18.12.2019. | 11:41
Ante Mandarić
Pregleda: 5910
Požega
(FOTO: 034 Portal)
Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku, do kraja 2018. godine cijela Hrvatska je imala 4 milijuna 87 tisuća i 843 stanovnika, dok je 2014. taj broj bio 4 238.389. To bi značilo da je u četiri godine Hrvatska izgubila 150 tisuća i 546 stanovnika, što je otprilike veličina jednog grada poput Zadra.
Pozitivan rast u Lijepoj našoj ima jedno grad Zagreb i to manji od očekivanog, dok svi ostali gradovi bilježe pad i manjak broja stanovnika. Što se tiče županija, sve županije su u padu, osim Istarske županije koja od 2014. godine bilježi minijaturni porast o samo 564 stanovnika. Iako 564 nije velik broj, u usporedbi s ostalima, ipak je ogroman.
Požeško slavonska županija je, prema službenim podacima, od 2014. godine do kraja 2018. izgubila 7.109 stanovnika. 2014. godine bilo nas je 74.991, krajem 2018. taj broj je pao na 67.862. Ako ste se iznenadili da nas trenutno u županiji ima gotovo 68 tisuća, niste jedini. Ne znamo u čemu je kvaka, možda je doista istina što se priča da se većina iseljenih niti ne odjavi s prebivališta kao što ne prestanu koristiti usluge Zavoda za zdravstveno osiguranje. Nije tajna da odseljeni narod na svojim godišnjim odmorima u HR popravlja zube, liječi bolesti, uzima lijekove, a neki su čak i korisnici socijalne pomoći.
Bilo kako bilo, službeno nas se broji gotovo 68 tisuća, što znači da smo na ljestvici siromašno naseljenih županija na viskom drugom mjestu, ispred nas je jedino Ličko senjska županija s 45.184 stanovnika. Podaci krajem 2018. godine kažu kako se iz Požeško-slavonske županije odselilo 3.010 stanovnika, od toga 1.172 u inozemstvo.
Što se tiče grada Požege, on je na popisu stanovništva iz 2011. godine brojao 26.248 građana. Iz Požege se krajem 2018. godine iselilo ukupno 889 građana, od toga 354 u inozemstvo. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Požega je krajem 2018. godine brojala svega 23.572 stanovnika.
Iz ovih podataka možemo zaključiti da je mortalitet na području naše županije i gradova visok te da je broj rođenih u znatnom padu. Ljudi masovno odlaze za boljom budućnošću i obećavaju da se nikada neće vratiti, naše obitelji se šire u inozemstvu, naše majke rađaju u drugim zemljama, a naša djeca rastu u tuđini... Hoće li biti bolje? Hoće li se Predsjedničkim izborima nešto promijeniti? Hoćemo li krenuti naprijed? Hoće li Hrvatska vratiti svoj nekadašnji sjaj? Možemo se jedino nadati da će odgovor na sva ova pitanja biti potvrdan.