Kronologija jada i bijede Požeško-slavonske županije
Ronko župan- arhiva
(FOTO: jutarnji.hr)
Ovaj članak je iz 2006. godine kad je Ronko bio župan Požeško-slavonske županije te opisuje početak pada velikog gazde Vlade Zeca i Ronkovu umješanost u ove radnje. Istina, članak je malo poduži, no pročitajte ga, vrijedit će znati kako je ova naša Zlatna dolina počela propadati.
Članak prenosimo u cijelosti s Jutarnjeg.hr:
Reprogramirali smo dugove i Požeško-slavonska županija opet može funkcionirati - rekao je slavodobitno župan Zdravko Ronko s govornice u središnjici SDP-a početkom listopada i prepustio riječ stranačkom tajniku Igoru Dragovanu i bivšem potpredsjedniku Vlade za gospodarstvo Slavku Liniću.
- Ministar Šuker laže - stali su optuživati Dragovan i Linić dok je Ronko već napuštao stranačke prostorije. Žurilo mu se, rekao je, na sastanke s bankarima od kojih je tražio da mu oproste, prolongiraju, reprogamiraju ili već nekog vraga smisle za dugovanja koja su nastala u doba bivšeg župana Ante Bagarića (HDZ) i njegova koalicijskog partnera, mjesnog tajkuna Vlade Zeca, koji se, prvo u dresu HDZ-a, a kasnije kao nositelj vlastite nezavisne liste, uspio nametnuti za predsjednika županijske skupštine.
- Laž je da Ronko nije poduzeo ništa da spriječi blokadu županije - počeo je Dragovan s nabrajanjem navodnih ministrovih laži. - Laž je i da je Ronko ranije mogao deblokirati županijska sredstva jer puna tri mjeseca nije mogao doći do Šukera i do nekog iz Vlade. Nije točna ni Šukerova izjava da se županija ne može blokirati, a najveća je laž da HDZ nije znao za kriminal u Požeško-slavonskoj županiji jer ga je i sam zataškavao, a njihova je zastupnica u Saboru nekoliko puta upozoravala na izdavanje protuzakonitih jamstava - zaključio je Igor Dragovan, najizgledniji kandidat za nositelja liste u V. (požeško-slavonskoj) izbornoj jedinici.
Blokada
- Čelništvo SDP-a čestita vijećnicima Županijske skupštine na odluci o isplati plaća i deblokadi županije te osuđuje Ministarstvo financija, kao i čitavu hrvatsku vladu, koja taj problem nije htjela riješiti i zbog političkih je ciljeva ugrozila sigurnost građana Požeško-slavonske županije - nadovezao se Slavko Linić, jedan od kreatora zakona o fiskalnoj decentralizaciji koji je stupio na snagu nakon izbora 2000. i koji je, zapravo, omogućio požeškim momcima da si međusobno pomažu mjenicama, jamstvima, pozajmicama, cesijama i kreditima, a da o tome nitko drugi ne mora ništa znati.
Nije, naravno, problem u zakonu, nego u načinu na koji su ga mjesni političari shvatili. U nalazu Državne revizije za 2004. godinu, kojim je poslovanje Požeško-slavonske županije ocijenjeno negativno, kao i u godini prije toga (2003.), stoji da "Županija financijskim sredstvima odnosno imovinom nije upravljala s brigom dobrog gospodara" te da "takvo raspolaganje sredstvima u budućnosti može imati za posljedicu nemogućnost potpunog i ravnomjernog zadovoljavanja javnih potreba koje su dane u nadležnost jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave".
POŠTEĐEN: Dugovi su nastali u vrijeme HDZ-ova župana Bagarića, kad je i Ronko kao oporbeni vijećnik počeo karijeru. Promjena vlasti 2000. koincidirala je s početkom Zecovih financijskih problema
GLAVNI IGRAČ:Najveći dio prie koju župan Zdravko Ronko pokušava preokrenuti u korist Požeško-slavonske županije odvijao se oko vlasnika tvrtke Kamen Ingrad Vlade Zeca
U 2005. to se i potvrdilo, a ove godine napokon i kulminiralo. Požeško-slavonska županija upisala se u povijest kao prva jedinica regionalne samouprave u Hrvatskoj čiji je žiroračun bio blokiran punih šest mjeseci.
Pola godine, dakle, županijski službenici nisu dobili plaće, pola godine u Županiji se nije radilo apsolutno ništa, građani nisu mogli ostvariti pravo na samoupravu, poljoprivrednici nisu dobivali subvencije i poticaje, županijski projekti (od kojih je dio trebala sufinancirati Europska Unija) većinom su propali, a u tih pola godine Požeštinom je zavladala opća psihoza.
Tamošnja policija i Općinsko državno odvjetništvo zatrpani su međusobnim prijavama Ronka i "njegovih ljudi" protiv Bagarića i "njegovih ljudi" za financijske malverzacije, praćenja, provociranja, prijetnje i utaje, sve do pedofilije i tužbe protiv države koju ju je Ronko kao aktualni župan podnio tražeći nadoknadu odnosno povrat novca što ga je bivši župan Bagarić, navodno, prokockao sa Zecom (koji mu je kao predsjednik Županijske skupštine formalno bio nadređen) te time Županiji nanio štetu od, kako tvrdi Ronko, 286 i pol milijuna kuna.
Tko uopće može zamisliti toliki iznos? Gdje je taj novac završio? Kakvim se računom došlo do tog iznosa? Treba li ga vratiti država i zašto? Postoji li uopće ili je riječ samo o vrijednosnim papirima izdanima bez ikakva pokrića kako bi se lažno prikazivala veća vrijednost i financijska moć tvrtke Kamen Ingrad i njezinih tvrtki kćeri u vlasništvu Vlade Zeca? Je li županija doista trebala proći kroz polugodišnju blokadu ili su se stvari mogle riješiti bezbolnije, ali i s puno manje pompe i političke reklame?
Odgovori na ova pitanja kudikamo su složeniji nego što se čini na prvi pogled. Svatko o njima, naime, ima drukčije mišljenje.
Pitate li Ronka i SDP, koji je Bagarića (HDZ) kazneno prijavio za nezakonito izdavanje mjenica, jamstava i pozajmica privatnom trgovačkom društvu (Kamen Ingradu, op. a.) od 2002. do 2005., što trenutno na temelju nalaza Državne revizije (koje je za to razdoblje bilo negativno) ispituje Državno odvjetništvo - glavni krivac za bankrot županije je Anto Bagarić i HDZ koji ga, navodno, štiti.
Pitate li Bagarića i HDZ - priznat će da su se ogriješili o zakon, ali će odgovornost za nastala dugovanja podijeliti s Vladom Zecom i njegovim tvrtkama, a za stečaj županije s Ronkom i njegovim otezanjem pri rješavanju problema.
Test
Pitate li, pak, nezavisne financijske stručnjake, otkrit će vam da su za dugovanja krivi svi po redu - od lokalnih političara koji su se zaduživali bez znanja države, a nerijetko i mimo zakona, do državnih institucija koje nisu na vrijeme djelovale da to zaustave - ali da se stečaj Županije mogao spriječiti jednim telefonskim pozivom.
I tek tada vam više ništa neće biti jasno.
Da bi se uistinu shvatilo što se događalo u Požeško-slavonskoj županiji - koja je, eto, postala ogledni primjer za političku korupciju, a time i test za ovu vladu koja se, prema zahtjevu Europske Unije, nakon izručenja Ante Gotovine najprije treba pozabaviti njezinim iskorjenjivanjem - potrebno se vratiti desetak godina unatrag. Jedino se kronološki, naime, može sagledati sva sila protuzakonitih i mutnih poslova koje su tamošnji političari, bez obzira kojoj stranci pripadali, činili kako bi pogodovali svojem i interesima svojih prijatelja.
Godine 1990. Vlado Zec bio je direktor kamenoloma u Velikoj, zapošljavao oko 270 ljudi i sjedio u tadašnjem Izvršnom vijeću grada Požege; Anto Bagarić, bivši nacionalno osviješteni sindikalist, ulazi u HDZ i daje se u organizaciju obrane Pakraca i Lipika, gdje je bio i načelnik Kriznog stožera; Zdravko Ronko, također bivši sindikalist i član KPJ, radi kao viši ekonomist u požeškoj Poreznoj upravi i politički je neaktivan.
Godine 1993. u državi se ustrojavaju županije kao jedinice regionalne samouprave, Anto Bagarić postaje župan, Vlado Zec, koji je u međuvremenu potpisao pristupnicu HDZ-u, kao vijećnik ulazi u Županijsko poglavarstvo, a Ronko i dalje hvata utajivače poreza i smišlja privatni biznis. Već 1994. osnovao je tvrtku Primo-Ronchi za knjigovodstvene usluge i financijsko savjetovanje, a nekako istodobno osjeća i poziv politike te pristupa SDP-u, gdje brzo napreduje do mjesta predsjednika Gradske organizacije.
Godine 1997. nakon lokalnih izbora Anto Bagarić i dalje je župan Požeško-slavonske županije, Vladu Zeca (još člana HDZ-a i vlasnika tvrtke Kamen Ingrad, koja je u međuvremenu postala jedan od najvećih gospodarskih subjekata u županiji) imenuje dožupanom za gospodarstvo, a Ronko kao oporbeni vijećnik ulazi u Gradsko vijeće Požege (u kojem je i danas) i nastavlja se baviti privatnim knjigovodstvenim biznisom.
Godine 2000., nakon smrti predsjednika Tuđmana i poraza HDZ-a na siječanjskim parlamentarnim izborima, mijenja se i situacija u Požeško-slavonskoj županiji. Na promjene nije utjecala samo i sama promjena državne vlasti nego i završni račun tvrtke Kamen Ingrad, koja se, ponajprije zbog pretjeranih ambicija svojeg vlasnika, dožupana za gospodarstvo, našla u financijskim problemima.
Vlado Zec, tada opsjednut idejom da u Velikoj sagradi stadion za 10.000 ljudi i od trećerazdrednog nogometnog kluba Kamen Ingrad napravi prvoligaša, ispisuje se iz HDZ-a i osniva nezavisnu listu s kojom na županijskoj razini ulazi u koaliciju s HDZ-om te postaje predsjednikom Županijske skupštine.
Kada je, dvije godine kasnije, Zec s istom nezavisnom listom, ali ovaj put na razini grada Požege, ušao u koaliciju prvo s lokalnim HSS-om, a nedugo potom i sa SDP-om, Zdravko Ronko postao je gradonačelnik, a Zec je počeo živjeti izreku "politika je kurva". U njegovoj režiji spleo se političko-interesni čvor koji Požeštinom vlada do danas.
Priča o Požeško-slavonskoj županiji zapravo je priča o tome kako je jedna jedina tvrtka, odnosno njezin vlasnik, političkim vezama i manipulacijama uspjela pobijediti i samu državu.
Politički, dakle, Zec na županijskoj razini koalira s HDZ-om, a na gradskoj sa SDP-om. Obje strane, međutim, podredio je svojim ekonomskim interesima.
Kao vlasnik "zlatnog rudnika", najvećeg slavonskog kamenoloma iz kojeg se godišnje iskopa oko milijun prostornih metara kvalitetnog kamena i na koji su oko bacili austrijski Strabag i našička Nexe grupa, bio je u prilici konkurirati na svim županijskim i gradskim natječajima za izvođenje građevinskih radova, a najčešće je na njima i pobjeđivao iako je bilo i povoljnijih ponuđača.
Godina 2002. slobodno se može proglasiti godinom u kojoj je počeo kraj i Kamen Ingrada, ali i Požeško-slavonske županije. Tada je, naime, Požeško-slavonska županija, bez suglasnosti Županijske skupštine, izdala prvo jamstvo Županijskoj upravi za ceste (ŽUC-u) u visini od 24 milijuna kuna sa 6 posto kamate na 15 godina uz poček od dvije godine. Takvo jamstvo izdano je u skladu s promijenjenim Zakonom o izvršavanju državnog proračuna, kojim se dopušta mogućnost da tijela regionalne samouprave mogu dati suglasnost za zaduživanje trgovačkim društvima čiji su osnivači bez prethodne suglasnosti Vlade, no kako je doneseno i bez suglasnosti Županijske skupštine, banka ga nije morala prihvatiti. Župan Bagarić osobno je potpisao zadužnicu u visini tog iznosa, koja je sjela na naplatu 10. svibnja ove godine i blokirala županijski račun. Ministarstvo financija, pak, za to je jamstvo službeno doznalo tek u travnju 2005.
Županijsku upravu za ceste osnovala je, 1997., sama Županija, ali kao samostalni pravni subjekt koji ostvaruje i raspolaže prihodima. U nadležnosti ŽUC-a bila je gradnja županijske prometne infrastrukture, a izvođač radova i dobavljač materijala bio je, uglavnom, Kamen Ingrad.
MREŽA: Ronko je kazneno prijavio Bagarića zbog nezakonitog izdavanja mjenica Vladi Zecu; protiv Ronka je podnesena kaznena prijava za istu stvar
Godine 2003. Vlada zaprima zahtjev župana Požeško-slavonske županije Ante Bagarića o davanju suglasnosti za zaduživanje za gradnju i rekonstrukciju županijskih cesta u iznosu od 15 milijuna kuna, ali zbog zakonske odredbe da ukupno godišnje zaduženje Županije ne smije premašiti 20 posto osnovnih prihoda u protekloj godini, Vlada - ne znajući za već izdana jamstva od 24 milijuna kuna - izdaje suglasnost za kredit od 11 milijuna kuna uz kamatu od 4,55 posto na deset godina uz poček od godine dana.
Ceste
Projekt cestogradnje težio je ukupno 45 milijuna kuna: 20 milijuna obvezale su se uložiti Hrvatske autoceste, za 24 milijuna županija je izdala jamstva, od čega je 11 milijuna kreditom preuzela na sebe, a 12 milijuna proslijedila ŽUC-u. Županiji se novac trebao vratiti kroz proračune općina i gradova koji su trebali platiti proporcionalno dužini prometnice koja je obnovljena u sklopu projekta. Grad Požega, primjerice, po toj je računici trebao platiti dva milijuna i 800 tisuća kuna.
Kamen Ingrad radio je punom parom, a Vlado Zec usporedo je - navodno o vlastitom trošku - ostvarivao dječački san: da mu na gostovanja u rodno selo dolaze prvoligaški klubovi, Torcida, Armada i Bad Blue Boysi i ondje gube utakmice od njegova nomogetnog kluba.
Na žalost, taman kad mu se želja u potpunosti ostvarila, kad je na stadionu za 10.000 ljudi što si ga je sagradio u općini gdje ne živi ni 1700 obitelji njegov Kamen-Ingrad ugostio njemački Schalke 04, Vlado Zec je gotovo pa iz svečane stadionske lože morao u zatvor.
Stadion u Velikoj knjigovodstveno vrijedi 165 milijuna kuna, no stvarna mu je vrijednost kudikamo niža jer Zecov klub nije plaćao zakupninu, a po sezoni je trošio oko 12 milijuna kuna. Otprilike onoliko koliko je, poprilici, isisano što iz općinskog, što iz gradskog, a što iz županijskog proračuna.
Općina Velika Zecu se nadavala mjenica i jamstava za kredite do te mjere da su se vjerovnici uknjižili čak i na javne površine poput groblja ili općinskog zemljišta s raspelom u sredini. Grad Požega, pak, iz stečajne mase Kamen Ingrada potražuje 11 milijuna za komunalne doprinose i neaktivirane mjenice, a Županija 18 milijuna kuna, od kojih je 7 milijuna i 700 tisuća potraživanje same institucije, a razliku dijele banke kao regresni dužnici.
Tek kad se stvari tako razlože, vidljiv je put kojim se novac kretao iz državne u privatnu blagajnu.
Sukob interesa
Gotovo da i nema banke u Hrvatskoj koja nije proknjižila koju mjenicu ili cesiju Općine Velika, Grada Požege ili Požeško-slavonske županije izdanu privatnom trgovačkom društvu Kamen Ingrad. Model je bio jednostavan: svaka nova mjenica ili pozajmica bila je odobrena kako bi se njome otkupila ona prethodna. Zec je tu vješto manipulirao: od stranački slijepo lojalnog Bagarića u Županiji je napravio majmuna uvjerivši ga da pozajmice uzima za plaće radnicima kamenoloma, (koji je deset mjeseci bio u blokadi jer državi nije platio koncesiju za vađenje kamena iz Parka prirode), a kako se Ronko kao požeški gradonačelnik pokazao lukavijim protivnikom, s njim je šurovao.
Đurđica Kristić, ekonomistica Kamen Ingrada, koja sa Zecom i bivšim ravnateljem ŽUC-a sjedi u požeškom istražnom zatvoru, u siječnju je napisala sudu da želi promijeniti iskaz i detaljno opisala poslovanje s Gradom Požega u vrijeme kad je gradonačelnik bio Zdravko Ronko te predložila njegovo saslušanje. U svom prvom iskazu, tvrdi, to je prešutjela jer je "taj iskaz dala pod pritiscima na nju osobno i na nanošenje štete tvrtki Kamen Ingrad". Makar ga direktno ne proziva, daje naslutiti kako joj je prijetio upravo Ronko.
Grad je Kamen Ingradu izdavao prazne mjenice, a Đurđicu Kristić se tereti da ih je - bez znanja i odobrenja Grada - sama ispunjavala. Da to nije istina, Kristić dokazuje izjavljujući: "Osobno sam gospodinu Ronku predavala pregled založenih mjenica s iznosima, datumima dospijeća i bankama kod kojih je stvorena obveza, kako bi se moglo pravodobno osigurati sredstva za plaćanje izvedenih radova za podmirenje obveze prema bankama".
Pojednostavljeno, Ronko je znao za svaku od 48 mjenica koliko ih je kao požeški gradonačelnik izdao Kamen Ingradu, a nekad je, zaobilaznim putem, preko poduzeća Vodoprivreda - koje je Vlado Zec privatizirao kupivši 15 posto dionica od Županije, a ostalo od radnika Vodoprivrede - ugovorom o cesiji otkupljivao gradske mjenice koje je sam izdao te ih potom uništavao.
Ronko će, naravno, sve to poreći, ali je priznao da je od Kamen Ingrada u rujnu 2003. kupio dva stana ukupne površine stotinjak četvornih metara za 75.000 eura što ih je, uz pomoć roditelja koji su založili svoj stan u Osijeku, kreditom pozajmio od Slavonske banke. Nakon stečaja Kamen Ingrada Slavonska se banka uknjižila na zgradu, ali kako je Ronko njihov komitent, svoje potraživanje nije prijavljivao u stečajnu masu Kamen Ingrada. Tvrdi da su stanovi njegovi i da ih otplaćuje kreditom, no kad je to izjavio pred sudom (u sporu koji su protiv Kamen Ingrada vodile dvije obitelji koje su Ronkove stanove kupile i platile prije Ronka), nije imao dokaz otplate anuiteta. Navodno, kredit je gotovinom zatvorila upravo Đurđica Kristić. To je bio znak zahvalnosti Vladi Zecu za usluge "koalicijske suradnje".
Godine 2005. na lokalnim je izborima opet pobijedio Bagarić, u koaliciji s pravašima, umirovljenicima, DC-om i HSLS-om. SDP i HSS s ukupno tri vijećnika manje bili su oporba. Ronko je kao nositelj liste SDP-a postao član Županijske skupštine. I dalje je ubirao zaradu od knjigovodstvene tvrtke koju je, formalno, prenio na odvjetnicu jer - kako tumači - isprva gradonačelnici nisu potpadali pod zakon o sukobu interesa, a kad se to dogodilo, njemu nitko od pravnika zaposlenih u gradskoj upravi nije na to ukazao. Nakon kaznene prijave koja ga anonimno tereti za sukob interesa, Ronko je - ali tek u proljeće ove godine - tvrtku napokon prodao, navodno posve neovisnom vlasniku.
Nastupilo je poslijeizborno natezanje, trgovalo se vijećnicima, manipuliralo njihovim mandatima, vladajuća koalicija nikako se nije mogla dogovoriti o proračunu, Kamen Ingrad je bio sve zaduženiji, a protiv Vlade Zeca u Državnom se odvjetništvu nanizalo dvadesetak prijava. Nakon što je lani u rujnu Vlado Zec uhićen zbog nelegalnog poslovanja sa ŽUC-om koji mu je kao županijsko poduzeće također davalo mjenice i zadužnice bez pravne osnove te ostalo bez 25 milijuna kuna, županijska je vlast pukla na raspravi o proračunu i raspisani su novi izbori.
Milan Ivanko, ravnatelj ŽUC-a, u stečajnu je masu Kamen Ingrada prijavio oko 80 milijuna kuna potraživanja, a suđenje čeka u pritvoru sa Zecom i Đurđicom Kristić.
Na ponovljenim izborima Ronko je kao nositelj SDP-ove liste uvjerljivo pobijedio HDZ, kojem je, ponajviše zbog afere Zec, naglo pala popularnost među dotad uvijek odanim mještanima. Bagarić je u veljači razriješen dužnosti, na njegovo je mjesto došao Vladin povjerenik, a kraće je vrijeme i Gradom Požegom upravljao povjerenik. Zadaća im je, uz ostalo, bila i preispitivanje poslovanja.
Igor Dragovan: "Spašavat će SDP-ov obraz u Požegi "
Slavko Linić: 'Njegov' zakon omogućio je makinacije mjenicama
Županijski povjerenik upozorio je Vladu na činjenicu da Županiji za normalno funkcioniranje hitno treba 67 milijuna kuna. Ravnatelj ŽUC-a Milan Ivanko, tada još na slobodi, pred televizijskim je kamerama u zgradi Gradskog poglavarstva, navodno na nagovor budućeg župana Ronka, pročitao pripremljen tekst kojim predlaže stečaj ŽUC-a, koji je Trgovački sud u Slavonskom Brodu - upravo zbog sumnji u zakonitost postupka - odbio prihvatiti.
Slavonska banka na sam spomen stečaja šalje opomenu ŽUC-u i Županiji te podsjeća da duguju tri rate kredita koji su podigli za cestovnu infrastrukturu i da će, ne plate li ih na vrijeme, biti prisiljena aktivirati zadužnicu iz 2002. godine kojom je Bagarić jamčio vraćanje 24 milijuna kuna.
Kako su u istom projektu ubrzane gradnje cesta sudjelovale kao jamac ŽUC-u, i Hrvatske autoceste (HAC) odmah su se javile Slavonskoj banci tražeći reprogramiranje kredita. Isto je, tvrdi ministar Šuker, mogao učiniti i Ronko kao župan kad je vidio da mu na naplatu dospijevaju tri rate kredita ukupne vrijednosti od dva milijuna i 240 tisuća kuna. Od datuma bankovne opomene (27. travnja), u kojoj stoji da će "u roku od 8 dana aktivirati zadužnicu", do same aktivacije i potpune blokade županijskog računa (10. svibnja) prošlo je, međutim, 14 dana. U tih 14 dana Slavonska je banka bila spremna pregovarati sa Županijom, ali nitko joj se nije javio.
Opcije otvorene
Na konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine 12. svibnja Ronko službeno postaje župan, odmah ukida 17 radnih mjesta, smjenjuje ravnatelje županijskih ustanova i jednostavno evidentira financijsku blokadu Županije. Tvrdi da ne može učiniti ništa ne odobri li mu država novo zaduženje dok, zapravo, poput kakvog političkog ekshibicionista testira do koje granice može ići. Kao župan vrijeme provodi kreirajući sanacijski plan, cijelo vrijeme računajući na proračunska sredstva, ali zaboravlja postupiti prema Ovršnom zakonu, koji "ne dopušta ovrhu novčanih sredstava jedinica lokalne uprave i samouprave ako je taj novac nužan za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba" i, prema odredbi članka 204., uložiti prigovor sudu.
Druga mogućnost za deblokadu bila je da ŽUC, kao pravna osoba, u banci dogovori reprogram zaduženja. Ronko je, međutim, napravio nešto treće. Prema njegovu tumačenju, da Bagarić nije potpisao zadužnicu, odgovarao bi ŽUC, a ovako je sav dug na Županiji kao osnivaču.
U nekoliko javnih konfrontacija Ronko se nije uspio složiti s ministrom financija Ivanom Šukerom (kojega optužuje da je zataškavao Bagarićev kriminal) o tome čiji je to kredit i treba li ga vratiti država, Županija ili ŽUC, a naposljetku se uhvatio za rečenicu koju ju je Šuker izgovorio u emisiji "Otvoreno" i, kroz odluku Županijske skupštine od 3. listopada, pretvorio to u "ministrovu suglasnost za preuzimanje dugoročnog kredita od Slavonske banke u iznosu od 24 milijuna kuna". Već sljedećeg dana Ronko je obišao nekoliko banaka i prolongirao dospijeće svih obveza Županije za najmanje godinu do dvije.
Radnicima koji su posljednja tri mjeseca blokade štrajkali zbog neisplate plaća napokon su isplaćena dugovanja, ali je njih 17 izbačeno na ulicu pod krinkom "nove sistematizacije i racionalizacije radnih mjesta". Iako župan Ronko tvrdi da je otpuštanjem tih ljudi Županiji uštedio godišnje oko milijun i pol kuna, među "viškom" se našla i čistačica, samohrana majka dvoje djece, čija je bruto plaća iznosila 3400 kuna. Ronko je, naravno, izbacio i Bagarićevu tajnicu, također samohranu majku, a onda je krenuo njuškati po računalima jer je, kaže, dobio informacije da "neki ljudi imaju svašta pohranjeno na hard diskovima". Oca četvero djece, koji uzdržava i nezaposlenu suprugu, Ronko ne samo da je otpustio, nego ga je mjesnom Državnom odvjetništvu prijavio tvrdeći da je na njegovu hard disku pronašao "crni pornografski materijal". Čovjek o kojem je riječ, međutim, provjereno nije u životu poslao e-mail, a na internetu zna pretražiti jedino Narodne novine. Istim se metodama "šefovanja" Ronko, navodno, služio i kao gradonačelnik, ali je otpuštanjem 17 radnika, među kojima su i dva magistra znanosti, ipak prešao granicu i našao se na vjetrometini njihovih sinkroniziranih optužbi: njegove vlastite manipulacije vratile su mu se poput bumeranga. Na vidjelo je izašlo gotovo sve što je Ronko kao požeški gradonačelnik zakuhao sa Zecom, a policija je nedavno, prema nalogu Odvjetništva, pročešljala i gradske račune.
Pokazalo se da je Ronko radio što i svi drugi koje je optuživao za korupciju i kriminal. Otkupljivati vlastite mjenice preko tvrtke kćeri tvrtke kojoj ih je izdao, u najmanju je ruku opasna igra, ako ne i kazneno djelo.
- Poštovat ću sve institucije pravne države i spreman sam pod prisegom ispričati sudu sve svoje poslovanje s Kamen Ingradom i Vladom Zecom. Moj je grijeh to što nisam pazio na što se troši županijski novac - odgovorio je Anto Bagarić na pitanje boji li se da tijekom suđenja Zecu i sam ne završi pokraj njega na optuženičkoj klupi.
- Ja ne znam što će govoriti gospodin Zec, ali ako mene pozovu da svjedočim, ja ću govoriti istinu - riječi su kojima je na isto pitanje odgovorio Zdravko Ronko.
Izvor blizak Državnom odvjetništvu samo je potvrdio da su i dalje otvorene sve opcije.
73.543.599 kn = obveze Požeško-slavonske županije na dan 15. srpnja 2006.
79.223.315 kn = obveze ŽUC-a, tvrtke čiji je osnivač Županija, ali koja je samostalni pravni subjekt
15.606.842 kn = potraživanja Požeško-slavonske županije od trgovačkih društava Kamen Ingrad d.d. u stečaju, Vodoprivreda d.o.o. te ŽUC-a
88.311.582 kn = potraživanja ŽUC-a od Kamen Ingrada, Vodoprivrede, Velogradnje i tvrtke Cestar
21.584.874 kn = izdana (ali ne nužno i aktivirana, op. a.) jamstva za školske dvorane
4.288.268 kn = trošak Ljekarne Požega u stečaju (koji je većim dijelom već naplaćen iz županijskog proračuna, op. a.)
2.559.959 kn = za gradnju požeške gimnazije (za koju su sredstva osigurana od strane države, ali je gradnja stala zbog konzervatorskih radova Ministarstva kulture na starom turskom zidu pored gimnazije, op. a.)
1.450.000 kn = za stipendije
63,039.914 = neostvareni prihodi zdravstvenih ustanova (od kojih je kasnije ipak odustao)
Zbrojem navedenih stavaka Ronko dolazi do iznosa 'štete' od 286.568.439 kn što je 19 puta više od temeljnog županijskog proračuna koji iznosi oko 15 milijuna kuna. Problem je, međutim, što je župan Ronko u svome računu zbrojio obveze i potraživanja, i to ne samo Županije nego i Županijske uprave za ceste koja, iako joj je osnivač Županija, predstavlja samostalni pravni i poslovni subjekt koji ostvaruje vlastite prihode i ima vlastiti proračun, no trenutno je u stečaju. Nadalje, neka jamstva koja se spominju u računu uopće nisu aktivirana, a veći dio iznosa za propalu ljekarnu iz proračuna je naplaćen ranijih godina. Tako prikazan račun, dakle, ne odgovara stvarnim obvezama županije koje, prema nalazu državne revizije za razdoblje od 1. siječnja 2005. do 31. svibnja 2006. iznose 57.713.807,65 kuna ili pet puta manje nego što to tvrdi tadašnji župan Zdravko Ronko.
