Kockaju do zadnje lipe, traže pomoć tek kad ne mogu dalje
Igre na sreću
(FOTO: Glas Slavonije)
Krajem siječnja Financijska agencija (Fina) objavila je podatke u kojima navodi kako je Hrvatska lutrija u razdoblju od 2001. do 2016. godine udvostručila prihode.
Broj građana koji sreću traže u kladionicama i kockarnicama sve je veći, a brojni stručnjaci upozoravaju kako je riječ o epidemiji ovisnosti o kocki i igrama na sreću. Procjenjuje se da ih je u Hrvatskoj više od 50 tisuća, a broj i dalje raste.
Prema podatcima prikupljenim u Registru godišnjih financijskih izvještaja, u razdoblju od 16 godina najmanji broj pravnih i fizičkih osoba, obrta, obveznika poreza na dobit, u djelatnosti kockanja i klađenja bio je u 2016. godini, njih 68, a najveći u 2008. godini - 99. Najviše zaposlenih u toj djelatnosti bilo je 2008. godine - 7664, što je gotovo četiri puta više u odnosu na broj zaposlenih 2001. godine kada je bio 1941 zaposleni. U 2016. godini ostvareno je nešto manje od 2,7 milijardi kuna ukupnog prihoda, što je najveći ostvareni ukupan prihod u proteklih 16 godina, čak 301,6 posto više u odnosu na najmanji iznos ostvarenog prihoda u 2001. godini.
Pozitivne emocije
Igranje igara na sreću, kako navodi u elaboratu “Igranje na sreću u hrvatskom društvu”, istraživanja provededenog u okviru Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, voditeljica projekta, doc. dr. Renata Glavak Tkalić, poznato je u gotovo svim društvima u povijesti, a i u suvremenom je društvu zadržalo značajnu privlačnost.
“Temeljno je obilježje igranja igara na sreću ulaganje određene novčane svote ili druge vrijednosti u događaj s neizvjesnim ishodom kako bi se stekla materijalna korist. Smith i Wynne navode četiri osnovna obilježja igranja igara na sreću: preuzimanje rizika; sudjelovanje najmanje dvaju aktera; neki akteri dobivaju, a neki gube; radi se o svjesnoj, namjernoj i dobrovoljnoj aktivnosti. Jedno od glavnih obilježja takvog svjesnog rizičnog ponašanja pozitivne su emocije do kojih dovodi igranje igara na sreću te mogućnost stjecanja materijalne koristi na lak način. Međutim, značajan interes za igranje igara na sreću rezultat je i poticajnog okruženja koje nudi povećan broj mjesta gdje se igre na sreću mogu igrati (primjerice sportske kladionice), ali i razvoja novih tehnologija koje omogućuju igranje igara na sreću i iz vlastitog doma”, stoji u tom istraživanju.
Da je tome tako potvrdila nam je u kratkom razgovoru i psihijatrica, dr. Ljiljana Škrinjarić. Na naš upit što ljude vuče k igrama na sreću, kaže: “Kad ljudi negdje traže izlaz – traže ga u sreći. I to je tako jer puno stvari oko njih izgleda deprimantno. Što je čovjeku teže, to mu više treba izlaz, a on ga neće tražiti u pravim stvarima, nego u stvarima koje ga zapravo još više vode u lošu situaciju”, kaže dr. Škrinjarić.
Tomislav Mišetić, predsjednik Udruge Ne-ovisnost, iza koje je 15 godina ustrajne borbe sa svim oblicima ovisnosti, napominje da je ovisnost o kocki i igrama na sreću teško detektirati dok sami ovisnici ne potraže pomoć jer su, kako kaže, socijalno neupadljivi.
- Tek kad se nađu u totalnom kolapsu, onda traže pomoć. Mi ih u terapijskoj zajednici u Vrbici u ovom trenutku imamo četvoricu. Međutim, imamo ih puno na savjetovanju. Svakodnevno nam se netko javi u potrazi za savjetom, kaže Mišetić. U posljednjih tjedan dana, kaže, bila su četvorica na savjetovanju, a svi su ovisni o igrama na aparatima.
- Rulet i aparati su ono na čemu ljudi najbrže potonu, tu je najveći odljev novca i najviše nam se javljaju s tim problemom, nešto manje kladioničari - dodaje Mišetić.
Glavnina programa liječenja ovisnika o kocki i igrama na sreću, kaže, jednaka je onom o drogama.
Ovisnost
- Mehanizmi su vrlo slični kod svih ovisnosti. Ima doduše nekih specifičnosti koje su usmjerene izrazito na kockare. Naime, oni svi imaju kognitivnu distorziju, pomaknuto razmišljanje da kockanjem mogu zaraditi, da imaju kombinaciju u glavi kojom mogu pobijediti. Velika većina njih uvjerena je da mogu svojim znanjem, iskustvom i nekim kombinacijama izaći na kraju kao pobjednici. Dosta se energije i vremena troši upravo na to da se razbije ta njihova iluzija. Ostalo je sve vrlo slično, sudjeluju u grupnom radu, integralnom radu, radnoj terapiji, dobar dio njih je prilično dobro strukturiran, nemaju nedostataka u smislu socijalnog funkcioniranja kao što to imaju heroinomani - pojašnjava Mišetić.
U elaboratu Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prikazani su rezultati istraživanja iz 2015. godine. Prvo istraživanje igranja igara na sreću u općoj populaciji Republike Hrvatske provedeno je 2011. godine na reprezentativnom uzorku građana u sklopu projekta “Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske”, a u ovoj publikaciji prikazani su rezultati drugog istraživanja. Ono donosi i zanimljive postotke.
S obzirom na obrazovnu strukturu, među osobama koje su igrale igre na sreću najviše je bilo onih sa završenom srednjom školom, i to 65,9 posto (preciznije, sa završenom četverogodišnjom srednjom školom bilo ih je 44 posto, a sa završenom dvogodišnjom ili trogodišnjom 21,9 posto), zatim slijede osobe s visokom naobrazbom, kojih je bilo 17 posto, dok je završenu osnovnu školu imalo 6,7 posto, a bez osnovne škole ili s nepotpunom osnovnom školom bilo je 0,9 posto ispitanika.
Ukupan udio kategorija zaposlen, samozaposlen i privremeno zaposlen iznosi 59,6 posto, zatim po udjelu slijede učenici i studenti (12,9 posto), pa nezaposleni (11,9 posto) te umirovljenici (11,7 posto), a ostale kategorije bile su znatno slabije zastupljene, sve ispod tri posto.
