Marija (15) iz M. Bilča ne može ići u školu jer NEMA PRIJEVOZ do Požege i obrnuto!
20.9.2024. | 10:02
034 portal
Pregleda: 1954
Put u V. Bilču- ilustracija
(FOTO: 034 portal)
Petak, kraj radnog i školskog tjedna, drugog u ovoj novoj školskoj godini, barem onima koji u školu mogu doći jer imaju prijevoz. Mariji iz Malog Bilča ovo je jedan sasvim običan petak kojeg je primorana provesti kod kuće iako je učenica 1. razreda srednje škole.
A razlog zbog kojeg je Marija već drugi tjedan kod kuće, a ne u školskim klupama sa svojim prijateljima je taj što ona jednostavno nema prijevoz da dođe do svoje škole. Da, dobro ste pročitali, u 2024. godini ova 15-godišnjakinja nema apsolutno niti jednu opciju prijevoza od svoje kuće do škole, a upisala je Obrtničku školu u Požegi, smjer- kuhar.
"Bus ne dolazi u naše selo, a vlak za Požegu ide samo jednom dnevno te se vraća u Čaglin koji je od našeg sela udaljen više od 7 kilometara. Naši roditelji nijedno nemaju vozačke dozvole, a samim time niti vozilo stoga je oni ne mogu voziti. Zvali smo sve žive od Arrive do ravnateljice škole pa preko županice Jozić. Županica nam je rekla da ako se sami nekako snađemo za prijevoz, da će ga ona platiti, a tu je bila i opcija da tata sestru vozi traktorom do Buka gdje dolazi autobus, ali Buk je od M. Bilča udaljen oko 10 kilometara", govori nam Marijina sestra.
Marijina obitelj dodaje kako više ne znaju kome se obratiti i koga zamoliti za pomoć jer Marija je već propustila prva dva tjedna škole, a rješenje se nazire niti iz jednog pravca. Ovaj problem je u ovom trenutku vezan za Mariju i njen put od kuće do škole, ali postavlja se pitanje kako se s prijevozom do doktora, trgovine i pošte snalaze ostali mještani koji nisu vozači i nemaju na usluzi nekoga da ih voza. Obližnji željeznički kolodvor u Cigleniku je udaljen samo 2 kilometra, no Mariji to ne znači ništa jer vlak tuda prolazi samo JEDNOM DNEVNO, i to u 11.39 sati.
"Tata je u nekoliko navrata zvao Županicu, prvi put tjedan dana prije početka školske godine, ona je tada rekla kako takva situacija nije prihvatljiva te da se mora što prije riješiti i da će nam se uskoro javiti netko iz njenog ureda, međutim nas nitko zvao nije. Neki dan ju je zvao opet, i opet je rekla da sami riješimo prijevoz a da će ona to platiti, ali da mi možemo sami riješiti, ne bismo zvali ni nju, ni Arrivu ni ravnateljicu, a ni obratili se vama za pomoć", govori sestra.
Što se tiče Đačkog doma u Požegi i opcije da Marija živi u Domu dok se školuje, obitelj kaže da su također o tome razmišljali ali opet bi imali problem oko toga kako bi ju petkom odvezli kući, a nedjeljom vratili u Dom. Marijina sestra, koja nam se i obratila s molbom za pomoć, kaže kako ona ima vozačku i da bi ju ona vozila svaki dan te dolazila po nju, ali ona ne živi u Hrvatskoj.
Bilo kako bilo, prometna povezanost naše županije je oduvijek bila loša, ali valjda smo toliko napredovali da sva djeca mogu i imaju kako doći do škole. Apeliramo na sve nadležne u ovom slučaju da nađu makar neko rješenje kako bi Marija, kao i ostatak njene generacije, mogla bezbrižno putovati od kuće do škole obrnuto.
