Čudna imena u još čudnijim vremenima: Dok mi gladujemo, hranu nam uništavaju stranci!
28.7.2023. | 05:16
Mandarić Ante
Pregleda: 7678
Čudna imena u još čudnijim vremenima: Dok mi gladujemo. hranu nam uništavaju stranci!
(FOTO: 034)
Iako mislim da već svi znaju, no da ipak odmah u uvodu napomenem kako nisam Slavonac, nego Dalmatinac (točnije Šperac), ali sljedeću situaciju dosad nisam doživio.
Dakle, u malom gradiću Požegi, poznatoj po svojoj osebujnoj političkoj sceni i raznim politički ekshibicijama, dogodile su se još dvije nadasve apsurdne situacije.
Lucija Palavra, gospođa iz Švicarske, otprije poznata narodu u Požegi i okolici po svojim posebnim stavovima, u Milanovcu, Ugarcima i ostalim selima posjeduje cca 60-80 hektara zemlje na kojoj je pokušala saditi lješnjake i ostalo ekološko bilje. Osim po stavovima, gospođa je poznata i po tome što su joj sezonski radnici bili potrošna roba, pa je radnike tražila putem oglasa diljem Hrvatske (oglasi za posao su se mogli viđati diljem Zagreba gdje je također bila u potrazi za modernim robovima) jer svoje žrtve više nije mogla naći u lokalnim ljudima.
Upravo ova Lucija Palavra na svojoj zemlji ima posađenih oko 25-30 hektara pšenice koju je odlučila MALČIRATI, a ne ovršiti!! U tu priču nismo naivno povjerovali, te smo gospođu kontaktirali telefonski večeras oko 20 sati. Pitali smo ju je li istina da će se tih 30-ak hektara pšenice uništiti unatoč činjenici da je za nju dobila poticaj, i to uvećani jer se radi o ekološkoj proizvodnji, a odgovor koji smo dobili glasio je ovako:
"To je moja zemlja i mogu s njome i urodom raditi što ja želim, bez obzira na to što sam na nju dobila poticaj, neću nikome dozvoliti da na meni zaradi jednu kunu ili euro, već ću radije uništiti sav prinos i zbog toga je točno da sam naredila da se sav urod malčira".
Uvjereni smo kako je ta odluka neće nimalo financijski zaboljeti jer dolazi iz dosta imućne obitelji. Suprug je vlasnik tvornice čokolade koja se doista zalaže za ekološku proizvodnju, a je li on upoznat s "akcijama" svoje supruge u Hrvatskoj, ne znamo, no možemo potvrditi da će uskoro saznati jer prema našim saznanjima pojedini nacionalni mediji pripremaju upite vezane za spomenutu situaciju.
Moralno pitanje koje se postavlja u ovakvoj situaciji jest; Je li to uništavanje hrane koje je subvencionirana doista moralno? Što društvo misli o tome?
Još jedna situacija vezana za strance i njihove biznise u Požegi odvija se samo 5 kilometara dalje od ove. Doista čudni ljudi, čudnih imena kupili su ovdje zemlju da bi na njoj zasadili paulovniju, zaposlili su nekoliko ljudi, a problem je nastao kad su ti ljudi tražili zasluge za svoj rad i trud (čitaj "crnčenje"). Čudna imena su na taj zahtjev reagirala tako što su svim radnicima dali kolektivni otkaz, a u svoju su proizvodnju doveli (ne možemo reći zaposlili) ljude od kojih 98% nije prijavljeno.
Opet moralno pitanje koje se postavlja samo od sebe: Je li normalno dati kolektivni otkaz nekoliko zaposlenih ljudi te ih zamijeniti s neiskusnim ljudima koji rade "na crno"? Opet, neka društvo samo odluči o moralnosti ovakvog postupka.
Ovdje je također važno napomenuti da ta tvrtka također ima nekoliko hektara posađene pšenice i ječma koji također nisu ovršeni jer je gazda svima podijelio otkaze, a nije se potrudio naći ljude koji će taj posao odraditi.
Opet neki stranac uništava hranu, a hoće li njegovim investitorima biti povoljan taj potez, pokazat će vrijeme kad se o ovome bude pisalo i u Švicarskoj, Bavarskoj itd.
Dakle, zaključak bi bio da čudni ljudi, čudnih imena haraju po Slavoniji i tradiciji usprkos, uništavaju urode i hranu te smatraju ljude robotima koje iskorištavaju kao robove. Na ruku im to ide jer narod u Slavoniji nema izbora, pa gotovo uvijek budu žrtve koje se daju iskoristiti, ali samo na neko vrijeme.
Njemačka nas nije pobijedila u Drugom svjetskom ratu, no izgleda da u ovom hladnom ratu sa zemljom hoće, a to će rezultirati uništavanjem Slavonije do temelja.
