Vincelova su u Požeštini uvijek bila vesela

Kušaonica vina Čamak u Kutjevu ugostila je večeras predavanje "Vincelovački običaj kroz povijest". U organizaciji Povijesnog društva Požega i udruge Kutjevački vinari složili su se etnologija i enologija. Dubravka Matoković, viša kustosica etnološkog odjela Gradskog muzeja u Požegi opisala je bogatu povijest vinogradarskih običaja Požeštine.

- Vješala se kobasica, švargli i kulenovi da im grozdovi budu što veći i rodniji kao što se radi i danas. Pucanje u vinogradima je bilo analogno magiji da se vinogradi zaštite od tuče. Etnološka znanost prati te običaje još od 19. stoljeća. U glasniku Županije požeške 1891. godine se spominje proslava Vincelova i da će vinogradari odrezati mladice loze ako bude lijepo vrijeme. Loza se tada nosila kući i stavljala u vodu, a prema procvjetalom pupu se predviđalo rodnost. Između dva svjetska rata se najavljivalo da će Vincelovo biti održano u pleterničkom vinogorju, Ruševu. Sveti Vinko je na ovom području kao zaštitnik vinogradara bio i važniji od sv. Martina - ispričala je kustosica Matoković.

Vincelovo je danas uobičajeni dio turističko-ugostiteljske ponude i preraslo je okvire vinogradarskog običaja. Nekoć nije bilo tako i ljudi su se manje fotografirali pa se Dubravka Matovković potrudila došla do rijetkih povijesnih fotografija. Uz vrhunska vina kutjevačkih vinara moglo se doznati i da imamo neke vlastite običaje pored onih tipičnih za ostatak regije.

- Imamo Grgurevo koje je specifična vinogradarska tradicija požeškog kraja. Vincelova u Požeštini su kao i drugdje bila vesela: Nekad se malo više popilo pa je znalo biti i prevrnutih sanjki ili kotrljanja nizbrdo. U jednom članku se spominje da su Požežani pored svete vode i jela u vinograde nosili i božićnu slamu koju su čuvali do Sv. Vinka i stavljali na lozu. To je bio jedan naš raritet, inače je bio rašireniji običaj bio stavljanje slame na voćke trećeg dana Božića - opisala je etnologinja Matoković.