Tucin dan: Druženje važnije od samog pečenja (foto)

Pakračani i Lipičani imaju u životu neke nepisane zakone, a mnogi od njih i danas se pridržavaju zakona po kojem je pečenje pečenica za Božić obavezno za takozvani Tucin dan, 23. prosinca.

Ovu tradiciju godinama njeguje i obitelj Kobetić u Prekopakri koja je svoju pečenicu tešku 50-ak kilograma pristavila oko 7 sati.

– Najvažniji je doručak, malo rakije u šalici za kavu, a onda u istu tu šalicu ide i kava - pojašnjava Mario, sin Matilde i Zvonimira koji, zajedno sa šogorom Damirom Movrićem, polako preuzima brigu o tradiciji u ovoj poznatoj prekopakranskoj obitelji. Dok Mario „bocka“ pečenicu, njegova majka Matilda pojašnjava kako je donedavno suprug Zvonimir bio glavni dok se nije razbolio. – To je veselje i za naše unuke, za Krunu, Roka i Fabijana, dok je Šimun još premalen.

Petarde zamijenile karabit

Pitamo ju da li se puca karabitom. – Puca samo zet Damir, ali petardama, pojašnjava dok nam na licu pokazuje trag posljedice neopreznim pucanjem karabitom. Kada sam išla u 4. razred pucali smo karabitom i poklopac "pikse" mi se odbio ispod usnice pa i danas imam ožiljak - pokazuje Matilda. I Mario i Damir tvrde kako su se nekada ljudi za ovaj dan više međusobno obilazili, a Damir dodaje kako mu se čini da su to prije ljudi radilo više iz gušta dok to danas rade iz potrebe.

– Sjećam se kako bi mi djed ogrnuo kaput, ja bih sjeo na panj i ručno vrtio pečenicu - prisjeća se Mario.

Dvije pečenice po 29 kilograma bile su pri kraju u lipičkoj obitelji Zoldoš, gdje je Marijan, zajedno sa šogorom Renatom Marinićem i njegovim sinovima Svenom i Grigorom u dvorištu napravio pravu kuhinju.

Jesi za rakijicu?

Uz te dvije, na pečenje su čekale još dvije, od 35 i 28 kilograma, u vatri su se na rašljama pekli šarani i amuri, a Renato je u kotliću kuhao fiš paprikaš.

– Jesi za rakijicu? Hoćeš kruha za „moču“? - neizostavna su pitanja koja su nas dočekala u svakom dvorištu, pa tako i kod Zoldoša koji su, da bi lakše izdržali ovaj naporan dan, doručkovali švargl i kobasice.

Živo je bilo i u dvorištu obitelji Bina u Kukunjevcu gdje je Dalibor bio na pola posla pečenja 37 kilograma teške pečenke.

– Svake godine pečem na današnji dan i to u dogovoru s prijateljima i rodbinom jer neki peku danas, a neki na Badnjak tako da bismo se mogli međusobno obilaziti i posjećivati.

Nije fora peći sam

- To je i smisao ovog rituala jer ne bi bilo fora da svatko peče sam. Ovu planiram dovršiti do pola 3, a onda za punicu pečem jednu tešku 15 kila - pojašnjava Dalibor dok nas, također, nudi rakijom. U poslu mu pomaže 8-godišnji sin Stjepan koji nosi drva i, kako kaže Dalibor, tati broji koliko je piva popio te kćeri Ines (14) i Katarina (15) koje uglavnom pomažu u kućanskim poslovima. U istom dvorištu živi i Daliborov šogor Davor Ferek koji je, zajedno s kćeri Viktorijom, upravo na motoru dovezao pečenku tešku 27 kilograma.

– Mi pečemo na Badnjak jer moram ići raditi drugu smjenu u staklanu, a već dvije godine glavni pekač je sin Antonio i ja sam samo asistent - pojašnjava Davor.

Kod „panjeva“ posebna atmosfera

S medenom rakijom dočekao nas je i Lipičanin Stanko Kovačič koji, zajedno sa susjedima i prijateljima, od pečenja pečenica svake godine na Tucin dan radi pravi mali ritual.

– Tu su susjedi Ljevakovići – Franjo, Ante, Branimir, Siniša, tu je i Ivo Osmak i taj dan smo svi zajedno, malo kod jednih, malo kod drugih. To druženje je i sav smisao jer tu gdje živiš moraš si napraviti da ti bude lijepo - tvrdi Stanko dok toči novu času medove rakije koje sam radi.

Da je atmosfera u društvu koje sebe voli nazivati „panjevi“ odlična, uvjerili smo se prešavši kroz vrtove u dvorište Siniše Ljevakovića koji je s kumom Davorom Ježabekom i susjedom Krešom Ljevakovićem na nogama od pola 6.

- Dan je težak i moralo se dobro doručkovati, zato smo jeli pače i suho meso, da napravimo dobar temelj jer veselje uvijek potraje do dugo u noć - priznaje Siniša.

Obići i zabilježiti sve obitelji kojima je Tucin dan posebno svečan je jednostavno nemoguće. Razlog je jednostavan jer je nemoguće svakog domaćina odbiti kada te pita: Jesi za rakijicu?