Katolici slave Veliku Gospu, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo

Vjernici Katolici proslavljaju svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo - Velike Gospe. Radi se vjerojatno o najstarijem slavlju u čast Djevice Marije, Majke Isusa Krista - sina Božjega, ukorijenjena u tradiciji kršćanske prakse, podržana Učiteljstvom i definirana kao jedna od četiri marijanske dogme.

Iako Sveto pismo izravno ne spominje Marijino tjelesno uzašašće, neki odlomci (Pjesma nad pjesmama, Lk 1,28.42, Otk 12,1) podupiru vjeru u njezino posebno dostojanstvo. Rani apokrifni spisi poput De transitu Mariae i svjedočanstva sv. Ivana Damaščanskog prenose predaju o Marijinoj smrti, ukopu u Getsemaniju i nalazu praznog groba, što se tumačilo kao Isusov čin uzimanja majke na nebo.

Naslov i ideja Marijinog sna je formalnije poznat kao Usnuće Marijino. (Usnuće dolazi od latinske riječi dormire, što znači spavati.) Naslov Usnuće može biti pogrješan jer se čini da se više usredotočuje na Marijinu smrt i ukop. Međutim, vjerovanje koje okružuje usnuće nerazdvojivo je povezano s uznesenjem naše Blažene Majke, tijelom i dušom, na nebo.

Liturgijsko slavlje potječe s Istoka, a prvi pisani trag o 15. kolovoza kao Danu Marije Majke Božje nalazi se u jeruzalemskom lekcionaru iz 5. stoljeća. Blagdan se proširio Bizantskim Carstvom, a na Zapad dolazi u 6. stoljeću, da bi ga papa Sergije I. učinio glavnim blagdanom. Papa Lav IV. dodao je oktavu 847. godine.

Tijekom srednjeg vijeka teolozi poput Tome Akvinskog, Antuna Padovanskog i Alberta Velikog promicali su vjeru u Marijino uznesenje. Papa Pio V. potvrdio je blagdan u misalu 1570., a vrhunac je dogmatska definicija pape Pija XII. 1. studenoga 1950. u konstituciji Munificentissimus Deus, kojom proglašava da je Marija, po završetku zemaljskog života, uznesena tijelom i dušom u nebesku slavu.

Marijino uznesenje nije samo njezina nagrada, nego i znak nade za sve vjernike, predokus vlastitog uskrsnuća i vječnog života. Marija, savršeni model učeništva, na to odgovara zahvalnošću koja odjekuje u njezinu Magnificatu. Marija je znala da je Bog učinio velike stvari za nju i bila je zahvalna. Naš je izazov izraziti jednaku zahvalnost Bogu za ono što primamo u svakodnevnom životu, kako za tuge tako i za radosti. Marija, Žalosna Majka, zahvalila je Bogu i dobila posebnu povlasticu uskrsnuća. Marijina uloga Bogorodice i dostojanstvo njezina života čine Uznesenje njezinim privilegijem jer ona nastavlja služiti kao savršeni model učeništva za sve vjernike.

izvor: hkm.hr