Za 50. rođendan Slavonije: Povijest požeškog nogometa

Prije točno 50 godina, 2. veljače 1964. godine osnovan je Nogometni klub Slavonija iz Požege. To je bio povod iskusnom požeškom nogometašu i djelatniku Požeškog sportskog saveza Jurici Bešliću da sastavi povijesni pregled razvoja nogometa u Požegi.Prvu nogometnu loptu u Požegu donosi poznati književnik Josip Pavičić - Pepa 1908. godine. U lipnju iste godine odigrana je i prva nogometna utakmica u Požegi pa se 1908. godina smatra početkom organiziranog igranja nogometa u našem gradu. Tih godina požeški studenti koji su studirali u Beču, Pragu i Zagrebu preko ljetnih praznika donose lopte i igraju novu igru po gradskim livadama te potiču mlade na bavljenje ovim lijepim sportom. Prvi nogometni klub u gradu imali su požeški gimnazijalci, 1908. godine. Nazvali su ga „Nogometni klub seniora“ a godinu dana poslije ime je promijenjeno u Srednjoškolski športski i nogometni klub „Trenk“.

Narednih godina zbog Prvog svjetskog rata, nogomet kao i cjelokupni sport nije imao priliku za pravi razvoj. Tek 1919. godine na inicijativu tadašnjeg financijskog službenik Mirka Valtrovića osniva se nogometni klub pod imenom «PŠK» što je bila skraćenica od «Požeški športski klub». Valtrović je u to vrijeme bio poznati sportski entuzijast, dobro upućen u nogomet, tenis a posebno u klizanje. Među prvim osnivačima «PŠK» osim njega bili su Klojber, braća Markulin, braća Manuci i braća Kohn.Prvo igralište je bilo improvizirano na prostoru današnjeg gradskog naselja „Sajmište“. Godine 1920. gradi se isto tako improvizirano igralište na prostoru današnjeg plivačkog bazena. Taj prostor tada je bio vlasništvo Ratarnice koja ga je ubrzo poklonila nogometnom klubu, koji je preko zime na njega puštao vodu i pravio klizalište te naplaćivao ulaz.Godine 1920. osniva se i drugi klub, NK «Zmaj», koji okuplja radnike i obrtnike, a pri Gimnaziji «Celeritas» koji je bio pravi rasadnik budućih nogometaša. Svi ti klubovi igraju prijateljske utakmice s klubovima iz susjednih mjesta, jer tada još nije postojao organizirani sustav natjecanja.Godine 1923. prestaje s radom «Požeški športski klub» ali članovi njegove uprave iste godine osnivaju „Građanski športski klub“ poznatiji kao NK «Građanski» u koji su ušli i klub požeških radnika „Zmaj“ te klub požeških trgovaca „Viktorija“ (osnovan 1922.).Godine 1929. osniva se Radnički klub «Proleter» čiji rad režim već 1931. godine zabranjuje. No isti ljudi a prije svih profesori Viktor Ivičić i Ivan Barišić te 1931. godine osnivaju Sportsko društvo «Radnički» u čijem sastavu postoji nogomet, hazena (preteča rukometa), šah, recitatorska grupa i bogata knjižnica.Iste 1931. godine NK «Radnički» postaje članom III župe u okviru osječkog podsaveza, ali i dalje odigrava mnoge zanimljive prijateljske utakmice, posebno s ekipama zagrebačkog podsaveza. Istodobno u Požegi uspješno djeluje i NK «Građanski» a 1932. godine osnovan je i „Trgovački športski klub“. Ovakva aktivnost pogoduje osnivanju i drugih klubova ne samo u gradu Požegi već i u cijeloj Požeštini. Godine 1924. osnovan je NK „Ljeskovica“ (Ljeskovica), 1925. Celeritas (Kutjevo), 1926. Zrinski (Pleternica), 1930. Velika, Vražjak (Sesvete), Zemljoradnik (Treštanovci) i Mihaljevci. Ti klubovi djeluju duže ili kraće vrijeme sve do početka 1941. godine kada zbog Drugog svjetskog rata prestaje svaka sportska aktivnost.Dva kluba koja su ostavila najviše traga u požeškom nogometu tog doba svakako su Građanski (osnovan 1923.) i Radnički (osnovan 1931.) između kojih se razvio veliki rivalitet i to ne samo u sportskom smislu. Za Građanski su navijali i igrali gradski trgovci a Radnički su podržavali pripadnici radničke klase. Desetak godina njihovi su susreti bili pravi derbiji na kojima je bila nazočna većina građana Požege. Početkom Drugog svjetskog rata oba kluba prestaju s radom.Prva nogometna utakmica nakon rata odigrana je u jesen 1945. između domaćeg «Radnika» i boraca XII. udarne divizije čiji su igrači savladali domaćina s 3:0.Sljedeće godine, 1946. osniva se Sportsko društvo «Jedinstvo» koje u svom sastavu okuplja sve sportove, a posebno nogomet, košarku, šah, kuglanje i kasnije rukomet. Jedinstvo su podržavali i za njega igrali gradski trgovci slično kao što su prije rata igrali za Građanski. Jedinstvo je svoje utakmice igralo na igralištu pored ljevaonice.Zbog male mogućnosti da se mladež uključi brojnije i u druge sportove osniva se 1954. godine i drugi nogometni klub pod imenom «Radnički». Klub je osnovan kao protuteža Jedinstvu ali i kao nasljeđe prošlosti. Za Radnički su većinom igrali radnici ljevaonice. Oba kluba imaju dobre rezultate, ponovno se razvija veliki rivalitet te su međusobne utakmice glavni događaji u gradu. Jedinstvo i Radnički su igrali u istom rangu kao članovi osječkog podsaveza.Između ta dva kluba često je dolazilo i do nesporazuma jer su igrali na zajedničkom Stadionu kraj Orljave koji je otvoren 27. 07. 1954. (uskoro 60-ta godišnjica) pod imenom Stadion NK Jedinstva. Rad u klubovima nije počivao na stručnim temeljima pa je s vremenom došlo i do stagnacije. Radnički je krajem 1963. bio u krizi zbog loših rezultata a Skupština kluba donijela je 31. siječnja 1964. odluku o prestanku rada. Drugi gradski klub „Jedinstvo“ održao je Skupštinu dva dana kasnije, 2. veljače 1964. i također donosi odluku o prestanku rada ali i odluku o osnivanju nogometnog kluba pod imenom NK „Slavonija“. Najbolji igrači Radničkog prešli su u Slavoniju gdje su nastavili igrati i svi igrači Jedinstva. Nisu svi članovi i navijači Radničkog i Jedinstva s oduševljenjem podržali gašenje svojih klubova i spajanje dva dotadašnja velika rivala u jedan novi klub. Iz tih vremena datira i posprdni nadimak za novoosnovani klub (Joks) koji se kod starijih Požežana zadržao i do današnjih dana. Novi klub je ipak imao odličnu momčad te je prvih godina nakon osnivanja ostvarivao solidne rezultate. Kada je osnovana Slavonija u gradu Požegi su već postojala dva nogometna kluba: Zvečevo i Požega koji su također igrali na Stadionu kraj Orljave ali u jednom rangu niže od Jedinstva i Radničkog. Zvečevo se ugasilo par godina poslije a NK Požega postoji i danas.Pravi razvoj NK Slavonije počeo je kada je za trenera prve momčadi došao mladi stručnjak Dragutin Krizmanić koji je u razdoblju od 1969. – 1978. bio alfa i omega kluba. Krizmanić je planirao i vodio stručnu politiku kluba i trenirao sve kategorije. Punih devet sezona bio je na klupi prve momčadi koju je vodio na 809 utakmica zaredom. U isto vrijeme juniorsku ekipu vodio je 408 utakmica a bio je trener i dvije ekipe pionira koje je vodio na 143 utakmice. Ukupno je te tri kategorije vodio na 1450 utakmica u 9 godina i u tom razdoblju održao je 9800 treninga. Uz pomoć tadašnjeg Saveza sportova i NK Slavonije osnovao je Školu nogometa kroz koju je prošlo oko 9000 djece i mladih raznih uzrasta iz grada i cijele Požeštine.Kroz osam godina rada iz tri juniorske generacije Dragutin Krizmanić selektirao je seniorsku momčad i stvorio generaciju koja je 1977. ostvarila najveći rezultat požeškog nogometa plasiravši se kroz kvalifikacije protiv Jedinstva iz Đakova u Republičku ligu što je bio treći rang natjecanja u državi. U Požegi je u prvoj utakmici Slavonija pobijedila 4:2 a u uzvratu u Đakovu bilo je 0:0. Karusel sa mnoštvom vozila iz Požege pratio je svoje ljubimce na utakmicu u Đakovo gdje je vratar Kozar obranio jedanaesterac. U toj slavnoj generaciji igrali su još i Pasariček, Svoboda, Tomljanović, Podobnik, Fiket, Ribičić, Radišić, Subotić, Brekalo, Bušić, Živković, Trpčić, Pišmiš, Šarić, Kozina, Štefulinac, braća Ferenc, Komljenović, Kokić, Keglević, Leš, Sačer, Zorić, Kurtagić, Tadić, Šulc i Husko. Ta momčad mnogo je trenirala i igrala godišnje oko 90 utakmica što je bila velika promjena i novost u tadašnjem nogometu.Po novom načinu rada Krizmanić je bio inovator i vizionar koji je unaprijedio požeški nogomet i udario temelje sustavnog i planskog rada. U sezoni 1976./1977. na Stadionu kraj Orljave odigrano je 65 utakmica koje je pratilo stotinjak tisuća gledatelja a u Požegi je u prijateljskim utakmicama gostovalo 19 klubova 1. i 2. lige. Najatraktivniji susreti za igrače Slavonije i gledatelje svakako su bili sa klubovima tadašnje velike četvorke. Tako je gost Požege dva puta bio zagrebački Dinamo, te jednom Hajduk (Split), Partizan i Crvena Zvezda (Beograd)U osamdesetim godinama klub se većinom borio za opstanak u Republičkoj ligi a novi veliki uzlet počeo je krajem osamdesetih i početkom devedesetih kada je na mjesto predsjednika došao Vlado Zec. Slavonija je u sezoni 1993./1994. osvojila prvo mjesto u 3. HNL. U sezoni 1994./1995. Slavonija je vodila veliku bitku sa NK Mladosti (Suhopolje) za prvo mjesto u 2. HNL - Sjever. Požega je tada disala za svoju Slavoniju, osnovana je i navijačka skupina „Tornado s Orljave“ a na gostovanju u Suhopolju u utakmici koja je završila 1:1 bilo je oko 300 navijača Slavonije. Slavonija je tada osvojila naslov prvaka i plasirala se u 1. B HNL u kojoj je klub igrao dvije sezone. U sezoni 1996./1997. Slavoniju je jedan bod dijelio od kvalifikacija za 1. HNL. U posljednjem kolu na gostovanju u Dubrovniku kod istoimenog kluba Slavoniji je trebala pobjeda a utakmica je nažalost završila neriješeno. Kvalifikacije je tada kao drugoplasirani klub izborio NK Slaven Belupo koji se uspio i plasirati u 1. HNL te je od tada do današnjih dana stabilan prvoligaš. Slavonija je sezonu završila kao četvrta te je u toj godini bila dvadeseti klub u državi. Iznad 1. B lige bila je tada samo 1. A HNL sa 16 klubova.Kada je nakon desetak godina na čelu kluba, Vlado Zec sredinom 1998. godine otišao iz NK Slavonije, klub je već u sljedećoj sezoni, 1998./1999. iz 3. Hrvatske nogometne lige ispao u 1. Županijsku nogometnu ligu te je po prvi put u svojoj povijesti igrao u rangu s klubovima iz Požeštine. Može se reći da od tada kreće i kriza upravljanja u Slavoniji jer je klub u petnaestogodišnjem razdoblju od 1998. – 2013. promijenio čak devet predsjednika (Branko Skorup, Karlo Gregurić, Željko Čerti, Ante Kolić, Ante Brekalo, Ivan Enjingi, Stjepan Dražetić, Mitar Obradović, Marinko Šarić). Niti jedan od njih nije odradio čak ni cijeli četverogodišnji mandat na čelu kluba (priliku još ima aktualni predsjednik Šarić) te je klub vođen bez ikakve vizije i nekakvog dugoročnog cilja i plana. Iako je i u proteklih 15 godina kao i kroz cijelu svoju povijest Slavonija imala potporu gradskih vlasti, klub je u tom razdoblju samo tri sezone proveo u 2. HNL. Tri godine je bio član 4. HNL, tri sezone je proveo u 1. ŽNL a upravo teče i sedma sezona u 3. HNL.Niti u omladinskom pogonu stvari proteklih godina nisu bile postavljene kako treba iako je bilo povremenih i rijetkih bljeskova a uvjeti na Stadionu Slavonije su skoro identični onima kakvi su bili i na otvorenju, 27. srpnja 1954. godine kada je gostovala FK Mačva (Šabac). Klub od 1998. nastupa pod imenom Športski nogometni klub Slavonija iako bi i taj prefiks trebalo u budućnosti izbaciti te se klub treba vratiti korijenima i nazivu pod kojim je i osnovan tj. kao Nogometni klub Slavonija. Primjereniji naziv od Športskog svakako bi bio i Gradski ili Građanski. NK Slavonija je u svojih pola stoljeća postojanja najveće rezultate ostvarila upravo onda kada je imala kontinuitet na mjestu trenera ili predsjednika jer stalne promjene predsjednika, uprava ili trenera ne mogu donijeti ništa dobroga na duge staze. Jedna godina, dvije ili tri, koliko su trajali pojedini predsjednici u Slavoniji, u životu jednog kluba ne predstavlja gotovo ništa jer za sve dobre i pozitivne stvari je potrebno vrijeme. Pošto je Slavonija institucija ovog grada i prepoznatljivi brand na nivou ne samo regije već i države treba vjerovati da će klub ponovno krenuti uzlaznom putanjom i u skoroj budućnosti biti ponovno ponos požeškog nogometa i sporta. Za tako nešto potrebno je jedinstvo i konsenzus svih sportskih radnika i sportske javnosti Požeštine kako bi klub stao na zdrave noge i kako bi se uz pomoć gradske uprave stvorili svi potrebni preduvjeti od infrastrukture na Stadionu i trening centru na rekreaciji do ustroja omladinskog pogona. Jedino na taj način NK Slavonija će ponovno doći na mjesto koje joj pripada u hrvatskom nogometu.

Jurica Bešlić