujna 1991. godine u Kusonjama izgubila sina Marija. - Na početku još nekako, ali kako je film odmicao sve je teže, nisam mogla gledati. Samo sam plakala. Sva sreća što su to glumili drugi ljudi, a ne naši sinovi. Zato sam nekako izdržala. Čestitam tim glumcima s kojima sam postala dobar prijatelj. Pakrac je moj grad i Pakrac je grad naših sinova - rekla je Zorica Posarić.

Bilo je i onih koji su na film gledali kritički. - Iskreno, ostao sam malo iznenađen i očekivao sam da će sam događaj biti napravljen autentičnije. Film je dobro napravljen, realno je dočaran taj ratni ambijent, ali mislim da je pogreška što je previše istaknuta naša oprema i naoružanje u odnosu na neprijatelja koji je po tome bio puno jači. Volio bih da je u film bio temeljitije ugrađen način izvlačenja jer smo mi njih triput pokušali izvući s drugim oklopnjakom. Razumijem da je film rađen za širu javnost, za mladost i film je u redu. Trebalo bi snimiti što više ovakvih filmova - rekao je Stipan Grgić.

Među onima koji su film odgledali do kraja bilo je i djece, a jedan od njih je Marko Rovazdi koji je u kino došao s ocem Darijem. - Svidio mi se film, ali je strašan i ima previše krvi. Svidjelo mi se što su neki ljudi koji su pomagali ostali živi, ali mi je žao što su neki poginuli - rekao je 9-godišnji Marko.